Kultura

Minotaur nije dinosaurus

Na velikim smotrama sedme umjetnosti, kao što je Sarajevo film festival, sjati se svakakvog naroda – od znatiželjnika željnih glamura, preko filmadžija ornih za druženje po kafanama i ostalim „miting pointima“, do filmofila apsolutno zainteresovanih isključivo za repertoar. Ovoj posljednjoj grupi pripada Davor Pavlović, filmski kritičar i magistar dramskih umjetnosti iz Banjaluke.
Minotaur nije dinosaurus
Objektiv/PobjedaIzvor

Imala sam tu nesreću da uoči novinarske projekcije filma „Sam samcat“ dođe do tehničkih problema i sreću da 45 minuta čekanja da se drama Boba Jelčića nastavi, provedem u sjedištu pored Davora. Već na prvu loptu, poslije blickrig pitanja što bi trebalo gledati narednih dana, stekla sam utisak s početka priče – da sjedim kraj jednog od „dobrih duhova filma“, koji provode festivale upijajući sve što se fizički stići može, radije nego da zaglavi u kafani ili bilo kom drugom stjecištu „socijalnih leptira“.

Kad objektivac upozna takve ljude, zvanično naređenje Dart Vejdera redakcije glasi: „Ne ispuštajte ih iz vida!“ Budući da sam lično stala iza ovog neopcionog uputstva, nijesam se mogla oglušiti o sopstvene riječi. I eto Davora pred vama, da otkrije djelić svojih predivnih fascinacija filmom, televizijom i muzikom.

 

 

FILM

Film koji Vas čini srećnim?

- Svaki film koji probudi emocije. Smijaću se i hiljadu puta šalama improvizacijama Bastera Kitona. Jedan od filmova poslije čijeg spominjanja počnem da vrtim bezbroj scena u glavi je „Društvo mrtvih pjesnika“ (Piter Vir, 1989). Među njima je ona kad se učenici penju na klupe da pozdrave profesora sa: „O Captain, my Captain“ uprkos tome što je dobio otkaz zbog naprednog pristupa podučavanju. On me čini srećnim. Takav profesor i njegovi đaci sljedbenici daju mi nadu u bolje sjutra. Kakav kliše, ali je tako!

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

-  Uf! To bi bilo prilično veliko groblje. U prvom redu režiseri koji po svaku cijenu žele da ispadnu pametni, a gledaoce da naprave glupim. („Majka“, Daren Aronofski, 2017). Zatim oni koji prave horore u kojima nema ni početka ni kraja, ali zato ima hektolitara krvi i ultranasilja („Carski rez“, Žulijan Mori, 2007), ali i oni koji prave filmove iz čistog koristoljublja, da zarade koje milionče, a što su htjeli reći ni oni sami ne znaju (većina ostvarenja Majkla Beja).

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- Ne kapiram većinu holivudskih komedija. Ne znam što je tu smiješno.

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- Naučno-fantastični film u kom Katarina Radivojević glumi vanzemaljku koja silazi na Zemlju da pomiri narode bivše Jugoslavije, tako što im daje 48 sati ili će ih sve pobiti. Političari ne mogu nikako da se dogovore, da bi na kraju vanzemljka, koja se zaljubila u Zemljanina, odlučila da začara sve nacionaliste i pretvori ih u homoseksualce koji će propagirati mir. Na kraju je, naravno, hepi end. Auuu, ovo je gori sinopsis od novog romana Marka Vidojkovića.

Omiljeni filmski rivali?

- Prvo što mi pada na pamet jeste rivalitet viteza Antoniusa i Smrti u filmu „Sedmi pečat“ (Ingmar Bergman, 1957), a drugo - debeli čovjek i hrana u „Smislu života Monti Pajtona“ (Teri Džouns, Teri Gilijam, 1983).

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- Buldog Meathead, vjerni sapatnik Prljavog Harija u filmu „Iznenadni udar“ (Klint Istvud, 1983). On samo prdi i ponekad pomogne detektivu, koji je alergičan na njega. Upečatljiva je svaka scena u kojoj se buldog pojavljuje.

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- Da sam na ovo pitanje odgovarao prije deset godina, odgovor bi bez sumnje bilo nešto iz „Kako je propao rokenrol“ ili „Maratonci trče počasni krug“. Međutim, poslije SFF-a sam pod posebnim utiskom drugog citata. On je na početku filma „Mali“ u režiji Antonija Nuića, kada glavni lik objašnjava direktorki škole zbog čega bi trebalo da dobije starateljstvo nad sinom, umjesto babe i dede. Minotaur nije dinosaurus, pa vi sada vidite...

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Bivis i Bathed.

