U intervjuu koji je objavljen 23. jula 2018. godine, novinar lista "Dan" je upitao patrijarha srpskog - "Sa kojom istorijskom epohom bi uporedio položaj Srba danas u Crnoj Gori", ovaj mu je rekao: "Uporedio bih ga sa položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)." Još je u članku navedeno da je srpski patrijarh rekao da je u Crnoj Gori položaj crkve gori nego u vrijeme Osmanlija.
Naravno, patrijarh Irinej je etnofileta - to je crkveni naziv za nacionalistu. Etnofiletizam su pravoslavne crkve osudile još u 19. vijeku (na saboru u Carigradu 1872), maltene kao jeres. Irinejeve riječi su, blago rečeno - šovinističke i pošto je ovakav njegov zaključak o položaju SPC u Crnoj Gori besmislen, jedino što se može razumjeti da je ova izjava proistekle iz mržnje, a mržnja je zbog frustracije jer je Crna Gora izašla van domašaja projekta Velika Srbija, vječnog sna i želje SPC.
Takođe je srpski ministar inostranih poslova Ivica Dačić prije neki dan govorio o lošem položaju srpskog naroda u Crnoj Gori, i on je sijao mržnju riječima "Nema primera u Evropi u 21. veku, da je jedan narod u tako lošem položaju, kao što su to Srbi u Crnoj Gori." Dačić je izgleda zaboravio nasljeđe njegove Socijalističke partije Srbije.
Crnogorci su obespravljeni, a ne Srbi: S obzirom na uslove u kojimaa bivstvuje, Crnogorsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori podržava veliki procenat stanovništva. Prema anketi CEDEM-a koja je urađena u novembru 2016, CPC ima podršku 29% stanovništva (link za vijest). Kad bi Crnogorskoj crkvi bili vraćeni crkveni objekti koji pripadaju crnogorskom narodu, objekti koje su gradili i branili Crnogorci, jasno je da bi podrška CPC bila veća nego što je sada ima SPC.Irinej i Dačić nijesu javnosti saopštili da je Crna Gora jedina zemlja na svijetu sa većinskim pravoslavnim stanovništvom koja nema svoju priznatu autokefalnu crkvu, a prema kanonima Pravoslavne crkve svaka nezavisna država mora imati svoju autokefalnu crkvu i o tome je na Analitici detaljno pisano u tekstu "U pravoslavlju nezavisna država mora imati autokefalnu crkvu". Saglasno kanonima, Srpska crkva u svojim školama uči svoje đake da svaka samostalna država treba imati svoju samostalnu crkvu, možete pročitati na faksimilu iz udžbenika koji je napisao Rajko Veselinović, 1966. godine.
Svi pravoslavni narodi i države imaju svoje priznate crkve sem Makedonci i Crnogorci, a to istima blokira Srpska crkva. No, što se tiče Makedonaca iako nemaju priznatu, ipak imaju svoju crkvu bez srpskih popova-posrbljivača.
Tako, Albanci imaju svoju pravoslavnu crkvu iako pravoslavaca u Albaniji ima od ukupnog broja stanovnika Albanije možda 10 do 20%.
Kiprani imaju svoju autokefalnu crkvu, iako se u narodnosnom smislu smatraju dijelom grčkog nacionalnog korpusa. Ali Kiprani imaju nezavisnu državu - i to je najvažniji uslov za autokefalnost.
Postoji autokefalna crkva Čeških zemalja i Slovačke, na čijem je čelu Čeh rođen u Pragu. Od 16 miliona Čeha i Slovaka, svega njih 100.000 su pravoslavci, to je manje od 1% stanovništva - i oni imaju svoju priznatu autokefalnu crkvu!
Zašto Crnogorcima (i Makedoncima) Srpska crkva blokira priznavanje autokefalnosti potpuno je jasno - zato što ne priznaje crnogorsku i makedonsku naciju.
Kad Dačić truća o diskriminaciji nad Srbiima u Crnoj Gori on prvo treba da objasni kako to da Srpska crkva ima monopol na pravoslavlje u Crnoj Gori? Kako je moguće da hramovi koji su pripadali crkvi koja se u Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. zvala Crnogorska crkva, sada pripadaju Srpskoj crkvi??
Neka Dačić javno kaže da li je Ivan Crnojević gradio Cetinjski manastir za potrebe Beogradske patrijaršije?!
