Priredio: SLOBODAN ČUKIĆ
DNEVNIK MAJORA ROZENBERGA
5. AVGUST 1769.
5-og avg. Knez je odsjeo u cetinjskom manastiru koji je vrlo tijesan i neugodan, a daleko je i od domova. Toga dana naredio je kako će sjutra biti objavljena carska povelja poslata svima hrišćanskim narodima. Istog dana došao je u manastir patrijarh i nekoliko glavara iz obližnjih sela.
Po običaju ove zemlje, glavnu vlast, koja je nasljedna u porodici, ima gubernator, ali on ništa ne znači, jer nema nikakve vlasti ni sile nad ovim raspuštenim i samovoljnim narodom. Sadašnji je gubernator mlad čovjek, malo mu ima više od 20 godina. Prost je i vaspitan crnogorski, te se na njemu ništa ne može primijetiti što bi bilo drukčije od ostalih.
6. AVGUST 1769.
6-og avg. na dan Preobraženja bila je sveta liturgija, a poslije se počeo skupljati narod na prostranom cetinjskom polju gdje je bilo određeno da bude narodni zbor. Kako se zbog daljine malo ljudi skupilo objava povelje odložena je za nekoliko časova. Patrijarh je poslao knezu svojeručnu poslanicu crnogorskom narodu, u kojoj on kao duhovni starješina izobličava slijepo mišljenje Crnogoraca o Stepanu Malom uvjeravajući ih da on nije taj za koga se izdaje, nego da je neka varalica, protuva, smutljivac i neprijatelj narodni, i da Crnogorci treba da se ostave toga čovjeka, a svoju pogrešku da zaglade vjernošću i odanošću ruskom dvoru, od koga imaju tako očevidnu zaštitu i milost.
Knez naredi da se ta poslanica pročita narodu, što i učini jeromonah Todosije. Za tim je gubernator sa ostalim glavarima zamolio kneza da im on da pismeno i njegovom rukom o Stepanu Malom. To je i učinjeno, i napomenuto je da taj varalica ne samo nije onaj za koga se izdaje što je od ruskog dvora poslan po ruskoj službi, nego da je on sa svim nepoznat u Rusiji, da je taj samozvanac varalica i protuva. Ta je objava pročitana narodu i izgleda da ga je to umirilo. Kada je to sve svršeno, onda je knez davao objed, na koji je pozvan patrijarh i nekoliko glavara crnogorskih. U narod je bilo razdano nekoliko buradi vina. Malo poslije objeda pošao je iz manastira u narod koji je napravio veliki krug, a u sredini je namještena nalonja i na njoj krst i jevanđelje. Sprovod je išao ovako. Naprijed jedan serdar s golom sabljom za njim 20 Crnogoraca po dva u redu, za njima knez.
S desne strane od njega nosio je kapetan Milovski carsku povelju, a s lijeve je išao patrijarh. Za njima sveštenici i duhovništvo, po tom ljudi koji su bili došli s knezom. Sprovod je završavalo opet 20 crnogoraca pod oružjem, kao što je ovdje običaj. Došav u sredinu naroda, knez zapovijedi da se prvo pročita njegov manifest u kome je na ilirskom jeziku izloženo: za što je on došao u Crnu Goru, blagovoljenje i milost Njenog Veličanstva ruske carice k narodu crnogorskom, i šta se od njega traži i obećana mu je u naprijed visoka zaštita. Za tim je kapetan Milovski pročitao carsku povelju i prepričao ukratko njenu sadržinu na ilirskom jeziku.
Na posljetku je zapitan narod, obećava li on za takvu milost ukazanu mu od ruskog dvora sa svoje strane vjernost i odanost, i želi li to utvrditi zakletvom? Pošto je gromkim glasom narod obećao, da će ispuniti što se od njega traži, sveštenik koji je tu obučen stajao počeo je čitati formular zakletve, a narod je ponavljao. Poslije su svi cjelivali krst – jevađelje što je trajalo do poznog večera. Kad se knez vraćao u manastir počeo je narod pucati iz pušaka, i nije prestao gotovo cijelu noć.
Pročitana povelja odnesena je u manastir da se čuva za potomstvo. Knez pohvalivši narod za vjernost i odanost naredi da se razda 500 dukata što je podijeljeno po nahijama i raspusti ih doma do dalje naredbe. Na zboru je bilo oko 2000 ljudi. Tako se svrši ovaj ceremonijalni dan, koji je po spoljnjem vidu izgledao da će da bude svjedok opšte vjernosti i odanosti sviju Crnogoraca, kada je svako od njih želio proliti krv i rado umrijeti za slavu ruskog imena. (Gl. str. 112-114; povelja str. 116- 117).
