Priredio: SLOBODAN ČUKIĆ
DNEVNIK MAJORA ROZENBERGA
20. SEPTEMBAR 1769.
20-og sept. Crnogorski gubernator koji živi na Njegušima, 4 časa od Cetinja, molio je kneza da mu dođe toga dana u svatove. U svoj Crnoj Gori putovi su taki da pješak s teškom mukom proći može, i po takom putu otpravi se knez u 8 časova u jutru sa tri oficira i nekoliko Crnogoraca i Slavonaca na Njeguše. U po puta srete ga sam mladoženja gubernator i doprati ga do kuće, gdje su stigli u podne, poslije nekog vremena rođaci od obije strane dovedu iz drugog sela nevjestu pokrivenog lica i raspuštene kose, i odvedu je u parohijsku crkvu.
Tu je nevješti pop jedva umio iz knjige pročitati formu vjenčanog ceremonijala, i više pazeći na zemaljski običaj nego na crkveni obred vjenča mladoženju s mladom ne otkrivajući joj lice, koje ni sam mladoženja još nije mogao vidjeti. Poslije vjenčanja vrate se mladoženjinom domu, i tu po crnogorskom običaju objeduju. Poslije objeda su gudali uz gusle i pripijevali starinske pjesme grubim i melanholičnim tonom, koji su zajednički u sviju slovenskih naroda.
Neharmonična instrumentalna i vokalna muzika, pa ni sama sadržina pjesama o krvavim starim bitkama nijesu smetale igri koju su samo muškarci vodili skačući krugom po primjeru Turaka. Društvo je bilo tako veselo da i sam mitropolit Sava ne gledajući na svoju sedamdesetogodišnju starost i slabost svojih nogu počastvovao je ovu svadbu i igrao među ostalom svojom duhovnom djecom. I to po crnogorskom običaju ni malo nije bilo zazorno i nepristojno. Cijelu noć se produžilo piće, muzika i pjevanje, a mlada je noćila u zasebnoj sobi sa dvojicom svojih rođaka i nevidjeći svoga muža. Tako se radi nekoliko dana uzastopce, dok se rođaci ne raziđu doma, i ostave mladu u domu njenog muža ... pa su i poprimali mnoge običaje od njih. Tako n.pr. kad se Crnogorac hoće da se ženi ne može on sam prositi djevojku, nego to pravo imaju samo njihovi bliski rođaci. Oni to sami sve svrše ništa ne javljajući mu, tako da je on ne može ni vidjeti prije nego se svrše svi svadbeni obredi.
21. SEPTEMBAR 1769.
21-og sept. u 4 časa po podne vratio se knez sa Njeguša na Cetinje.
22. SEPTEMBAR 1769.
22-og sept. kao na dan krunisanja njenog carskog veličanstva poslije službe bilo je blagodarenje. Služili su patrijarh Vasilije i mitropolit Sava sa dva sveštenika bez đakona, mjesto koga je čitao jektenije patrijarh ne izlazeći iz oltara. I mitropolit Sava nije izlazio iz oltara. Nevještina kojom je ova služba svršena dokazuje da se ova dva svjetitelja po visini svoga položaja rijetko vježbaju u tome.
23. SEPTEMBAR 1769.
23-eg sept. Zbog ukorijenjene nevjere i tajne prepiske s Turcima, nije mogla ostati skrivena odanost Spičana i njihova zakletva vjerosti ruskom dvoru i obećana im zaštita. Skadarski paša skupi nešto Turaka i htio ih je napasti, no kako im je knez razdao praha i olova, i naredio da im se u nuždi pošlje odmah pomoć, a brđani rimskog zakona nerado su htjeli pridružiti se Turcima, to paša odustane od svoje namjere, jer se nije mogao pouzdati u malo svoje vojske.
