Četiri emitovane epizode novog Huluovog projekta jednoglasno su poručile: „Vežite pojaseve!“ Čudesni i jezivi likovi, nezamislive scene i misteriozni dijalozi stvaraju osjećaj da su kreatori Dastin Tomason i Sem Šo, koproducent Džej Džej Abrams i ostatak ekipebukvalno iscijedili Stivena Kingau antologijsku mini-seriju „Castle Rock“. Ukus psihološkog horora odavno nije bio slađi!
Spuštene maske
Priča počinje sporo. U prvoj i drugoj epizodi natjerani smo da nosimo povez preko očiju i upijamo događaje preostalim čulima. Da li zbog toga, fenomenalne glumačke postave ili tragova kingovštine rasute svuda naokolo, ni u jednom momentu nije nam dosadno.
Henri Diver (odlični Andre Holard) vratio se u rodni grad - i mračna planeta ubrzala je rotaciju. Ako smo pomislili da ništa ne može da nadmaši fenomenalnu Sisi Spejsek u ulozi Henrijeve starateljke, grdno smo se prevarili. Njegovog očuha i omiljenog šerifa iz Mejna, legendarnog Alana Pengborna, igra niko do neprikosnoveni Skot Glen iztelevizijskog remek-djela „The Leftovers“. Spejsek-Glen kombinacija obećava lavinu misterije i jezivosti, i to onu koja zahtijeva jak želudac.
Misteriozni zatvorenik (Bil Skarsgard), kog pronalaze u podrumu Šošenka, postaje najveća briga rukovodilaca zatvora. Oni podmićuju članove osoblja da zašiju usne i daju sve od sebe da sakriju sve od javnosti.Motiv korupcije pojačava snagu pripovijedanja, koje odiše Kingovim pristupom karakterima. Piščeva poruka je jasna – „normalni“ ljudi, kada maske padnu, na kraju ispadnu strašniji od čudovišta.
Porijeklo đavola
Uprkos svim pokušajima eliminacije nesrećnog zatvorenika, Henri uspijeva da dođe do njega. Njihov prvi razgovor ne otkriva previše, iako mladić postavlja Diveru nekoliko čudnih pitanja.
- Čuješ li (to) sad? - glasi prva rečenica koja izbacujeHenrija iz kolosijeka, budući da mu je isto pitanje postavio otac te zlokobne noći u šumi nakon koje je nestao i bio optužen da ima nešto sa tatinom smrću.
Dejl Lejsi (Terens O’Kvin), upravnik Šošenka, nije se zadržao previše među živima. Saznali smo da je baš on zarobio misterioznog zatvorenika, a potom odlučio da oduzme sebi život. Pismo koje je ostavio Pengbornu je nova nepoznata, budući da obojica smatraju da je mladić inkarnacija đavola.
Iako je gubitak Lejsija na samom početku nešto čemu se nijesmo nadali, prisutan je osjećaj da će i dalje biti važan dio sezone. Na kraju krajeva, glas naratora koji nas vodi kroz priču smirenim, mračnim tonom, pripada upravo njemu.
Otvorena su nova pitanja. Zašto je sveštenik usred noći poveo Henrija u šumu? Zbog čega je dječak bježao od njega? Odgovor djeluje komplikovanije nego što možemo i da zamislimo. U trećoj epizodi dobijamo konkretnije informacije i uzbuđenje raste u nedogled. Moli (Melani Links) ne može da sakrije nervozu pred Henrijevom pojavom, dok on, sa druge strane, nema pojma da razgovara sa ubicom svog oca.
Djeca u sudnici
Henrijev i Molin novi susret u startu daje znak za uzbunu. Dok se vraćamo u prošlost i posmatramo ih kao naivne tinejdžere koji ne podnose roditelje, shvatamo da su daleko od toga. Postoji nešto kingovski posebno u načinu na koji mlada Moli objašnjava Henriju da osjeća sve što mu se događa.
Iako razgovor dobija primjesu morbidnog dok Moli opisuje kako je doživjela Henrijevo samozadovoljavanje, ni u jednom momentu nije prisutna seksualna konotacija. Tinejdžerka Moli nam, na jedinstven način, pojašnjava snagu moći koju posjeduje. Snagutuđih osjećanja koja je na silu obuzimaju, jačinu stranih glasova koji je grle bez dozvole. Ovo je jedna od onih scena koja će vas natjerati da podesite klima uređaje na grijanje, iako smo zagazili u avgust.
Stvari u nastavku postaju komplikovanije, a mi sve gladniji za Diver-Strend magijom. Kako je sama Moli rekla, stvari počinju da se događaju kada su njih dvoje zajedno. I počele su.
