Ove ,,vrijedne“ informacije, istražitelji su dobijali, kako su nezvanično tvrdili, od starije gospođe koja se slučajno zadesila u blizini automobila ispod kojeg su zločinci postavljali eksploziv, pa do operativaca iz policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Ono što je ključno je da su dospjele pravovremeno i zato je spriječen niz surovih likvidacija. Neke od njih su stigle upravo iz kriminalnih krugova, od članova koji su u zadnjem momentu odustali da budu saučesnici brutalnog zločina, dok su neke ,,skinute“ sa mjera tajnih nadzora osoba za koje su postojale indicije da su sposobne i spremne na najteži zločin. Ipak, neće svi odgovarati za pripremanje likvidacija.
I pored silikonskih maski, rukavica, prigušivača, automatskih pušaka, eksplozivnih naprava, tužilac u ,,nedostatku dokaza“ može da prekvalifikuje djelo i osumnjičenog tereti uglavnom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija ili za neki pokušaj razbojništva.
DOKAZI
Ova činjenica nerijetko obeshrabri operativce, koji pomno osluškuju svaki korak kriminalaca za koje su gotovo sigurni da se sa arsenalom oružja nijesu slučajno zatekli ispred kuće jedne bezbjednosno interesantne osobe iz Nikšića, nedavno uhapšene u policijsko-tužilačkoj akciji. Ali da sve počiva na dokazima, tvrde i Pobjedini sagovornici.
Profesor na Fakultetu za bezbjednost u Beogradu Darko Trifunović smatra da se ključ nalazi u kadrovskim promjenama i u tužilaštvu i sudovima. On kao primjer navodi specijalni zakon u Americi kada je u pitanju organizovani kriminal - riko statut, koji omogućava funkciju zaštićenog svjedoka i odnosi se na sprečavanje djelovanja tih grupa. - U Crnoj Gori nema adekvatnih zakonskih rješenja, kriminalci su često tehnički opremljeniji od policije i na vezi su sa ljudima iz vrha vlasti - napominje Trifunović.
Advokat Srđan Lješković navodi da je kriminalcima krajnji cilj da dođu do novca i da imaju moć. - U svim zemljama okruženja pa i u našoj, politika, privreda i kriminal odavno su postali toliko povezani da je među njima sve teže povući jasnu granicu, odnosno da je svaku novu likvidaciju moguće ,,opravdati“ sa bar desetak različitih teorija - navodi Lješković. On napominje da je vidljivo da se pojavila, sada već u veoma znatnom broju, posebna vrsta ubistava koja nijesu situaciona, nijesu posljedica svađa, niti imaju porodične korijene, niti su klasična razbojnička.
- Radi se odreda o licima koja su i ranije bila poznata javnosti kao vrlo uspješna u svojim profesijama kojim su se bavili. Zbog isprepletanosti kod svakog konkretnog ubistva ili pripremanja policiji je objektivno teško da precizno odgovori na prvo kriminalističko pitanje – šta je motiv. Jer motiv može ležati svuda - naglašava Lješković.
Opširnije u Pobjedi