7. AVGUST 1769.
7-og avg. Kako su neke nahije bile daleko to je većina Crnogoraca zanoćila oko manastira, a kad je počelo svitati vratili su se doma. U 5 časova izjutra kad su još svi spavali, i kad je izgledalo sve mirno, naglo i neočekivano pucanje iz pušaka sve razbudi. Kad zapitaše šta je? odgovoriše brzo, da se na Cetinjskom polju pojavio Stepan Mali na konju i golom sabljom zaustavlja Crnogorce, i ide pravo k manastiru. Kad vide da je zaista tako, razbude kneza i jave mu. Među tim Crnogorci su neprestano pucali zaboravivši jučerašnju zakletvu i sa sviju strana trčali metežniku, koji okružen ovim lakomislenim narodom, produžavaše put manastirskim vratima, i zadržavši se nedaleko od njih ponavljao je ovom nepostojanom narodu obične svoje basne, i tako je proveo nekoliko časova.
Knez prizva gubernatora i naredi mu da objavi Crnogorcima da ostave tog metežnika i idu doma, i Stepana da dovede u manastir. Ova je naredba ponavljana više puta, ali kako je izvršenje išlo sporo, to knez zapovijedi da se Stepan uhapsi, a ako se stane protiviti da se ubije kao metežnik. Ova odlučna zapovijest zastraši Crnogorce, a Stepan vidjeći da se narod od njega udaljuje, i da mu namjera nije ispala za rukom, dođe u manastir. Kad je doveden u sobu, knez izobličavajući njegovo samozvanstvo pitao ga je pred narodom ko je on i odakle je rodom. Na posljetku naredi da mu se oduzme sablja i odvede u tamnicu. To je proizvelo u narodu čudnu promjenu.
Ono lakomisleno oduševljenje pređe u neobuzdanu jarost i bjesnilo. Svi stanu u glas vikati: da se objesi, da se objesi. Vika je bila sve veća i veća i na posljetku knez moradne izaći iz sobe da svojim prisustvom umiri narodni metež. Ali ovim se učini još gore, jer narod stane još žešće vikati ili da se objesi ili isječe na komade. Ovo bi razumije se i bilo da knez nije svojom velikodušnošću zaštitio život ovog apsenika laskavim savjetima, koje narod isprva ni čuti nije htio, nego je neprestano vikao primajući grijeh ovoga ubistva na svoju i svoje djece dušu. (Kao Hrista! pr). Velikog je truda stalo, da se umiri razjareni narod, koji se na posljetku poslije dugog nagovaranja grafa Vojinovića saglasi da pokloni knezu život St. Malog i zadovolji se time što je zatvoren u vječitu tamnicu.
Tako se bez ikakvih žalosnih posljedica svrši uloga čuvenog u Jevropi varalice poznatog pod imenom Stepan Mali. Kad su ga u tamnici pitali prvo je rekao da se zove Rajičević, rodom iz Dalmacije, a poslije je priznao da je Turski podanik rodom iz Bosne. Otišav od kuće još maloljetan skitao se po mnogim zemljama i na posljetku se javio u Crnoj Gori. (Gl. str. 113-114, 118-119).
8. AVGUST 1769.
8. avgusta je dobiveno izvješće da su Turci s jedne strane od Bara, a s druge od zetskih granica protegli kordon od ne velikog broja vojske. Knez izda nar e d b u d a s e p o s v i m a crnogorskim nahijama izda koliko treba praha i olova, i da se, gdje treba, postave straže, a što preteče praha i olova da se prenese na Cetinje.
9. AVGUST 1769.
Po crnogorskim nahijama poslao je knez pismene naredbe da svi žive u slozi i da slušaju glavare, i pogranične nahije da pomažu jedna drugu, ako bi ih neprijatelj napao.
10. AVGUST 1769. 10-og avg. Knez želeći dati izviješća kuda je trebalo o svemu što je do danas urađeno pošlje potpukovnika Hersdorfa preko Kotora i Ankone u Pizu, ali ovaj ne bude pušten u Kotor, nego noći pred gradom i drugi dan vrati se na Cetinje. (Gl. str. 119).
