Od 34 državljana Crne Gore koji su se, sticajem raznih okolnosti, počev od kraja 2012. pa do početka prošle godine, nalazili na teritorijama takozvanog kalifata u Siriji i Iraku, neizvjesna je sudbina (najmanje) troje đece, tri žene i devetorice muškaraca. Prema informacijama revnosno provjeravanim tokom prethodnih nekoliko godina u Podgorici, Baru, Rožajama, Plavu, Novom Pazaru, Tutinu, Prištini, Kosovskoj Mitrovici, Sarajevu i Hadžićima potvrđuju se prethodna saznanja da su ukupno četvorica državljana Crne Gore u zarobljeništvu.
KOMANDNI RED
Dvojica rođene braće (Ferid i Adnan O) u zatvorima su takozvanih muslimanskih milicija koje nijesu pod punom kontrolom Asadove vojske i administracije; jedan je u logoru na kurdskoj teritoriji, a jedan je, osumnjičen u Turskoj za pripadnost terorističkoj grupi džihadista, uhapšen nedaleko od grada Džarabus na turskosirijskoj granici.
Kakva će biti sudbina tih ljudi teško je pretpostaviti, ali s obzirom na to da nakon haosa koji je vladao najvećim dijelom uništene zlokobne ISILtvorevine, razne vojne i milicijske frakcije ipak su uspostavile kakav-takav poredak u kojem se, prema svjedočenjima jednog od humanitaraca iz Mitrovice, sada poštuje makar takozvani „komandni red“. Što bi trebalo da znači da su zarobljenici relativno dobro (za)štićeni od brutalnosti osvetničkog iživljavanja pojedinaca.
ŽRTVE FANATIZMA
Za troje đece i tri žene, tokom istraživanja našeg lista, moglo se saznati tek toliko da su maloljetni dječak i đevojčica, nakon pogibije oca, ostali sa majkom koja je, odbijajući nekoliko realnih mogućnosti da spase i đecu i sebe iz sirijskog pakla, fanatično odlučna da istraje „na Alahovom putu“. Jedno dijete je sa majkom i ocem, a za jednu mladu ženu, koja je u Siriju otišla krajem 2015. godine kao maturantkinja novopazarske medrese, pretpostavlja se da je još u nekom od džihadističkih kampova.
Od preostalih petorice muškaraca zna se da je jedan (Irfan O) za tri i po godine, koliko je na ratištima, čak četiri puta po nekoliko dana boravio u Austriji i vraćao se u Siriju, bez ikakvih problema. Dva naša izvora tvrde da su njegova „putovanja“ bila zapravo svojevrsne logističke misije za transfere novih džihadističkih regruta koje je vrbovala jedna od bečkih selafističkih ćelija koja je djelovala u paradžematu „pod upravom“ istaknutog islamističkog radikala Muhameda Porče.
BEZ OPASNOSTI
O četvorici mladih ljudi, od kojih su dvojica na ratišta otišla iz Luksemburga, đe su se sa roditeljima doselili kao đeca, još sredinom devedesetih prošlog vijeka, ne zna se gotovo ništa. Od početka 2016. ne oglašavaju se ni posredstvom društvenih mreža, a glasa o njima - da li su uopšte živi - nema ni od povratnika iz Sirije. Sa ratišta se u zemlju vratilo 10 crnogorskih državljana - jedno dijete, osam muškaraca i jedna žena, dok je jedan povratnik stanište našao u Švajcarskoj, zahvaljujući uticajnoj i bogatoj familiji.
Od svih povratnika, jednome je suđeno u skladu sa sporazumom o priznanju krivice, dva predmeta bila su, makar do skoro, u takozvanoj fazi izviđaja, ali je generalna ocjena nadležnih državnih organa i ovlašćenih službi da povratnici ne predstavljaju bilo kakvu opasnost po bezbjednost Crne Gore i njenih građana.
Osmoro poginulih
Prema do sada poznatim i provjerljivim podacima, na ratištima u Siriji i Iraku poginulo je osam crnogorskih državljana, od kojih je najmlađi imao 20, a najstariji oko 40 godina. Jednome su u takozvanim granicama zločinačkog kalifata ostali šerijatska žena i dvoje đece, a jedan je za sobom ostavio četvoro maloljetne đece i ženu. Zna se pouzdano da se za tragično okončanu avanturu odlučio isključivo iz socijalnih razloga, ali je familiju ostavio u još nepodnošljivijoj bijedi, o čemu je Pobjeda informisala u nekoliko navrata. Nažalost, do sada se njihov socijalni status nije promijenio; makar za simboličnu nijansu…
