Piše:
Marija Ivanović
Nakon kultnog „Juno“ (2007) i manje poznatog „Young Adult“ (2011) režiser Džejson Rajtmen ponovo se udružio sa talentovanom scenaristkinjom Dajablom Kodi. Rezultat njihove treće saradnje je tematski važan film, jedan od rijetkih koji dotiču mračniju stranu majčinstva. Ipak, mali-veliki „Tully“, premijerno prikazan na Sandensu, jeste i jedan od onih naslova koji su osuđeni da nikada ne postanu bioskopski hitovi. I šteta je što je to tako – jer zbog trezvenog scenarija, vrsne glume i izuzetno bitne teme, dramedija sa Šarliz Teron i Mekenzi Dejvis zaslužuje blokbasterski veliku publiku.
Senzualna dadilja
„Tully“ donosi priču o Marlo (Teron) – četrdesetogodišnjoj ženi koja ima dvoje djece i neplaniranu bebu na putu. Nije zaposlena, nema dovoljno novca da unajmi ispomoć, niti dobija dovoljno podrške od psihički odsutnog supruga Drua (Ron Livingston) koji pola vremena provodi na službenim putovanjima, pola štrakajući video-igre.
Kada, uoči porođaja, bogati brat Kreg (Mark Duplas) predloži da joj plaća noćnu dadilju, Marlo dočekuje prijedlog sa podsmijehom. Džaba joj brat objašnjava da je neće ni viđati, da je bejbisiterka nalik nindži koji obavi posao i nestane bez traga. Marlo ne može da zamisli bilo koga da joj pomaže da se ostvari kao majka i pored toga što njen „posao“ otežava činjenica da ima ćerku na pragu tinejdžerske dobi i sina koji pokazuje simptome autizma, iako zvanično ne pripada spektru.
Ipak, poslije sedmica i sedmica neprospavanih noći, suprugove odsutnosti i prijedloga uprave da ispiše sina iz škole zato što je „čudan“ („Imam li ja dijete ili je*eni ukulele?!“), Marlo konačno okreće broj telefona noćne dadilje. Na vratima joj se pojavljuje Tali (vibrantna Dejvis iz hit epizode „San Junipero“ serije „Black Mirror“).
Moderna, senzualna verzija Meri Popins nije spremna samo da brine o bebi, već i o njoj, djeci i potrebama njenog supruga. Već poslije nekoliko noći Marlo počinje da se osjeća mnogo svježije i bolje. Odjednom, citiramo, ponovo može da vidi boje.
Pogrešna etiketa
Filmu „Tully“ zalijepljena je pogrešna etiketa. Ovo nije komedija, makar ne lagana kao „Juno“. Ako, na osnovu gledanja trejlera, budete očekivali da vas drži nasmijanim sve vrijeme, razočaraćete se. „Tully“ jeste filovan humorom, ali mnogo težim nego što ćete možda očekivati.
Dajablo Kodi izgradila je ubjedljivu junakinju koja izmamljuje osmijeh i ranjava u isti mah. Šarliz Teron ugojila se oko 25 kilograma za ulogu, ali ne djeluje ubjedljivo samo zbog fizičke transformacije. Mnogo je impresivnija njena energija, način na koji govori ili zuri u Taline vitke noge i ravan stomačić, podsjetnik na mladost kada se nije osjećala kao prevrnuta kanta za smeće – ili „reljefna mapa ratom razorene zemlje“.
Teron nije mogla da dobije bolju partnerku od Vilijams, zavodljive i čudno savršene, taman koliko je potrebno da konstantno imate osjećaj kako nešto nije u redu. Scenario nadarene Dajablo Kodi pjeva tokom njihovih razgovora, tjerajući vas da sve vrijeme vrtite gomilu scena u glavi o tome što se može dogoditi – od lezbejske afere, do scenarija u kom je dadilja prikriveni demon spreman da uništi Marlinu porodicu.
Neočekivan obrt
Međutim, film završava na nepredvidljivom mjestu. Obrt u pomalo sladunjavom finalu nije potpuno funkcionalan, što je zeznuto zbog toga što je promijenio crnohumorni ton filma. Ipak, dok dođete do njega, već ste zaglibili do guše.
Saosjećate sa Marlo. Teron i Dajablo Kodi ubijedili su vas da osoba koja je izgubila sebe posvećujući se voljenima, čiji je život ostao u mladosti, koja je postala stranac u sopstvenom životu daveći se u rijalitijima, čipsu i depresivnom ležanju na kauču – istinski zaslužuje empatiju.
„Tully“ ima mnogo momenata komičnog olakšanja, ali iz njegove dubine vreba velika tama. Rajtmen i Kodi uspjeli su da vas „prevare“ da pogledate film o mentalnim bolestima i postporođajnoj melanholiji, depresiji i psihozi, o kojima se tako malo govori u javnosti striktno usmjerenoj ka idealizovanju majčinstva i prećutkivanju tamne strane roditeljstva.
Poslije ovog filma ćete makar malo razmišljati o tome kako je svim majkama, koje daju sebe 24 sata dnevno, a osjećaju se prokleto krivo zbog toga što nemaju vremena za lijepe stvari. Poput seksi zavođenja supruga... Ili pravljenja mafina u obliku minjonaca za školske drugare svoje djece. I znaćete o čemu ćutimo kad pričamo o majkama.
Ocjena: 7,8/10
Režija: Džejson Rajtmen Scenario: Dajablo Kodi Uloge: Šarliz Teron, Mekenzi Dejvis, Ron Livingston Trajanje: 95 min
FOTO: youtube.com / imdb.com
