Politika

Titogradska „Pandorina kutija“

Navršilo se 30 godina od prvog takozvanog ,,mitinga solidarnosti sa kosovskim Srbima i Crnogorcima“, koji je održan u tadašnjem Titogradu 20. avgusta 1988. Bio je to početak takozvane „antibirokratske revolucije“, tokom koje je, nakon četiri-pet mjeseci trajanja, na ulici smijenjeno dotadašnje crnogorsko rukovodstvo koje je smetalo neprikosnovenom vođi Slobodanu Miloševiću. Za ozbiljne analitičare ovaj događaj je početak sprovođenja velikosrpskog projekta Slobodana Miloševića i SANU sa nesagledivim posljedicama po Crnu Goru i crnogorsku nacionalnu samobitnost i identitet i uvod u krvavi raspad Jugoslavije.
Titogradska „Pandorina kutija“
PobjedaIzvor

KAŽNJAVANJE NEPOSLUŠNIH

Iako je predstavljana kao spontani narodni bunt, AB revolucija bila je, u stvari, dobro isplanirani državni udar. Čitavom operacijom političkim direktivama upravljao je Slobodan Milošević i tadašnje komunističko rukovodstvo u Srbiji. Trebao im je ,,četvrti glas“‘od Crne Gore za odlučujuću ulogu u odlučivanju u SFRJ. „Neprikosnoveni vođa“ je u više navrata crnogorsko vođstvo stavljao na probu odanosti u ljeto 1988. godine. Propali su pokušaji organizacije političkih zborova radnika u Crnoj Gori radi podrške Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici na Kosovu. To je  bio „prvi minus“ na račun tadašnjeg crnogorskog rukovodstva. Kada je Predsjedništvo CK SK Crne Gore tražilo od opštinskih komiteta Saveza komunista da takve političke akcije ne dozvole na svom području, Milošević je odlučio da na drugi način ostvari ono što želi i kazni „neposlušne“ tako što će im uvesti takozvanu „antibirokratsku revoluciju“.

 AB revolucija prešla je granice Srbije avgusta 1988. kada su organizovani mitinzi „solidarisanja sa Srbima i Crnogorcima na Kosovu“ u Titogradu, Nikšiću, Cetinju...  i pored stava CK SKJ sa 16. sjednice, krajem jula te godine, da se „mitinzi solidarnosti“ ne održavaju van teritorije Srbije. Sve se odvijalo po ustaljenom scenariju. „Glavni izvođač radova“ „antibirokratske revolucije“ širom Jugoslavije bio je Miroslav Šolević, ekonomista, promovisan je u „sekretara odbora za odlazak kosovskih Srba i Crnogoraca na protestne mitinge van pokrajine“. On je 15. avgusta u telefonskom razgovoru zatražio od Opštinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Titograda održavanje protestnog skupa kosovskih Srba i Crnogoraca u Titogradu.

Na zatvorenoj sjednici crnogorsko rukovodstvo, dva dana nakon toga, zaključuje da „miting može imati ozbiljne političke implikacije na političko-bezbjednosnu situaciju u Titogradu i Crnoj Gori“. Tadašnji predsjednik Predsjedništva CK SK Crne Gore dr Miljan Radović obavijestio je republičko rukovodstvo da je bezuspješno pokušavao da stupi u kontakt sa glavnim organizatorom protesta - Slobodanom Miloševićem kako bi ga ubijedio da spriječi okupljanje u Titogradu. Miting je, iako bez dozvole crnogorskih vlasti, mogao da počne. Otvorena je titogradska „Pandorina kutija“.