Sami ljudi iz SPC su prezadovoljni svojim položajem u Crnoj Gori: Publicista sa Cetinja Jovan Markuš, koji je svakodnevno pored mitropolita SPC Amfilohija Radovića, dao je prije skoro 9 godina intervju za beogradsku Politiku. Politika je navela -
"U protekle dve decenije u Crnoj Gori obnovljeno je i izgrađeno oko dve stotine pravoslavnih hramova", a Markuš je objašnjavao: "U pitanju je najveće crkveno graditeljstvo u istoriji ove države. Prelistavajući crkvenuistorijsku građu došao sam do saznanja da je najviše pravoslavnih crkava i manastira obnovljeno i sagrađeno u vreme mitropolita Mitrofana Bana, koji je u vladičanskoj stolici Cetinjskog manastira proveo 36 godina, krajem 19. i početkom 20 veka. Radi se o 239 objekata. Ako se ima u vidu da je period od 1990. do današnjih dana, koji obrađujem, gotovo dvostruko kraći, onda se slobodno može reći da je kraj prošlog veka i prva decenija trećeg milenijuma zlatni period crkvenog graditeljstva Crne Gore. Jovan Markuš ističe da nikada u Crnoj Gori nije bilo toliko monaha i sveštenstva. On navodi primer ženskog manastira u Župi nikšićkoj gde je od trideset monahinja njih 80 odsto sa fakultetskom diplomom." (Od mora do gora, oltar do oltara, online Politika, 26. XII 2009)
A kako mu je u Crnoj Gori, o tome je mitropolit SPC Amfilohije 30. oktobra 2008. govorio: “Meni je divno i u Crnoj Gori, ne moram da mijenjam.” (Amfilohije: Radiću sve što crkva od mene bude tražila, PCNEN, 30. oktobar 2008, link)
Za TV Elmag Amfilohije je dao intervju 23. februara 2011. godine. Razgovor je vodila Vesna Dević, koja je emisiju otvorila riječima:
“Krajem prošle godine navršilo se 25 godina arhijerejskog i 20 godina mitropolitskog služenja . . . gospodina Amfilohija. . . Vrijeme služenja ovog arhijereja Hrista ostaće upamćeno kao zlatni period duhovnog buđenja, obnove manastira i hramova u Crnoj Gori...“
Pošto je ovo izgovorila, desetak sekundi kasnije vladika Amfilohije je zadovoljno rekao: “Bog pomogao, Bog blagoslovio“, pogledajte na linku.
Dakle, SPC je prezadovoljna svojim statusom u Crnoj Gori a kako i neće biti, to je jedina pravoslavna crkva koje okupirala crkvene objekte drugog naroda i države. Nikada u istoriji se crnogorski mitropoliti nijesu birali van Crne Gore, danas se biraju u Beogradu, i iz toga se jasno vidi da je SPC u Crnoj Gori neistorijska crkva.
Takođe, ne postoji nijedan jedini dokument u istoriji prije 1920. godine npr pečat, neki zvanični dokument... u kome je pravoslavna crkva u Crnoj Gori nazvana srpskom.
"Obespravljeni" Srbi imaju veću medijsku zastupljenost nego Crnogorci?! Srbi u Crnoj Gori imaju nekoliko svojih nacionalnih medija, već godinama se novcem iz budžeta Crne Gore finansira Srpska RTV, Srpske novine, Srpski radio, imaju svoj najtiražniji dnevni list Dan. Srbi u Crnoj Gori imaju odličan pristup srpskim TV kućama iz Srbije i Republike Srpske, a u Crnoj Gori se masovno prodaju beogradski listovi Blic, Večernje Novosti, Politika, Alo...
Crnogorci nemaju nijedan svoj nacionalni medij, postoje samo procrnogorski mediji, svi mediji koji se kod nas smatraju da su crnogorski, su zapravo - građanski orijentisani, i tako se i deklarišu.
Državna TV kuća je potpuno otvorena za gostovanja političara iz svih nacija, pa tako i za Srbe.
Što se interneta tiče, postoji nekoliko procrnogorskih, ali suštinski građanskih internet portala, nasuprot stotinama srpskih i nacionalističkih i građanskih (prosrpskih) portala.
Potpuno je van logike da u zemlji đe je kobajagi jedan narod jako obespravljen, taj isti narod ima medijsku prevlast kao što je imaju Srbi u Crnoj Gori.
