Statistika pokazuje da u Crnoj Gori u ovom trenutku postoji 17 osnovnih škola sa preko 1.100 učenika, od kojih je 10 u Podgorici, 2 u Budvi, po jedna u Herceg Novom, Tivtu, Baru, Ulcinju i Beranama. Osim toga, šest škola u Podgorici ima više od 1.400 učenika, jedna čak 1.800 i da ove škole rade u više smjena (čak 5 smjena). Ukupno u Crnoj Gori ima 163 osnovne škole.
Član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i bivši ministar prosvjete, predložio je Ministarstvu prosvjete, da uvede ovaj program kao jedan od načina da škola još bolje podrži razvoj djece, poveća kvalitet učenja i nastave i jača saradnju sa roditeljima, porodicom, ali i lokalnom zajednicom.
“Već dugo ukazujemo na probleme savremenih porodica u Crnoj Gori: roditelji imaju malo vremena za djecu, „baka servis“ je sve više relikt prošlih vremena, nedovljno su razvijene usluge za porodicu, mnogi roditelji ne mogu da zadovolje ni elementarne potrebe djece, a pogotovu ne obrazovne, kulturne, rekreativne. Mnoga djeca već na startu imaju manje šansi od druge za optimalan razvoj i kvalitetno učenje”, rekao je Backović za portal Roditelji.
Cjelodnevna škola radi u jednoj smjeni, u okviru koje se djeci, osim nastave, obezbjeđuje učenje, izrada domaćih, različite sportske, kulturne, kreativne aktivnosti, kao i programi za podsticanje cjelovitog razvoja djece.
“To im se obezbjeđuje svakodnevno u toku radne sedmice, od 8 do 16 časova. U izboru ovih aktivnosti i njihovom trajanju obavezno učestvuju i roditelji”, kazao je Backović.
On je pojasnio da se radni dan organizuje tako da učenici imaju obrazovne aktivnosti i organizovano slobodno vrijeme, koje provode u navedenim aktivnostima i da na primjer, jedan blok nastave i slobodnh aktivnosti imaju u jutarnjem dijelu, a drugi u popodnevnom. Učenici za vrijeme podnevnog odmora imaju obrok – ručak ili užinu. Taj obrok, kako je kazao, može biti ponuđen od škole ili ga djeca mogu donijeti od kuće, a u nekim zemljama obrok za djecu koji nudi škola se finansira ili subvencionira iz centralnog ili budžeta lokalne zajednice, u nekima ih plaćaju roditelji.
Backović pojašnjava da sve to ne znači da učenik neće imati baš nikakvih aktivnosti učenja kod kuće, ali da će većina njih biti završena u školi i uz nadgledanje nastavnika koji pomažu učeniku.
On je dodao da cjelodnevna škola nije novina već da ona postoji u mnogim zemljama i decenijama, kao i da je malo zemalja u kojima škole rade u više smjena. Cjelodnevne škole zastupljene su u SAD-u, Kanadi, Kini, Japanu i čitavoj Evropi, a one počinju da postoje u susjedstvu, iako je njihov broj jošmali.