SLOBODANU ZA ROĐENDAN Datum mitinga 20. avgust nije izabran slučajno – bio je to rođendan Slobodana Miloševića. Tog dana 1988. godine u Titograd je stiglo oko 2.000 Srba i Crnogorca sa Kosova predvođenih Miroslavom Šolevićem, Kostom Bulatovićem, Zoranom Grujićem i Batrićem Jovanovićem. Kolona titogradskih taksista otišla je na Bioče, u susret kosovskim Srbima i Crnogorcima i uz jeku sirena dovezli ih u Titograd. Na Trgu Ivana Milutinovića, i pored protivljenja tadašnjeg crnogorskog rukovodstva, održan je veliki „miting solidarnosti sa kosovskim Srbima i Crnogorcima“. Prvi put se pojavila ikonografija koja će nas pratiti tokom čitave naredne decenije - srpske nacionalističke pjesme, skandiranje: „Ovo je Srbija“, „Dajte nam oružje“ i „Idemo na Kosovo“, „Mi smo vaša braća“, „Život damo - Kosovo ne damo“, „Kosovo je Srbija“… Nošene su Miloševićeve i slike Njegoša i Karađorđa…  Pjevane su pjesme „Ko to kaže ko to laže“, „Listaj goro cvjetaj cvijeće, Crna Gora u boj kreće“, „Igrale se delije“... Čuli su se i pozivi na vješanje tadašnjih albanskih političkih lidera. Sve to uzvikivala je masa pod dirigentskom palicom Miloševićevog „specijalca“ za organizovanje mitinga Miroslava Šolevića, koji je stajao iza bine i kao pravi režiser osmišljavao ovo „spontano događanje naroda“. Govornici su poručivali da „genocid nad Srbima i Crnogorcima na Kosovu traje decenijama“. „Pobjeda“ je objavila da je „više od 25.000 žitelja glavnog i drugih gradova Crne Gore jednodušno na današnjem mitingu solidarnosti dalo podršku opravdanim zahtjevima Srba i Crnogoraca sa Kosova da se odlučnije, brže i energičnije i odgovornije suzbije kontrarevolucionarno djelovanje albanskih nacionalista i separatista“.

Nakon zvaničnog dijela na Trgu Ivana Milutinovića, miting je nastavljen ispred hotela ,,Crna Gora“ obraćanjima Batrića Jovanovića, Miroslava Šolevića, Koste Bulatovića… Istog dana mitingaši su otputovali za Kolašin gdje su u poslijepodnevnim satima održali miting iako on nije bio prijavljen. Predsjedništvo CK SKJ je tek 8. oktobra te godine zaključilo: „Nacionalističke snage pokušale su iskoristiti protestni skup u Titogradu da pučističkim putem smijene rukovodstvo SK Crne Gore i da ugroze njen ustavni položaj kao ravnopravne članice jugoslovenske federacije“.

POSLJEDICE Međutim, Miloševićeva mašina se tek zahuktavala. Slijedio je sličan miting u Nikšiću 18. septembra 1988. U glavnim ulogama bili su isti izvođači radova: Šolević, Kosta Bulatović i Zoran Grujić. Nakon Vojvodine, gdje su mitingaši na ulici smijenili pokrajinsko rukovodstvo, Miloševićeve pristalice izvele su sličan poduhvat i u Crnoj Gori. Prvi pokušaj u Titogradu 7. i 8. oktobra 1988. završen je intervencijom milicije. Nastavljen je u Nikšiću, uslijedila je intervencija milicije kod mjesta Žuta greda. Međutim, ono što nije uspjelo organizatorima tokom oktobra, ostvareno je 10. i 11. januara 1989. Tada je komunističko crnogorsko rukovodstvo naćerano da podnese kolektivnu ostavku. ,,Ispunjeni su svi zahtjevi, narod je pobijedio“, rekao je tada, između ostalog, čestitajući oduševljenoj masi izvojevanu pobjedu Momir Bulatović. Milošević je napokon došao do četvrtog glasa. Novi lideri, promovisani kao ,,mladi, lijepi i pametni“, bili su Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović, Ljubiša Stanković, Predrag Bulatović…

Događaji koji su počeli 20. avgusta 1988. mitingom u Titogradu, a kulminirali 10. i 11. januara 1989. godine, smjenom dotadašnjeg rukovodstva, imali su dalekosežne posljedice po Crnu Goru. Bio je to svojevrsan društveni potres i početak nadirućeg populizma i realizovanja velikosrpskog projekta, koji je doveo do krvavog raspada Jugoslavije. Crnogorsko rukovodstvo će se, predvođeno Milom Đukanovićem, tek 1998. godine, nakon rascjepa u DPS-u, partiji koja je bila dominantna na svim izborima, definitivno otrgnuti iz zagrljaja Slobodana Miloševića i povesti Crnu Goru ka samostalnosti.

Portal Analitika

Komentari (31)

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Prijavi se Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.
P PWS
21.08.2018. 06:31

Da nijesam savremenik tih dogadjaja jos bih vam pivjerovao.

6
1
V Vrbanj
20.08.2018. 14:12

Sve ide po planu. Plan su bile i pogibije oko DU i deportacije nesretnih bosanaca i Morinj i Bukovicu i Ceko i Vukovic i raskol u DPS i šverc cigareta i dr i prihvatizacija vaučerska i slom LSCG i čini mi se SDP I sve to malo po malo ispade POGACA. Plan je i Vucko u SRB. Pitanje : čiji plan

32
0
R Rašo
20.08.2018. 13:57

U tim mutnim vremenima jedino je Slavko Perović i pripadnici Liberalnog saveza imao hrabrosti da se javno odupre nacionalizmu Miloševića. Rukovodstvo DPS-a i vladajuća struktura progonili su Perovića i pripadnike LSCG , nazivajući ih izdajnicima , ustašama i još kojekakvim imenima, samo zbog toga što su se zalagali za nezavisnu Crnu Goru i bili protiv rata. Kakve sve gadosti i maltretiranja su u tim vremenima od prosrpskog naroda u Crnoj Gori pretrpjeli pošteni Crnogorski rodoljubi.

