Društvo

U daleki svijet vratiće se punog srca

Niko precizno ne zna kada su se prvi put okupili kod Ali-pašinih izvora, ali su uvjereni da će trajati jer je to jedinstvena prilika da se ne otuđe… Opstaje, iako u manjoj mjeri, običaj da se tokom susreta zavičajaca upozna bračni drug  
U daleki svijet vratiće se punog srca
PobjedaIzvor

Gusinjani koji su trbuhom za kruhom našli perspektivnije mjesto za život u dalekoj Americi, Kanadi ili naprednijim evropskim zemljama i ovog ljeta okupili su se u rodnom kraju. Susret koji se ,,odigrava“ 2. avgusta na Ali-pašinim izvorima pokazuje jaku volju da se ostvari zajednički cilj - da se oni koji su otišli ne otuđe. Da i matici i dijaspori zavičajni susreti znače puno, potvrđuje nam predsjednica opštine Anela Čekić.

 Ovaj datum značajan je za sve Gusinjane, naročito one u dijaspori koji se potrude da dođu iz svih krajeva svijeta da bi bili na okupu. Lokalna uprava od sljedeće godine će se uključiti u organizaciju susreta na Ali-pašinim izvorima, kako bi se naši iseljenici osjećali udobnije. Razloga ima više nego dovoljno. Na Ali-pašinim izvorima u velikom broju ljudi dolaze da se vide sa prijateljima, rodbinom, od kojih su odvojeni. Gusinjska dijaspora je jedna od najorganizovanijih, i zato su redovno u posjeti svom zavičaju. Iako je najbrojnija u Njujorku i njihov dolazak iziskuje velike finansijske troškove, svake godine dolaze i dovode svoju djecu, kako bi kod njih u ranom uzrastu razvili ljubav prema Gusinju i Crnoj Gori, i kako bi kad odrastu sami dolazili – istakla je Čekić.

SKLAPANJE BRAKOVA

Niko precizno ne zna kada su se zavičajci željni rodne grude prvi put okupili, ali upućeniji tvrde da tradiciju njeguju makar 40 godina. Za to vrijeme promijenilo se štošta, ali je suština ostala ista – i dalje se kao na početku nekoliko Gusinjana koji dođu sa svih strana svijeta okuplja spontano, bez dnevnog reda, obraćanja zvaničnika… Nije se, kažu naši domaćini, promijenila ni atmosfera – muzika se čuje od ranog jutra, vazduh miriše na domaća jela, a sve je začinjeno smijehom mladih koji na nevještom crnogorskom Predsjednica opštine Anela Čekić ističe da opština Gusinje ima jaku podršku udruženja iz dijaspore, naročito fondacija Gusinje iz Njujorka i Euro Gusinje. - Kada imaju donatorske večeri, boravim na njihov poziv u Njujorku. Investirali su u nekoliko projekata.

 Fondacija Gusinje je rekonstruisala gradsko groblje u Gusinju, Euro Gusinje je započelo projekat uređenja Ali-pašinih izvora, lokalna uprava u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma će nastaviti kada se projektna dokumentacija sredi jer je došlo do promjena stupanjem na snagu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata. Vjerujem da bi tender za izvođača radova za uređenje tog lokaliteta mogao da bude raspisan ove godine - kaže Čekić.

Ona dodaje da je Fondacija sa Vladom, odnosno Ministarstvom prosvjete potpisala protokol o izgradnji sportskih terena na školskom poligonu. To je, prema njenom mišljenju, od velikog značaja za omladinu Gusinja grada i dijaspore. Čekić: Dijaspora veliki oslonac razmjenjuju iskustva o životu u svjetskim metropolama. Gano Tošić, porijeklom iz Plava, poznaje dobro tamošnje prilike i kaže da ih je nekada bilo više. - Kolone su milile kriz grad, trebalo je više od sat da se dođe od jezera do grada – kaže Tošić. On tvrdi da je do prije nekoliko godina to izletište bilo glavno mjesto za upoznavanje, sklapanje brakova, prijateljstava, rađanje velikih ljubavi. - Sada ovdje dolaze porodice koje su stvorili parovi čija je ljubav ovdje nastajala. Manje se rađaju nove ljubavi.

Internet i društvene mreže učinili su svoje – kaže Tošić. Sa tom tvrdnjom saglasan je sekretar Fondacije Gusinje iz Njujorka, koja broji preko 2.300 članova, Denis Rašić. - Mi imamo veliko Gusinje u Njujorku, ima nas oko 25.000 tako da nas je više tamo nego ovdje. Zato organizujemo ljetnje piknike, skijanje, donatorske večere, i slične aktivnosti kako bidmo povezali našu omladinu, da se više druže, pa i žene i udaju međusobno i ne zaborave ko su i odakle su – istakao je Rašić. Drže se, kaže, oni tradicije pa i u tome da snahe i zetovi budu iz ,,naših krajeva“. Rijetko se događa, kaže, da neko to ,,pravilo“ prekrši, ali kada se desi ne staju na put ljubavi. Gusinjanka Naila Šabović ima 19 godina, živi u Holandiji, u blizini Utrehta. Studira pravo, a istovremeno radi u marketu. Kaže da u zavičaj svojih roditelja dolazi svake godine. - Moji roditelji su se odselili odavde prije 25 godina. O