Jedna od najuvrnutijih scena prati Molin pokušaj da dođe do ilegalnih sredstava kako bi ublažila jačinu moći koju nosi u sebi. Ono što slijedi hvata nas nespremne, dok razjapljenih vilica posmatramo sobu djece sa životinjskim maskama, poređanih u najjezivijoj improvizaciji sudnice koju smo ikada vidjeli. Iako u tom momentu ništa nije jasno, svjesni smo da svjedočimo đavolski autentičnoj kingovštini.
Unutrašnji mrak
Kreatorska ekipa počela je „Castle Rock“ prilično sporo, ali je itekako zabiberila priču. Iako likovi i dalje djeluju nedokučivo i nemoguće je proniknuti u njihovu srž nakon samo četiri epizode, odlična gluma pojačava uživanje u odgonetanju slagalice.
Holand pruža vrlo proračunat performans. Igra advokata sa tonom problema i drži se svog posla, ali ipak otkriva tračke Henrijevog unutrašnjeg mraka koji želimo da osvijetlimo što prije.
Melani Linksi oduvala je svakogaigrajući Moli. Svaki pokret, nervozni trzaj i unutrašnji nemir čine da osjećamo kao da je pala pravo iz piščevog univerzuma u ovaj naš.
A tek misteriozni Skot Glen i Sisi Spejsek! Iako su oboje pokazali da glumu drže u malom prstu, ova kombinacija djelujeiznenađujuće ubitačno i svježe. Kao šlag na torti dolazi nam Bil Skarsgard, koji bi i Betmenu utjerao jezu u kosti. Sa ovakvom glumačkom postavom, dobra horor priča je zagarantovana.
Na početku serije „Castle Rock“ dobili smo„kostur“ za nešto što će, nadajmo se, postati jedan od najvoljenijih omaža Kingovim djelima, ali i prava poslastica za ljubitelje horora koji ne moraju da budu njegovi fanovi.
Uskršnja jaja
S druge strane, ne može se poreći da će u seriji najviše uživati zaljubljenici u Kingova djela. „Castle Rock“ im je ipak donio sve što su ikada tražili! Već na početku ubačeni smo u potragu za „uskršnjim jajima“. Iako bi neki možda rekli da traganje za omažima odvraća pažnju sa glavne radnje, moraćemo da udarimo veto na tu izjavu.
Ko se ne bi obradovao oživljenom gospodinu Džinglsu iz genijalštine „Zelena milja“, doktrčkara po ćeliji u Šošenku? Ko ne bi pustio suzu radosnicu na pomen imena Lijane Čembers, žene koju Henri brani na početku sezone - i instant pomislio na Džejka iz remek-djela „Mračna kula“?
Potraga za „uskršnjim jajima“ definitivno donosi gušt najvećim fanovima. Uz to, nimalo ne ometa radnju, niti je ikome neophodno da poznaje ranija piščeva djela da bi ušetao u svijetKasl Roka. Stoga, preklinjemo za još ovakvih detalja od kojih nam srce preskače otkucaje.
Nakon emitovane četiri od deset planiranih epizoda serije „Castle Rock“, zaključak je jednostavan. Želimo još! Baš kao i u Kingovim djelima, vozimo se kroz beskraj misterije, horora i nepredviđenih okolnosti. Oči peku od napetosti, dok mozak ubrzano gori nervne ćelije ne bi li proizveo barem jedan logičan zaključak. Vezali smo se za likove i priču, nervozno okrećemo strane jer nas svaka kost u tijelu tjera da pošto-poto saznamo kraj. Uživamo u neobičnom putovanju i pitamo se kako nečija mašta može da bude ovako čudnovata.
„Castle Rock“ nas je proveo kroz svaku od navedenih faza. Epizode se konzumiraju naiskap, a napetost ne jenjava ni kada shvatimo da nemamo mogućnost da okrenemo stranicu, već slijedi sedam dana pauze do novih minuta. A onda shvatamo da ne mari, jer ako nas je King nešto naučio to je da đavo uvijek dolazi po svoje. Zlo ne spava, dragi moji. Samo ponekadprikunja...Anja DROBNJAK
Ona koja vidi mrtve
Najprijatnije iznenađenje dobili smo od glumice Melani Linksi koja igra Moli Strend, agenta za nekretnine i Henrijevu drugaricu iz mlađih dana. Njen poremećaj nazvan „socijalna anksioznost“ zapravo je moć zahvaljujući kojoj može da čuje misli ljudi oko sebe i osjeća isto što i oni. Uz to, Moli posjeduje sposobnost da vidi mrtve. Od malena je osjećala posebnu povezanost sa Henrijem. Iako su njega iza leđa krivili za čudnjikavu smrt oca, vidjeli smo da je Diver nevin. I dalje nemamo sve informacije, ali kreatori nas za sada navode da pomislimo da je Diver stariji bio loš čovjek i da je Moli samo uradila ono što Henri nije mogao.
