Iz Elektroprivrede, međutim, poručuju da su sve tužbe pokrenute protiv njih odbijene kao nedozvoljene, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, dok iz podgoričkog vodovoda Pobjedi nijesu odgovorili na pitanja.
Dug za vodu i struju zastarijeva nakon dvije godine, a Damjanović objašnjava da se Zakon o obligacionim odnosima nije promijenio, već se promijenila sudska praksa, u smjeru koji odgovara građanima.
NOVA PRAKSA
- Kada su u pitanju potraživanja za vodu i struju, zastarjelost ostaje mrtvo slovo na papiru, jer javna preduzeća nastavljaju da knjiže svoja zastarjela potraživanja čak i u slučajevima kad su njihove tužbe za naplatu u cjelini ili djelimično odbijene. To što oni knjiže, ta zastarjela potraživanja, ne bi bio nikakav problem da u njihovim rukama nijesu makaze i da se bez vode i struje može živjeti. Problem sa dugovima za struju je ogroman i bez toga zastarjelog dijela. Građani sve teže izmiruju ove i razne druge obaveze koje im se nameću i zato im najnovija praksa sudova predstavlja „melem na ranu“ – kaže on.
Sagovornik Pobjede navodi da, prema sada važećoj praksi sudova, potrošači imaju pravo i pravni interes da tužbom traže da se utvrdi da je njihov dug obuhvaćen zastarjelošću i da se naloži komunalnim preduzećima da ga brišu iz evidencije.
- Nadamo se da komunalna preduzeća neće dozvoliti da budu zatrpana ovakvim tužbama i da će u najkraćem roku osloboditi svoje bilanse zastarjelih potraživanja, da se ne bi desilo isto što i sa tužbama državnih službenika – upozorava Damjanović.
Pravni institut zastarjelost potraživanja, prema njegovim riječima, nastao prije svega iz razloga pravne sigurnosti, u primjeni na potraživanja elektro i vodovodnih preduzeća „pokazuje se nedovoljnim da ispuni osnovni razlog svog postojanja“.
Damjanović ističe da sada ima odluka suda koje pokazuju da je konačno „nađen način da se zaštiti pravna sigurnost građana i sankcioniše neažurnost komunalnih preduzeća“.
- Na primjer, tužbom je traženo da se utvrdi da između izvjesnog građanina – potrošača i izvjesnog vodovoda, ne postoji dužničko-povjerilački odnos što je tuženi dužan da prizna i da na osnovu odluke suda, u roku od 15 dana po njenoj pravosnažnosti, izmijeni finansijsku karticu tužioca. Sudovi, prvostepeni i drugostepeni, su tužbu prvobitno odbacili, našavši da je nedozvoljena, što je bila ustaljena praksa u sličnim predmetima, ali je Vrhovni sud Crne Gore, odlukom donijetom po reviziji, ukinuo ove odluke, uz jasno mišljenje da takva tužba nije nedozvoljena i da se ne radi o utvrđivanju činjenice nego o utvrđivanju postojanja ili Nepostojanja pravnog odnosa, za šta tužilac ima pravni interes. Postupajući ponovo u istoj stvari, prvostepeni sud je usvojio zahtjev i naložio vodovodu da briše dug tog potrošača iz finansijske kartice, što je drugostepeni sud potvrdio - pojasnio je Damjanović.
Kako je zaključio, ovaj primjer pokazuje da građani mogu da podnesu tužbu kojom se utvrđuje da je dug zastario.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