stajemo po mjesec kako bi se vidjeli sa rodbinom i prijateljima. Volim da dođem jer su ovdje ljudi prijatniji, opušteniji i topliji, Holanđani su hladni. Tamo se više radi i zarađuje, ali ono što se ovdje doživi nema cijenu – priča Naila. Nije joj stran običaj da se na Alipašinim izvorima (po)traži bračni drug. Ne bi, priznaje, imala ništa protiv da baš u Gusinju sretne čovjeka svog života. - Voljela bih da nađem ,,našeg“ momka, zato mi je zanimljivo i da posjećujem ovo mjesto – kaže Naila. Otkriva nam da je prvo naučila crnogorski pa onda holandski jezik, pa joj boravak u Crnoj Gori dobro dođe da ga usavrši. Za razliku od nje, sestre Mirela, Amina i Nimeta, koje su na Alipašine izvore stigle iz Bruklina, naš jezik govore nešto slabije. Mirela nam, uz pomoć sestara koje prevode, objašnjava da, nažalost, u Gusinje dolazi samo svake druge godine zbog obaveza na fakultetu. - Moji roditelji su prije 25 godina sa najstarijom sestrom došli u Njujork. Ubrzo poslije toga ja sam se rodila. Nas tri zbog obaveza na fakultetu uspijevamo da svake druge godine dođemo ovdje, dok mlađa braća i sestre svake godine dolaze sa roditeljima. Iako je mnogo naše rodbine u Bruklinu, zbog obaveza se tamo rijetko posjećujemo, zato to ovdje nadoknadimo – priča Mirela kroz osmijeh.

MINULA VREMENA

Iako je na Ali-pašinim izvorima najbrojnija dijaspora sa svih strana svijeta, rodnu grudu ne zaboravljaju ni Gusinjani koji žive u drugim gradovima Crne Gore. Ovog 2. avgusta bilo je dosta Plavljana, Rožajaca… Anel Markišić je rođen u Podgorici i ima 23 godine. Raspoložen je za razgovor, ali ne i za fotografisanje jer ,,kameru ne voli“. - Roditelji su mi odavde, a ja iako sam rođen u Podgorici ovdje dolazim svakog ljeta. Sviđa mi se priroda, volim da posjetim rođake – kaže on.

Nijesmo odoljeli da mu postavimo pitanje – da li traži i djevojku. Odgovara odrečno uvjeravajući nas da ,,toga više nema“. - To su prošla vremena kad su se brakovi ugovarali, postoji to i danas, ali manje i dobro je da je tako jer ja se sa tim ne slažem. Ljubav i slobodna volja su najbitniji i ništa ne treba da bude prepreka. Odrastao sam u savremenoj porodici pa tako i razmišljam – priča Markišić.

POMOĆ NJUJORKA

Denis Rašić, iz Fondacije Gusinje, boravak ovdje koristi ne samo da se odmori i raželi najmilijih, već da vidi kako se realizuju dogovori koje dijaspora ima sa maticom. Zadovoljan je onim što je urađeno za deceniju i po od kada Fondacija postoji. - Mi pravimo plan za pet godina tako da znamo šta su nam prioriteti za koju godinu. Najznačajniji novi projekat koji smo realizovali je renoviranje gradskog groblja u koje smo uložili preko 150.000 dolara - kazao je Rašić.

Osim isplaniranih ulaganja, često izađu u susret pojedinačnim zahtjevima zemljaka, pa su nedavno kupili kompjutere za srednju školu i u to uložili 7.000 eura. - Stalno učestvujem u humanitarnim akcijama. Prikupljamo novac za djecu koja su na liječenju, nebitno iz kojeg su grada u Crnoj Gori, koje su vjeroispovijesti. Ko god nam uputi zahtjev za pomoć i ispuni uslove, taj je i dobije - ističe Rašić i navodi primjer člana Fondacije koji je na ljetovanje u Bijelu poveo 60 učenika osnovnih škola iz četiri opštine.

GUSINJANI USPJEŠNI

Denis Rašić kaže da imućni Gusinjani, kojih je mnogo u Njujorku a i cijelom svijetu, žele da ožive svoj zavičaj tako što će otvoriti neku fabriku. - Grupa Gusinjana je kupila staru fabriku na ulazu u opštinu. Otvoriće fabriku, ali još nijesu odlučili šta će tu proizvoditi. Cilj je da napravimo višestruku korist tako što će se proizvoditi nešto što je građanima potrebno i otvoriti radna mjesta. Osim toga, naš zemljak koji živi i radi u Bosni i Hercegovini, izrazio je želju da donira 300.000 eura za izgradnju gradske kapele. To je još jedan dokaz koliko Gusinjani vole svoj zavičaj – priča Rašić.

Sagovornik Pobjede kaže da su Gusinjani u dijaspori uspješni i imućni. - Ima mnogo uspješnih i bogatih Gusinjana u Njujorku. Neki od njih posjeduju zgrade na Menhetnu, luksuzne hotele u vrijednosti od 100.000.000 dolara. Jedna familija posjeduje oko 10.000 stanova na toj lokaciji. Grupa Gusinjana takođe drži jedan od napoznatijih lanaca restorana Bulgan, ima ih širom svijeta. Oni su ujedno među najvećim našim donatorima - objašnjava Rašić. Susreti zavičajaca ne završavaju se na Ali-pašinim izvorima. Kad padne prvi mrak, svi se sa tog dragulja prirode presele u grad. Tada malo Gusinje ,,poraste“, ožive lokali, a glavnu ulicu ,,okupiraju“ mladi… Još jedna prilika da se razmijene utisci, pogledi, obećanja… kako bi se u daleki svijet vratili punog srca.

Portal Analitika

Komentari ()

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.