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Ne sjećam se da li je bio prvi odlazak u bioskop, ali mi je ostao urezan u pamćenje kao takav. To je bilo 1985. na moru. U otvorenom bioskopu prikazivan je film „Komandos“ sa Arnoldom Švarcenegerom. Bio sam sa ocem. Pošto je bila rasprodana projekcija, a ja sam silno želio da ga vidim, ostali smo izvan. Međutim, pogledao sam film tako što me je otac podigao na ramena tako da mogu da vidim platno preko zidića. Nažalost, on nije ništa vidio, pa sam mu poslije pričao kako jedan lik u filmu ubija na hiljade negativaca kako bi spasio kćerku.

Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- Prije deset godina to bi sigurno bila muzika iz filma „Trainspotting“ (Deni Bojl, 1996), a u ovom trenutku odgovor je „Baby Driver“ (Edgar Rajt, 2017), a od domaćih „Sutra ujutru“ i „Dečko koji obećava“.

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Italija i samo „Velika ljepota“ (Paolo Sorentino, 2013). Naravno, tu je i „Ukradena ljepota“ (Bernardo Bertoluči, 1996) prelijepe Toskane ili sjeverna Italija u „Zovi me po svom imenu“ (Luka Gvadanjino, 2017).

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Dejvid Linč, Orson Vels i Kim Ki Duk, na prvi pogled potpuno različiti, ali ne baš. Otišli bismo u neku kolibu na kraju grada ili, još bolje, zadrugu na selu i pili šljivu dok se ne bismo počeli grliti, iako su malo prije toga vrijeđali jedan drugog. Tu atmosferu bi razbila Monika Beluči koja bi se zavodnički pojavila kada su već svi bili dobro pripiti i počela bi da flertuje sa njima. Sve bi to bilo normalno da negdje iza šanka ne čuči Kventin Tarantino i hinjski se smije kako je sve dobro izrežirao.

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Upravo sam objasnio u prethodnom odgovoru. Uz dodatak da negdje oko pet ujutro na vrata birtije upada policija sa mještanima koji su se žalili na buku i traže fajront. Tarantino bi pokušao da objasni o čemu se radi, na opšte iznenađenje Linča i ekipe, koji bi se okomili na njega, izazvali pijanu tuču i na kraju dočekali jutro u zatvoru.

 

MUZIKA

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- Na prijatelja: Azra – „3N“, na člana porodice: Josipa Lisac – „O jednoj mladosti“.

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- Urban – „Ovo nije svijet za nas“.

Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- Ritam nereda – „Ne“ i Kula Shaker – „Govinda“.

Jedna od najljepših pjesma sa imenom u nazivu?

- Haustor – „Šejn“ i Velvet Underground – „Candy Says“.

Vaša pjesma za karaoke?

- Najviše pjevam kada sam u kadi. Zavisno od raspoloženja tu je veliki repertoar, makar za dvosatni koncert. Mislim da je u posljednje vrijeme bila aktuelna „Ništa mi neće ovaj dan pokvariti“ od TBF-a.

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Ne znam. Ako napišem Nik Kejv, druga polovina srca govori Lenard Koen. Isti je slučaj i sa Kris Kornelom i Alice in Chains. Dok ovo pišem, slušam bend Riverside i njih bih naveo, ali... možda je ipak iznad svih navedenih Džoni Keš.

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Goran Bregović. Prvo što je ukrao ideju od Štulića za bijelo odijelo, drugo što je mnogo aranžmana i pjesama „pokupio“ od drugih, a ipak puni dvorane širom svijeta. Ali, ko sam ja da sudim čovjeku koji je izumio „pastirski rok“, kako ga nazva Dražen Vrdoljak.

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Dejvida Bouvija i Vlade Divljana.

Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- „Sve bi seke ljubile mornare“ od Magazina.

Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

- Džonija Štulića sa vinčesterkom.

Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Mislim da bi Mik Džeger bio vrlo ljubomoran kada bih na ovo pitanje odgovorio sa „da“. 

 

TV

Serija idealna za kišni vikend?

- „Bron“. Ovu seriju bih mogao gledati i kada je kiša i snijeg i 40 stepeni, samo zbog Sage Noren.

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „Santa Barbara“ i „Dinastija“. Naravno, i „Bolji život“.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- Sve i jedna serija od Dejvida Sajmona.

Serija koju nikada nijeste završili?

- Mnogo ih je, ali većina ne zaslužuje da gledam dalje. Jedino možda „Mad Man“ nijesam odgledao do kraja, a trebalo bi.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- „Lost“ i „Dexter“.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Nemam nikakvu želju za predmetom, ali bih volio popiti pivo sa Sagom Noren.

Najdraži par iz serije?

- Džimi Mekgil i Kim Veksler u „Better Call Saul“.

Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- Društvo iz „South Parka“.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Uvijek biram slabije, pa moj glas ide Tomu. Uvijek me je nerviralo kako nastrada od Džerija, iako nekada to i zasluži.

M. I.

 

FOTO: Privatna arhiva

Portal Analitika