„Kako godinama u Crnoj Gori nemamo podatke o broju siromašnih, postoje velike sumnje da su zvanični podaci o broju nezaposlenih i korisnika socijalne pomoći fingirani, kako bi se pokazalo da Vlada uspješno radi, pa ne možemo govoriti o ozbiljnom pristupu problemu siromaštva“, rekla je Medojević.
Prema njenim riječima, Crna Gora je 2013. godine imala posljednje zvanične podatke o siromaštvu.
Medojević smatra da se situacija mnogo izmijenila i da, pored već prisutnog siromaštva višečlanih, jednoroditeljskih, raseljenih i porodica čiji su članovi osobe sa invaliditetom, onih čiji su članovi nezaposleni, RAE populacije, penzionera sa najnižim primanjima, imamo i “novo siromaštvo“.
Ona je pojasnila da se „novo siromaštvo“ odnosi na mlađe osobe koje su zaposlene, ali imaju vrlo mala primanja i ne mogu samostalno da žive.
„Često od najviših zvaničnika u Crnoj Gori slušamo kako država ostvaruje najviše stope rasta u Evropi, hvalimo se rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP), a znamo da ogroman dio naroda živi u nemaštini“, navela je Medojević.
Ona je kazala da se zarada korporacija obračunava kao nacionalno bogatstvo države u kojoj njena filijala posluje, čak i kada je odmah transferisana u zemlju sjedišta kompanije.
„Novac odlazi iz države odmah, a naša statistika tvrdi da pripada njoj“, rekla je Medojević.
Na rast BDP-a, kako je navela, direktno utiču i krediti, pa što se država više zadužuje u inostranstvu - veći je BDP.
Medojević je kazala da se Crna Gora primakla nivou javnog duga od 80 odsto svog BDP-a, što je izazvalo ozbiljna upozorenja iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke.
Prema njenim riječima, crnogorski zvaničnici su ”rat siromaštvu” najavili još 2003.godine, a rezultate, kako je kazala, vidimo svi.
Medojević smatra da da je najvažnija strategija u smanjenju siromaštva obrazovanje, i da je problem ranog napuštanja školovanja ozbiljan indikator siromaštva.
„Jasno je da su to djeca iz siromašnih porodica. Trebalo bi osmisliti sistem stipendiranja u kojem stipendije ne bi bile poklonjene, nego bi stipendista imao obavezu da je vrati kada se zaposli“, rekla je ona.
Medojević je kazala da uglavnom studiraju djeca roditelja sa visokim obrazovanjem što, kako je navela, govori u prilog tezi o reprodukciji siromaštva i o tome da je socijalna mobilnost vrlo slaba.
„Ako je četvoročlanoj porodici, prema proračunu statističara, potrebno 256 EUR za hranu, prosta računica pokazuje da dnevno za ishranu potroše oko osam EUR, što je malo više od dva EUR po osobi“, navela je Medojević.
Ona je kazala da je u Crnoj Gori stopa nezaposlenosti nešto iznad dvadest odsto, i da je zaposleno oko 150 hiljada ljudi.
U Crnoj Gori, kako je navela, skoro 83 hiljade radnika primalo je zaradu do 250 EUR, polovina njih prima minimalnu platu od 193 EUR, a trećina zaposlenih neredovno prima plate.
„Najbrojniji su zaposleni u trgovini, plata im je od 250 do 300 EUR. Dvije trećine radnika prima zaradu ispod 500 EUR, koliko zvanično iznosi prosječna plata, što dovodi u pitanje način njenog obračuna“, rekla je Medojević.
Ona je kazala da najveci doprinos borbi protiv siromaštva daju rast zaposlenosti i ekonomski razvoj, i dodala da postoje direktne mjere pomoći siromašnima, od kojih je novčana socijalna pomoć „klasična vrsta sigurnosne mreže“.
Prema riječima Medojević, i penzijski sistem sprječava siromaštvo, i to je razlog zbog kog država mora povećati iznos minimalnih penzija.
Ona je kazala da dječji dodatak takođe utiče na smanjenje siromaštva, pa je neophodno da ga primaju sva djeca iz socijalno ugroženih porodica.
„Unaprjeđenje sistema minimalnih naknada i socijalne pomoći nije važno samo zbog poboljšanja situacije najsiromašnijih, nego i sa aspekta izgradnje socijalno pravednijega društva, i u interesu je svih građana“, smatra Medojević.
