Tadašnje tužilaštvo formiralo je predmet o utvrđivanju istine o nestanku Nurkovića tek deset godina kasnije, tačnije 2010, i to na osnovu krivične prijave koju je podnijela Nurkovićeva kćerka Elsana.
Spisi kosovskog tužilaštva dostavljeni su osam godina kasnije. Kako su dokazi na albanskom jeziku, SDT je izdalo nalog za njihovo prevođenje, pa je u toku ocjena dostavljenih spisa.
Povodom ovog slučaja iz tužilaštva se nijesu javno obraćali, ali su podatke ipak istakli u vladinom izvještaju o realizaciji akcionog plana za poglavlje 23.
– U predmetu Ktr-S.br.113/10, formiranom po krivičnoj prijavi N.E. podnijete protiv N.N. lica zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142 st.1 KZ SRJ, učinjenog na štetu državljanina Crne Gore, a koje djelo je prema navodima prijave izvršeno na teritoriji Kosova, Vrhovno državno tužilaštvo Republike Kosovo je postupilo po zamolnici. Dio dostavljenog materijala je naredbom dat sudskom tumaču za albanski jezik radi prevođenja, a dio dostavljenog materijala je naredbom dat sudskom tumaču za engleski jezik radi prevođenja. Sudski tumači su izvršili prevođenje sa albanskog i engleskog jezika na službeni jezik i analiza tog dostavljenog materijala i dokaza je u toku – piše u izvještaju.
Uputili smo pitanja Specijalnom državnom tužilaštvu kako bismo provjerili detalje o ovoj istrazi, ali odgovore nijesmo dobili.
Nurković je 24. jula 1999. godine otišao na svoju posljednju vožnju. U mjestu Gornji Petrič u Peći izgubio mu se svaki trag. Njegove kćerke već 19 godna traže istinu o očevom nestanku. Iako su im predstavnici vlasti i nadležnih institucija više puta obećavali da će utvrditi šta se dogodilo sa njihovim ocem, to se još nije dogodilo. Šest Nurkovićevih kćerki svake godine obilježava godišnjicu nestanka svog oca. One svake godine organizuju memorijalne turnire na kojima podsjećaju nadležne da i dalje čekaju odgovore na pitanja o nestanku njihovog oca.
– Teško je zamisliti, s jedne strane, ogromnu svirepost onih kojima je poznata sudbina nestalih, ali o tome ćute, i ogroman sevap koji bi zaslužili ti isti ljudi koji bi prekinuli ovu strašnu agoniju koja predugo traje. Pored velike tuge koju osjećamo, ovaj događaj nosi pozitivnu poruku čovječnosti i istinskih ljudskih vrijednosti i dokazuje da naš otac i drugi ljudi koji su nestali u ratu neće biti zaboravljeni, već da ćemo uporno tragati za njima i nastojati da saznamo njihovu sudbinu. Naš tata je živio vjerujući da se dobro dobrim vraća, čemu je i nas naučio. On je pak stradao jer je bio uvjeren da čineći dobro ništa loše ne može da mu se dogodi. Ova manifestacija prevazilazi etničke i fizičke granice i duh našeg oca i njegova životna filozofija nastavljaju da žive. Na ovaj način želimo da pokažemo da su vjera u ljude i ljudskost koju su nam zavjetovali roditelji jači od gorčine i patnje sa kojima živimo svih ovih godina- kazala je Nurkovićeva kćerka Elsana prilikom obilježavanja godišnjica nestanka njenog oca.
Ona je podsjetila da su Hašim Tači, Bernar Kušner i tadašnji ministar inostranih poslova Crne Gore obećali da će u međusobnim kontaktima tražiti od institucija u Prištini da razriješe nestanak Nurkovića, ali od toga nije bilo ništa. Ona je istakla da ni predstavnici Vlade Crne Gore nisu preduzeli nikakve dodatne korake u tom pravcu.
– Što god da smo učinile ili pokušale, rezultata nema. Bez obzira kolike napore da ulažemo, mi bez podrške nadležnih institucija u našoj državi nemamo snage da se izborimo sa tako kompleksnim problemom kakav je pronalaženje nestale osobe na teritoriji druge zemlje – kazala je Elsana Nurković.