35
0
B Bodin
20.08.2018. 09:22

Ja sam iznenađen da Analitika predstavlja Đukanovića kao velikosrpskog piona u Crnoj Gori i poslušnika Slobodana Miloevića

38
17
d danilo s.
20.08.2018. 06:52

Vidim da Milu ne opraštate 90-te godine? A ne poštujete ono sto je učinio 2016? Čemu onda više raspravljati? Bodine, “Nebo se otvorilo” (splet okolnosti) 2006 i dozvolilo da CG izadje is veljesrpskog ropstva bez sukoba i stradanja. To ne bi bilo moguce - ni prije (zar vi doista vjerujete da bi Milošević poštovao potpis Bulatovića?) - a ni danas. Budimo zahvalni na tom “daru providjenja”. P.S. Pade mi na um da je - najveći svetac Tibetanskog Budizma Milarepa - u mladosti bio ubica. Za mnoge u CG, izgleda, on bi zauvjek to i ostao? Bez obzira sto je kasnije postao veliki svetac. Zato Balkan uvijek ostaje Balkan. Ponosimo se porazima, ne postujemo pobjede. Ni pobjednike. Ima li veće pobjede od one nad samim sobom (čojstvo)?

0
13
@ @danilo s.
20.08.2018. 06:52

A đe pođe Danile u budizam, kumim te bogom. Nema potrebe. Jasno je mene da ti Mila doživljavaš kao sveca, ali ja govorim o realnim kategorijama. Kada si tako "potkovan" navedi mi primjer u istoriji da je jedan politički lider od svojeg naroda dobio šansu za zaokret od 180 stepeni - od veljesrpskog poklonika do veljecrnogorca. Uz to, eto onako usput, uzeo program LSCG. Đe to ima?

12
0
@ @danilo s.
20.08.2018. 06:52

Danilo, veliko iznenađenje od tebe. Čovječe, ne može se to nazvati greškama. Da nije bilo tih "mladih radova", situacija u bivšoj SFRJ bila bi drastično drugačija - u pozitivnom smislu. Pa mi smo nezavisnu državu bili dobili Momirovim potpisom u Hagu, koji je povukao pod pritiskom svojih kompanjona. E, zamisli što bi bilo da "mladi, lijepi i pametni", nijesu smijenili "stare, ružne i nepametne"! Čovječe, ne bi bilo onakvog divljačkog rastura SFRJ, koju su navodno branili Slobodan i ovi naši "grešnici". Sjeti se samo Kira Gligorova i Makedonije.

21
5
b boki
20.08.2018. 09:00

A nekako voljenog vođu u tekstu samo ovlaš spomenuste... Mislim da će za par godina biti tekstovi gospodarovih "istoričara" kako "nije Milo to htio, nije on bio za to nego su ga Momir i Slobo natjerali, srpska UDBA, on je oduvijek sanjao crnogorsku nezavisnost"...

28
14
b boki
20.08.2018. 09:00

A nekako voljenog vođu u tekstu samo ovlaš spomenuste... Mislim da će za par godina biti tekstovi gospodarovih "istoričara" kako "nije Milo to htio, nije on bio za to nego su ga Momir i Slobo natjerali, srpska UDBA, on je oduvijek sanjao crnogorsku nezavisnost"...

47
15
R R
20.08.2018. 08:53

Da je pravde i zakona tada su Momir Bulatović, Mila Djukanović, Pedja Bulatović, Svetozar Marović, Ljubiša Stanković i njihovi pomagači , trebali biti uhapšeni i da im se sudi za državni udar. Svi oni su tada bili sluge Slobodana Miloševića nečasno pljujući po poštenom tadašnjem Crnogorskom rukovodstvu, Svi oni su tada bili zadojeni Srbstvom i nacionalističkom politikom Miloševića.

70
11
U Ukratko
20.08.2018. 08:40

Od goreg, preko još lošijeg, došli smo do najgoreg.