Najveće nesankcionisano nepoštovanje suda, ikad: U martu ove godine na suđenju zbog nasilničkog ponašanja u Skupštini, jedan srpski političar iz Crne Gore je tužiteljki, dakle predstavnici pravnog sistema države Crne Gore, govorio: "Smeće jedno!", pročitajte na linku. I znate li što se desilo, kako je sankcionisan? Odstranjen je iz sudnice! Bio sam zaprepašćen kad sam ovo pročitao.
Da se ovo u Srbiji, u Beogradu desilo, da neko u sudnici kaže tužitelju "smeće jedno", taj bi još ležao u zatvoru. Da je ovo u Crnoj Gori na sudu rekao Crnogorac, Albanac, Bošnjak, Hrvat, Musliman, Rom... znate li kako bi se stvari odvijale. U roku od 30 sec sudija bi napisao/la presudu da se dotična osoba koja je to izgovorila upućuje u Spuž, u jednomjesečni pritvor, a sud bi kasnije toj osobi na posebnom suđenju presudio sa nekih godinu do dvije zatvora. Ali, čoek koji je tužiteljki uputio riječi "smeće jedno" - ne mora da odgovara za nepoštovanje suda, jer se deklariše kao Srbin, pripadnik je privilegovane nacije.
Neka nam Dačić javno kaže kako bi sud u Srbiji postupio da se u sudnici neka stranka tužiteljki obrati sa "smeće jedno".
Ili, recimo, vaterpolisti koje odgoji država Crna Gora pa ih Srbija domami i samo zahvaljujući njima osvaja medalje, u crnogorskim gradićima odakle su potekli, od nepromišljenih lokalnih funkcionerčića bivaju dočekani sa počastima, čime se šalje poruka "ne morate da igrate za Crnu Goru, bićete počašćeni i poštovani ovđe - ako igrate za Srbiju." Kako je moguće da pripadnik "progonjenog" i "obespravljenog" naroda odbije da se takmiči za Crnu Goru, osvoji zlatnu medalju sa Srbijom, a zatim bude dočekan sa počastima u svojoj rodnoj zemlji koje se odrekao, meni nije jasno. "Obespravljen" samim tim što je Srbin, odrekao se javno i jasno rodne zemlje, prezreo je, a zatim mu njegovi progonitelji organizuju svečani doček?!! Nešto tu ne štima, zar ne?
Srpska narodnost u Crnoj Gori je izmišljena: Srbi u Crnoj Gori naravno postoje, svako ima pravo da se izjašnjava kako hoće, ali uvijek trebamo imati na umu, srpska narodnost u Crnoj Gori je izmišljena u doba Petra II Petrovića Njegoša.Priču o tome da su Crnogorci takozvani pokosovski zbijeg, Kosovski zavjet, kultove Obilića, Karađorđa i Dušana, sve je to u Crnu Goru importovao Sima Milutinović Sarajlija koji je srpskom nacionalnom ideologijom indoktrinirao svog učenika - našeg najvećeg pjesnika Petra II Petrovića Njegoša i o tome sam detaljno mnogo puta pisao. Potom je Njegoš počeo da širi tu ideologiju koju je dobio od svog učitelja.
I prije Njegoša ima pomalo srpske nacionalne (pri)misli kod cetinjskih vladika. To je razumljivo, cetinjski mitropoliti su bili u stalnom kontaktu sa srpskim klerom, putovali su u Srbiju, čitali su stare crkvene knjige koje su slavile Nemanjiće, čitali su stare srpske crkvene ljetopise u kojima su se susrijetali sa srpskim narodnim imenom, kaluđeri iz Srbije su nastanjivali crnogorske manastire. Gligor Stanojević piše: "Tako je tradicija o Crnojevićima bila narodna tradicija. Ali pored ove tradicije postojala je, tačnije razvijala se, i kosovska tradicija. Nosilac ove tradicije bila je cetinjska mitropolija." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje 1955, str 183)
Prof dr Živko Đurković, njemu mitropolit Amfilohije dolazi na predavanja, je još prije skoro 30 godina objavio knjigu "Sarajlija i Njegoš" u kojoj je zaključio da je Njegoš legendu o Kosovu primio od Sime Sarajlije, i da je ona bila nepoznata među običnim Crnogorcima.
I još neke činjenice koje pokazuju da je srpska narodnost u Crnoj Gori izmišljena. Sva identitetska obilježja Srba u Crnoj Gori nose crnogorsko ime:
- Teritorija na kojoj živimo u svojim državnim oblicima nosila je ime - Prevalis, pa Duklja, pa Zeta, pa Crna Gora. Nikad Srbija.
