Naveli su i da se sabor organizuje u „slobodnim srpskim planinama“. Kako su prenijele beogradske Večernje novosti, oni „zahtijevaju od Skupštine, Vlade i ostalih državnih organa Crne Gore da prihvate ruku pomirenja i da Vlada Duška Markovića dozvoli podizanje spomenika vojvodi Pavlu Đurišiću, nastradalom od ustaša u Drugom svjetskom ratu“.
Iz Gornjeg Zaostra uputili su i proglas „o pomirenju među potomcima sukobljenih strana u Drugom svjetskom ratu“. Oni smatraju da se do danas „stvara lažna slika o mnogim događajima Drugog svjetskog rata, kao i o ustanku jula 1941“, odnosno da je to „bio opštenarodni bunt protiv namjere Italije da Crnu Goru odvoji od ostalih djelova srpskog naroda uz pomoć crnogorskih separatista“.
- Crna Gora mora izvršiti reviziju nekih istorijskih činjenica i argumenata u vezi sa bratoubilačkim ratom i ravnopravno tretirati i partizanski i četnički pokret, jer su oba pokreta bila antifašistička, a to su učinile i neke susjedne zemlje, kao što je slučaj u Srbiji – piše u proglasu.
ZAKON Iz Ministarstva kulture su za Pobjedu, komentarišući ovaj proglas i zahtjev da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću, ka zali da član 10 Zakona o spomen-obilježjima propisuje da je zabranjeno podizanje spomen-obilježja za osobu koja je bila saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača.
- Zabranjeno je to činiti i za osobu koja je zastupala fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije, osobu koja je osuđena za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašena ratnim zločincem, kao i za osobu koja je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imala negativnu ulogu – naglasili su iz Ministarstva kulture. Istakli su i „da svako spomenobilježje podignuto suprotno navedenom zakonu podliježe kaznenim odredbama, što podrazumijeva postupak inspekcijskog nadzora i u konačnom uklanjanje bespravno podignutog objekta“.
Podsjetili su i da je Zakonom uređena procedura za podizanje spomen-obilježja, kojom se predviđa da „organi lokalne samouprave pripremaju prijedlog programa podizanja
spomen-obilježja, koji usvaja Skupština opštine, nakon prethodne saglasnosti Ministarstva kulture“. SRAMOTA Predsjednik Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore Zuvdija Hodžić za Pobjedu je kazao da je ovakav zahtjev sramota i upitao inicijatore „kako imaju obraza da pogledaju komšije Muslimane u oči, iste one sa kojima im djeca idu u školu“. - Pavle Đurišić je „počistio“ više hiljada Muslimana do Foče, o čemu i obavještava Dražu Mihailovića. To je genocidno. Kako ih nije sramota, i kako u oči mogu pogledati komšije, iz Bijelog Polja, Pljevalja, a ne spomenik da mu dižu – rekao je Hodžić i dodao da je to patologija.
Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, istoričar Boban Batrićević, za Pobjedu je ponovio prošlogodišnji stav o inicijativi za podizanje spomenika Pavlu Đurišiću, ističući da „logika nalaže - ratni zločinac ne može dobiti spomenik“.
- U normalnome društvu takve inicijative bile bi nemoguće. Ali, crnogorsko društvo očito nije normalno – naglašava Batrićević. U početku rata, tokom napada na Jugoslaviju, Đurišić je, prema njegovim riječima, branio svoju domovinu od neprijatelja, a potom i bio učesnik Trinaestojulskoga ustanka, da bi nakon nekoliko mjeseci prisegnuo Talijanima s namjerom da uništi partizanski pokret.
- To je klasičan kliše u četničkim biografijama, mada će tih nekoliko mjeseci rata s Talijanima izazvati istorijsko sljepilo kod današnjih promotera ravnogorske doktrine, jer oni svoju sliku povijesti grade samo na tim mjesecima, zanemarujući četiri „debele“ godine kasnije kolaboracije – kazao je Batrićević. Pored ubijanja antifašista (nekoliko hiljada pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta), podsjeća naš sagovornik, Đurišić je sa svojim jedinicima ubijao muslimane.
- I to s velikom slašću i u velikom broju – o čemu je redovno izvještavao Dražu Mihailovića. Đurišićeve jedinice poklale su više od 15.000 muslimana i nemilitarizovanog stanovništva u reonima Bijeloga Polja, Pljevalja i Foče, od čega većinski đece, žena i starih – istakao je Batrićević. NehumaNost Sve to, kako je naglasio, uvjerljivije zvuči iz pera samoga Pavla Đurišića.
- U izvještaju povodom akcije u Bosni on „Čiči“ kaže – „za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve (...) kod muslimana oko 1.200 boraca i 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece“... – naveo je Batrićević Đurišić je, dodaje naš sagovornik, revnost prema nadređenima dokazivao i po brutalnosti prema partizanskim zarobljenicima. - Jednom je čak naredio strijeljanje više od 50 crnogorskih mladića u blizini Danilovgrada – podsjetio je Batrićević i dodao da „kud god da je Pavle odio, za njim su ostajali leševi“. On upozorava i da je „antikomunistički i pročetnički diskurs i sistem vrijednosti njegovan unutar Srpske crkve, posljednjih godina postao javan – Amfilohijevi popovi drže parastose Draži Mihailoviću i ostalim četnicima po crnogorskom primorju“...
- Ruku pod ruku sa srpskom crkvom idu i prosrpski mediji u Crnoj Gori; to su poligoni za talentovane i netalentovane mlade ljubitelje četništva, koji u svojim tekstovima nastoje od četnika napraviti nešto što nijesu – antifašiste – zaključio je Batrićević. I prošlog avgusta sa skupa u Gornjem Zaostru upućen je poziv Vladu i državnim institucijama da prihvate njihovu takozvanu deklaraciju o pomirenju i daju neophodne dozvole za gradnju spomenika četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću. Država je 2003. godine spriječila podizanje spomenika Đurišiću u ovom selu, od kada se svake godine tu organizuje sabor.