44
15
L Ljubiša Stanković i CG
20.08.2018. 08:22

Kako su ta događanja bila „spontana“ može se jasno sagledati iz dokumenata ondašbnje UDB-e koja su objavljenja u glasilu LSCG – „Liberalu“. Iz tih dokumenta se jasno vidi uloga Srbije i Miloševića u tadašnjem rušenju Crne Gore. Isto tako, ko je sve iz CG u tome učestvovao. U današnjem tekstu se pominje i učešće Ljubiše Stankovića u AB revoluciji. On je, poslije rušenja CG, vrlo brzo stao na stranu odbrane CG od velikosrpske hegemonije. Naime, ta dokumenta sam ja dao Liberalu da se objave. Dobio sam ih od pokojnog Vidoja Žarkovića. Objavljivanje u „Liberalu“ smo dogovarali na predizbornom skupu ondašnje opozicije na Njeguišima(1990), Slabvko Perovič, Ljubiša Stanković i ja., Đoko Orlandić

53
13
P Pitaj. ne lupetaj
20.08.2018. 03:17

Boro, Ne lupetaj, no pitaj Slavka i Ljubišu. Lako je provjeriti. Đoko Orlandić PS Ima još troje svjedoka koji su bili prisutni. Ja sam materijal dao Mišku Vukmanoviću, a kome je on ne znam. PSS Tvoja tvrdnja da Vidokje nije iimao taj materijal govori o tvojem poznavanju i funkcoionisanja države

10
8
N Ne pr.. Veseljko
20.08.2018. 06:24

Veseljko, to što niejsmo više u dobrim odnosima, jer si preša na stranu četnika, ne daje ti pravo da govoriš neistinu. Ja sam po dogovoru sa Slavkom Peorvićem i Ljubišom Stankovićem materijale dao Mišku Vukmanoviće. Gore sam napisao da ne znam kome ih je on predao dalje, a znam da su do tebe stigli, jer smo o tome nas dvoje razgovarali. Đoko Orlandić >PS Pitaj Slavka i Ljubišu

7
6
D Dopuna - Šolević i "grlica"
20.08.2018. 12:29

Šolević, nekada glavni organizator AB revolucije, par mjeseci pre bommbardovanje 1999., traži proijem kod Milana Panića. Pšanić menre zaduži da ga primim. Pitam ga što želi od Panića. Reče da od Panića traže pare za nabavku oružja koje mu treba za grupe na Kosovu koje formira da se suprostave NATO: Odgovorih mu, ti tražiš od Panića, američkog državljanina da da pare za puške, sa kojima treba da pucate na američke vojnike. Dodah, taj zahtjev nije pri zdravoj pameti. Na kraju se povede razgovor o AB revoliciji. Rekoh mu da sam bio prisutan na skupu najviših fun+kcionera CG, kada je jedan CG diplomata tražio da ga poszave za ministra UP. Rekao je, jednu trećinu otrganizatora AB bih odmah pobio. Šolević pita za sebe. Dodah ti si bio prvi na listi. Moj je utisak da se „u... ka’ grlica“. Đoko Orlandić

19
7
B Brk
20.08.2018. 08:12

Svaki dan se sve vise divim Draskovim tekstovima...Slobo i Solevic organizovali prevrat...A onda 1998 godine dosao nas spasilac na bijelom konju Milo...i spasio Crnu Goru...A to sto je pod njegovom palicom u Dubrovniku izginulo 152 Crnogorca na Dubrovniku,sto su protjerani muslimani iz Bukovice itd...Nikom.nista.

64
34
K Kod "Boba"
20.08.2018. 04:28

Razvijeni slogan koji je dominirao skupom GLADNIH u Nikšiću - "Što nam ovo Ante tadi, krepaćemo mi od gladi"! ... kako bi im slstko opalio po neki šamar, tim izmučenim ondašnjim izgladnjelim nikšićkim radnjcima...

20
0
l lolo
20.08.2018. 06:19

@ hebo te at :) slusaj zlato moze kako da ne moze. No trebalo je samo imat viziju i strpljenje. Ne trcat pred rudu i ne vodit narod u krv. Da smo krenuli pocetkom 90ija satrli bi se medju sobom. Jedina zemlja u jkojoj nije bilo rata. A da zemlja od 650.000 uspije u da se povrati na medjunarodnu scenu poslije 88 godina minrnim putem ili cak bilo kako je ravno cudu, mirakulu. Vidji Baskiju, Skotsku, Catalunju, Korziku... A ti racunaj moje nabuloze i moze li ili ne,evo je zivis svaki dan i nije ti lako osjecam

1
13
A Admin
20.08.2018. 06:19

Zašto nijesi objavio moj pristojan, ali "do bola" istinit komentar pod nazivom "@lolo". Ja znam da je i za tebe Milo božanstvo, svetac. Ali što je mnogo mnogo je.

5
0