Nakon kultnog debija, distopijskog dezerta „THX 1138“ iz 1971. godine, budući blokbasterski manijak Džordž Lukas odlučio je da se malo našali i vrati „unazad“ u narednom projektu. Dobro se pomučio da dobije novčanu podršku i zeleno svjetlo od studija, a onda je u priču uskočio Frensis Ford Kopola. Zahvaljujući njegovoj producentskoj podršci rođena je, sad već kultna komedija „Američki grafiti“ („American Graffiti“).
- Kopola, hvala na asistenciji! – viču i dan-danas brojni fanovi ove čudnjikave komične zakuske, koja je u srijedu, 1. avgusta proslavila 45 godina od svjetske premijere u Los Anđelesu.
Autentične priče
Čelnici studija nijesu vjerovali da ova slatka polutinejdžerska pričica o grupi učenika koji se zabavljaju pred odlazak na koledž može da napravi bioskopski bum, ali Lukasovo čedo „teško“ samo 777.000 uspjelo je da zaradi čak 115 miliona dolara u Americi! Izgleda da je ova osvježavajuća nostalgična zakuska ipak bila prijeko potrebna da se razgali tadašnji Holivud.
„American Graffiti“ je polubiografski film, zasnovan na autentičnim pričama većine članova ekipe iza kamere. Radnja se odvija u Lukasovom voljenom rodnom mjestu Modestu u Kaliforniji.
Kroz Stiva i Kurta, likove koji su povjereni Ronu Hauardu i Ričardu Drajfusu, Lukas je uspio da dočara tipično ponašanje mladih Amerikanaca koji ne znaju što će sa sobom prije ozbiljnijih odluka. Dok se Hauard koliko-toliko zabavlja u ulozi uštogljenog Stiva, presmiješni Drajfus, popularni psihotični Kurt, tokom cijelog filma traži zavodljivu plavušu koja nestaje svako malo.
Besmrtni hitovi
Nego, čak i pored sjajnog kastinga i glume, jedan od najvećih pobjednika ovog ostvarenja jeste fenomenalna muzika. Soundtrack sa besmrtnim hitovima Čaka Berija, Bič bojsa i Dajmondsa ispratio je simpatični scenario baš kako i dolikuje priči smještenoj u Kaliforniji šezdesetih godina.
Zbog svega što je muzika učinila za atmosferu „Američkih grafita“ razumljiva je Lukasova tvrdoglavost tokom pregovora sa studijima. Scenario je dugo čekao na polici zbog toga što nijedan producent nije želio da se upusti u finansiranje filma čiji je autor zahtijevao otkup prava na čak 40 pjesama!
No, Kopola nije imao problem da odriješi kesu. Lukas je dobio željeni soundtrack umanjen samo za jednu Elvisovu pjesmu. Prava za njen otkup bila su preskupa čak i za Kopolu.
Dječački san
- A gdje ste vi bili šezdeset druge godine? – glasilo je pitanje na posteru „Grafita“, koje je odmah privuklo gledaoce iz sedamdesetih, željne malo podsjećanja na srednjoškolske uspomene iz tog perioda.
Iako je ovaj bombon bio nominovan u pet kategorija, uključujući najbolji film, režiju i scenario, Oskara je 1974. godine odnijela maestralna „Žaoka“ („The Sting“, Džordž Roj Hil, 1973). Lukas je morao da se zadovolji samo Zlatnim globusom.
Možda je sada teško povjerovati da je „Američke grafite“ režirao isti čovjek koji je postao otac kultne franšize „Star Wars“. Ipak, jasno je kako je režiser u ovom ostvarenju ostvario dječački san. Najvažnije od svega je to što je ostvarenjem sopstvenog pomogao da ožive i snovi mnogih drugih kojima ova nostalgična priča budi emocije i dan-danas. L. MURSELJEVIĆ
FOTO: moviemania.io