24. SEPTEMBAR 1769.
24-og sept. Bavljenje kneževo među jednovjernim i odanim Crnogorcima nije bilo bez velike opasnosti njegovog rođenog života. Svaki dan dolazili su sa raznih strana glasovi da jedni spremaju otrov, drugi da su potkupljeni da ga predadu u neprijateljske ruke i zapale prah. Crnogorska samovolja, vjetrenjaštvo i lakomost na novce ovo je lako mogla učiniti. Patrijarh Vasilije izagnan iz svojeg otačastva i sa srpskog prijestola došao je u Crnu Goru nadajući se naći tu pribježišta. No Turci želeći dobiti njegovu glavu ponudili su Crnogorcima nekoliko kesa novaca. Ta suma veoma je pokolebala njihovu hrišćansku pobožnost, i 24 čovjeka dođu noću k patrijarhu, i jave mu da će da ga predadu Turcima. Znajući da će ovi nečovječni izdajnici to i učiniti, odvraćao ih je isprva pastirskim riječima i prijetio im prokletstvom. Kad je to bilo uzalud nesrećni ovaj arhijerej izvadi životvoreći krst i pavši na koljena pred svojom duhovnom djecom gorkim suzama molio ih je da mu poštede bijedni život.
Kad i to nije moglo umekšati surovost ovih hrišćana, kad ni suze, ni molbe, ni krst nijesu pomogli, da im sve svoje novce – 54 dukata, te tako sačuva svoj život te noći. Sjutra dan pobjegne u Primorje u Maine, i tu se sakrije u domu jedne udovice, te ga gonioci koji su pošli za njim u potjeru ne nađu. Ovaj i drugi primjeri od prošle godine dali su povoda knezu da podozrijeva i da se čuva. Za to je naređeno da se nekoliko pudova praha što je bilo u kesama pod sobom gdje je on živio prenese u jedan kao magacin udaljen od manastira, i da se tamo postavi straža od 8 Slavonaca u čiju se vjernost nije moglo sumnjati. Toga istoga dana noću u 1 čas po po noći stražar opazi jednog čovjeka gdje se približuje tom mjestu gdje je bio prah. On ga zapita ko je, a ovaj mu odgovori da je Crnogorac i ide doma na Cetinje. Stražar ga pozove k sebi nekoliko puta i poprijeti da će pucati ako ne dođe, ali ovaj pobjegne u stranu, onaj opali dva metka no uzalud.
25. SEPTEMBAR 1769.
25-og sept. Dobiveno je pismo od brđanskog vojvode Ilije Drekalovića da Turci zbog izgleda na rat ne će da puste zarobljene hrišćane na otkup. Da bi se ohrabrili hrišćani savjetuje da se ovlada kakvim gradom u okolini.
26. SEPTEMBAR 1769.
26-og sept. Dođe jedan mlet. bjegunac na Cetinje. Kako je on tužen da je pokrao novce i neke stvari od svog starješine, knez naredi da se zatvori, da ne bi i drugi tako isto u naprijed činili nadajući se naći sigurno ubježište u Crnoj Gori. Iznašavši sve ukradene stvari koje su već bile prodane, otpravi ga u Kotor, pod uslovom da mu se poštedi život, i ako vojnički bjegunac za ovakve stvari potpuno zaslužuje smrt.
27. SEPTEMBAR 1769.
27-og sept. Dođu na Cetinje tri stanovnika iz Kastel Novog i sa svim vojnim oružjem stupe u službu.
28. SEPTEMBAR 1769.
28-og sept. Mihailo Hristović rodom Crnogorac iz Crmničke nahije, mletački seržan, dođe da stupi u službu. On je bio u mletačkoj službi više od 20 godina i služeći na lađama putovao je po mnogim zemljama. Time se u njemu izgladila ona surovost njegovih zemljaka i postao je kao i drugi pristojni ljudi. U mlet. Službi dotjerao je do seržana, a kad je čuo da je došao na Cetinje knez, ostavi mlet. Službu i dođe na Cetinje da bi u bitkama koje su bile u izgledu pokazao svoju vjernost k ruskom dvoru.
