Povrede su mu uništavale život i karijeru.
Bio je to igrač koji je igrao za klubove kao što su Liverpul, Real Madrid, Njukasl i Mančester Junajted. Međutim, povrede su mnogo puta činile da on više ne bude tako strašan za defanzivce kao što je znao da bude.
Ubojiti napadač je karijeru završio 2013. godine, igrajući u Stouku. Tada je imao 33 godine.
"Kada sam jednom pokidao zadnju ložu, potonuo sam. Nisam bio ja. Promijenio sam svoju igru. Bio sam prije toga neko ko je davao golove kao što sam uradio protiv Argentine, ko je pretrčavao protivničke igrače, bio brz, trčao svuda punom snagom. To sam bio pravi ja".
Ali, u posljednjih šest, sedam godina karijere, što nije mali period, Ovenu se nije izlazilo na teren.
"Tada sam se pretvorio samo u ono što sam morao. Bio sam prestrašen da trčim u duelu, znao sam da bih mogao da pokidam mišić".
Mnogo je razmišljao tokom utakmica šta smije da učini, a šta ne.
"Najgora stvar je što vam instinkt govori ono što je uvijek i govorio. Da radite ono što ste prije radili. Stvoren sam da budem fudbaler. Najgore je bilo kada Mekmanaman dobije loptu, a ja mislim u sebi "o, ne, nemoj, nemoj, dodaj mi kratku loptu".
Nije Oven riječi zavijao u oblandu.
"Sve što sam radio posljednjih šest, sedam godina svoje karijere je bilo je da mrzim fudbal. Nisam mogao da dočekam da se penzionišem. Zato što to nisam bio - ja".
Oven je postigao preko 200 klupskih golova tokom svoje 17-godišnje karijere. Osvojio je Premijer ligu, FA Kup, Liga kup (tri puta) i UEFA Kup. Odabran je za najboljeg fudbalera Evrope 2001. godine.
Prvu povredu je imao sa 19, u pitanju je bila zadnja loža. Potom je povrijeđivao taj isti mišić, ali i butinu, preponu, list, ali i metatartalnu kost dok je igrao za Njukasl 2005. godine.
"Dešavalo se da uopšte sebe ne stavljam u poziciju da treba da sprintam. Tako da sam, zapravo, mnogo puta stajao na djelovima terena gdje ne treba da budem".