- Domentijan, biograf sv. Save i njegov posljednji učenik, polovinom 13. vijeka naše more ne zove - Srpsko more, već ga zove - Dioklitijsko more.
- Kapa Crnogoraca, koja je vjekovima starija od narodne kape Srba iz matice, zove se - crnogorska kapa.
- Naša narodna igra se ne zove srpski, već - crnogorski oro.
- Naša nošnja ne zove srpska nošnja, već se zove crnogorska nošnja.
- Naša crkva se u Ustavu knjaževine Crne Gore iz 1905. zove Crnogorska crkva, zašto se u tom najvažnijem pravnom dokumentu ne naziva Srpska crkva?
Dačić i patrijarh Irinej da pročitaju tekst "Dio Crnogoraca se smatra Srbima samo zbog Njegoša i Petrovića" koji je prije godinu dana objavljen na Analitici, pa će da saznaju da se sami Srbi u Crnoj Gori deklarišu kao Srbi, ne zato što su im roditelji rekli da su Srbi, već zbog Njegoša, pročitali su kod Njegoša da su Srbi.
Huškači Irinej i Dačić: Nije moguće da patrijarh Irinej govori istinu, kako je za SPC sada gore nego u doba Osmanlija, a da u isto vrijeme mitropolit Srpske crkve Amfilohije kaže da mu je divno u Crnoj Gori, dok Amfilohijev publicista Markuš na sve strane priča kako je ovo zlatni period SPC u Crnoj Gori.Nije moguće da su Srbi obespravljeni u Crnoj Gori kako kaže Ivica Dačić, kad u istoj Crnoj Gori Srbi imaju medijsku nadmoć.
Nije moguće da su Srbi obespravljeni kad Srpska crkva drži crkve i hramove Crnogoraca, pravoslavci Crne Gore su jedini pravoslavci kojima śedište crkve nije u matičnoj državi, već u inostranstvu. Kiparske vladike se biraju na Kipru, bugarske se biraju u Bugarskoj, ruske vladike se biraju u Rusiji, grčke vladike se biraju u Grčkoj, albanske vladike se biraju u Albaniji, rumunske vladike se biraju u Rumuniji... a crnogorske vladike se biraju u Srbiji, biraju ih Pahomije Gačić, Vasilije Kačavenda, Atanasije Jeftić...
Ovakvu privilegiju, da jedan narod u pravoslavlju zauzme crkve i hramove drugog naroda i da mu bira vladike, još nikada niko u istoriji "diskriminisanosti" nije imao. Kako je moguće da ovakvu, u pravoslavlju jedinstvenu u privilegiju ima jedan "diskrimisani" narod, Dačić bi to trebao da objasni.
Kako je moguće da pripadnik naroda koji je pod teškom "torturom", tužitelju, predstavniku države Crne Gore na suđenju kaže "smeće jedno" i da za to ništa ne odgovara, opet mi nije jasno, Dačić bi mogao da nam i to objasni.
Jasno je da su Srbi u Crnoj Gori privilegovan, a ne diskrimisan narod, prije neku godinu je bila ista ovakva priča o diskriminisanosti Srba, pa je ombudsman Šućko Baković tada izjavio da nije imamo nijednu jedinu pritužbu od strane Srba na račun njihovog položaja u Crnoj Gori.
Dakle, ovđe se radi o nečemu drugom, Irinej i Dačić rade isto ono što se u Beogradu radi još od sredine osamdesetih godina a to se zove huškanje Srba u dijaspori protiv svojih matičnih država. Huškanje su počeli beogradski mediji prije tridesetak godina, huškali su na Albance, na Hrvate i Slovence, na Bošnjake, a huškali su pored medija i Dačićevi saborci iz njegove partije, huškali su pripadnici i drugih partija u Srbiji, kao i brojne javne ličnosti, i to njihovo huškanje je znatno pomoglo da u devedesetim poteknu rijeke krvi.
A najviše od svih, na rat je huškala Srpska pravoslavna crkva i to su početkom devedesetih bili takvi izlivi mržnje i takvi ratnohuškački govori, da je to neprevaziđeno!Jedan svještenik SPC, ovom slučaju Irinej, huška Srbe protiv svoje matične države Crne Gore (iako crnogorski Srbi nemaju nikakve istorijske veze sa Srbijom), tu nema ništa novo. Viđećemo da li će Irinejovo i Dačićevo huškanje uroditi plodom.
