Odgovor na to što veže veterane najbolje britanske elektronike, duo Underworld (Karl Hajd i Rik Smit) sa Igijem Popom, omiljenim provokatorom proto panka, najbolje znaju filmofili. Kultni „Trainspotting“ (Deni Bojl, 1996), filmska odiseja heroinskih zavisnika u Edinburgu sredinom devedesetih, ostaje upamćena najviše po scenama sa Igijevom pjesmom „Lust for Life“ i „Born Slippy“ od Underworlda. Britanski režiser je tada majstorski pokazao kako naizgled nespojivo može da se uveže u skladnu cjelinu.
Iza dua Underworld je sjajan prošlogodišnji album „Barbara Barbara, We Face a Shining Future“, a Igi Pop je istovremeno dobacio skoro do iste visine sa pločom „Post Pop Depression“ i velikim hitom „Gardenia“.
Ukratko, ovim muzičkim ikonama dogodila se nova amplituda popularnosti, relevantnosti i posve slučajan susret u jednom londonskom hotelu. Na Smitovu ideju da improvizuju studio za snimanje u hotelskoj sobi, Igi Pop je reagovao sa oduševljenjem, a rezultat su četiri pjesme objavljene na EP-ju „Teatime Dub Encounters“. Muzička javnost, pogotovo na našoj strani Atlantika, ispratila ga je sa sa više pažnje nego bilo koji „dugometražni“ album ovog ljeta.
„Teatime Dub Encounters“ je novi odraz zrelosti koju su u ovoj fazi stvaranja dostigli majstori iz Underworlda. U namjeri da ne pretjeruju, teže diskretnim, inteligentnim i nikad pretencioznim bitovima i stihovima, da grade melodije znalački, zadjevački strpljivo, ponovo su donijeli vrhunski rezultat u pjesamama „Trapped“ i „I See Big“.
Zašto je saradnja stala poslije četiri pjesme? Nažalost, zbog toga što Underworld i Igi Pop ipak nijesu pravi „uklop“. Metuzalem panka, onako žilav i ogrubio, sa nekom prapotopskom ispijenošću i napola dementnim ludilom u očima, nikad nije bio vrstan pjesnik - nego više šoumen, pojava, umjetnost sam po sebi.
Ako su Hajd i Smit autori, onda je Igi Pop sam svoje djelo, slon kome nije mjesto u njihovoj krhkoj, staklenoj bašti. Tako kompletan EP nosi utisak da je Igi s jedne strane stišavao sam sebe, a sa druge se previše trudio da „opogani“ pjesme prepoznatljivim potpisom.
Umjesto ovoga trebalo je snimiti pjesmu „I See Big“, rijedak pripovjedački biser i zaustaviti se. Taman dovoljno za slučajan hotelski susret.
S. S.
Ocjena: 57/100
FOTO: rollingstone.com
