Piše: Branislav Milačić
Iako su prvenstva tek počela, ima i dosta nervoze. Svi favoriti bi željeli da od početka budu najbolji, a ovi drugi da u startu osvoje važne bodove kako bi završnicu prvenstva dočekali mirno, na dobrom mjestu na tabeli. Naravno, najinteresantnija takmičenja su u pet najboljih evropskih liga: engleskoj, španskoj, njemačkoj, italijanskoj i francuskoj.
Pored početka takmičenja u ovim ligama u završnoj fazi su i kvalifikacione utakmice za grupnu fazu Evropske lige šampiona i Lige Evrope. Fudbal se igra, narod gleda utakmice i tako iz godine u godinu.
Što nam donosi takmičarska sezona koja je počela?
Prema mom mišljenju, najjača evropska fudbalska liga je engleska. Mančester siti, Mančester Junajted, Liverpul, Čelzi, Arsenal i Totenhem su veliki klubovi i imaju izvanredne ekipe, ali jačinu te lige određuju ostali klubovi. Skoro svaki od njih može da napravi iznenađenje i pobijedi nekog od favorita i to više nije usamljen slučaj, već vrlo česta pojava. Samim tim do titule je jako teško doći, a glavni favorit za njeno osvajanje je prošlogodišnji šampion Mančester siti kojeg fenomenalno vodi Gvardiola. Najveći konkurent biće mu Liverpul na čelu s izuzetnim Klopom.
Ta dva trenera su jedni od najboljih u svijetu i titule im prosto pripadaju. U prvi plan ih postavlja činjenica da su u prelaznom roku potrošili mnogo novca i pojačali ekipe. Murinjov Mančester Junajted ne liči na šampionski tim. Usuđujem se da prognoziram i da je vrijeme ovog trenera prošlo. Njegov stereotipni fudbal, fudbal samo taktike i zanatlija, više ne prolazi. Neobično mi se sviđa kako trener Čelzija Sari radi svoj posao. Iako nema posebno kvalitetnu ekipu, umijećem je može dovesti u poziciju da se bori za vrh tabele. Smatram da Arsenal i Totenhem nijesu dostigli klasu koja bi ih mogla dovesti do titule, ali u fudbalu nikad ne treba reći nikad.
Špansko prvenstvo na neki način postaje dosadno. Unaprijed se zna da će Barselona i Real biti timovi koja će se boriti za titulu i jedan od njih će je i osvojiti. Smatram da je ovog puta Barselona glavni favorit da osvoji titulu, kao i prethodne godine. Dobro su se pojačali i već dominantan tim napravili još boljim. Suprotno njima, Real nije ovog puta bio mnogo aktivan u dovođenju novih igrača. Imaju povjerenja u one koji su već u klubu i koji su osvojili treći put titulu prvaka Evrope. Međutim, napustio ih je jedan od najboljih fudbalera svijeta -Ronaldo. Bez sumnje, za svaki tim bi to bio hendikep, pa će biti i za Real.
Zato mislim da će u ovom prvenstvu Barseloni opasniji rival od Reala biti Atletiko iz Madrida. Zadržali su kvalitetne igrače koje su imali i pojačali sastav sa par novajlija. Trener Simeone je još tu, a glavni igrači, kao Grizman, potpuno su fokusirani na uspjeh ekipe. U ekipi je i Crnogorac Savić (zato volim ovaj klub i navijam za njih ) pa neće biti nikakvo čudo ako osvoje titulu.
Ne volim fudbal koji interpretiraju francuski klubovi. U njihovim timovima u većini slučajeva preovlađuju crni snažni fudbaleri, zbog toga igraju snažno i borbeno i ljepota je u drugom planu. U takvoj ligi PSŽ je apsolutni i jedini favorit za osvajanje titule. Može da mu zaprijeti Marsej i na tome bi se sve završilo. Monako, našeg Jovetića, prodaje najbolje, a dovodi talentovane. Takvom politikom napraviće mnogo novca, ali o tituli ne mogu ni da sanjaju.
Kod Njemaca već godinama sve isto Bajern iz Minhena je neprikosnoven. Koriste provjeren sistem: procijene ko im je najveći konkurent za titulu pa iz tog kluba dovedu njihovog najboljeg igrača ili nekoliko njih. Nije bitno koliko su sebe pojačali, već je bitno da su konkurenta oslabili. Zato je sigurno da će i ove godine osvojiti titulu. Konkurenta nemaju, a najjačima poslije njih ostaje borba za drugo mjesto.
U ovom prelaznom roku fudbalski potres je zadesio Italiju, jer je probuđen uspavani džin svjetskog fudbala. Italijanski kalčo, nekada možda i najači u Evropi, kreće stazama oporavka. O čemu se, zapravo, radi? Svjesni da bez ekstra velikih ulaganja u najbolje fudbalere i trenere, nema ekstra velikih timova, a samim tim ni osvajanja evropskih titula, gazde klubova su odriješile kesu. Ujedno postaju svjesni da bez takvih ulaganja nema ni ostvarenja ekstremnih profita. Sve to je iniciralo gazde Juventusa da dovedu Ronalda, a gazde Napolija Anđelotija. Tako maltene najbolji svjetski fudbaler i ponajbolji svjetski trener završiše u italijanskom fudbalu. To je, bez ikakve dileme, najava da će ove godine njihovi klubovi imati bitnu ulogu u evropskim takmičenjima. Ovakav potez ta dva kluba izazvao je lančanu reakciju ostalih, pa su skoro svi znatno ojačani. Tako se u prvom kolu desilo da na terenima prvoligaša nastupi 224 fudbalera, od koji su njih 134 stranci, a 90 domaći igrači broj stranih igrača je 50 odsto veći od broja domaćih. Ti podaci nam ukazuju da su italijanski klubovi jači nego što su bili, ali tako mali broj domaćih igrača može da ukaže na dolazak crnih dana italijanskog reprezentativnog fudbala. Fudbal sam zavolio odrastajući uz italijanski kalčo i volim što će se njihovi klubovi vratiti na evropsku scenu, ali zato će mi nedostajati italijanska reprezentacija na završnicama evropskih i svjetskih prvenstava. No, bilo kako bilo, Juventus je apsolutni favorit za osvajanje titule, a ostali će se boriti za drugo mjesto.
U našem okruženju, u Srbiji, za titulu će se boriti Crvena zvezda i Partizan, kao i uvijek do sada od kada su postali nezavisna država. Zvezda ima bolji tim, a prvak će postati ko ima bolju poziciju u sudijskoj organizaciji. Dinamo u Hrvatskoj i Maribor u Sloveniji su dominantni. Željezničar je najveći favorit za osvajanje titule u Bosni jer ga drže odani navijači, dok je u Makedoniji to Škendija zahvaljujući bogatom vlasniku kluba. PS. Često se pitam da li ću dočekati dan kada o priči o crnogorskim klubovima neće govoriti rukovodstvo, već GAZDA KLUBA. Iskreno, nijesam optimista.
