Prije neki dan srpski patrijarh otrampova strašne gluposti u gostima u našoj avliji. Ma šta otrampova, izlupeta. Tramp je još Ciceron i Seneka za ovoga srpskog blentu. Vjerovatno ga je pripremao i gubom punio naš čuveni Mrčilohije, ali ovaj nema talenta za podlu lukavštinu te je iz njega pokuljala strašna mržnja vječnih rajetina prema slobodnim ljudima.
Samo je ropskom mentalitetu moglo biti bolje za turskoga vakta i zemana i strašnoga ustaškog terora i pokolja, nego u sadašnjoj Crnoj Gori. Teže im pada što njih 25% ne može 100% vladati Crnom Gorom nego sav onaj preživljeni belaj. Ropskom mentalitetu ništa ne znači sloboda, demokratija i ravnopravnost, on mora na nekome drugom da iživi danak u krvi, harač i kolac i Ćele kulu i pravo prve bračne noći i krvavu ustašku kamu i nasilno pokatoličavanje i progon... Neće ići tako, braćo. Naročito ne sa nama, jer mi smo odavno slobodni ljudi da bi to trpili, a i demokrate da bi vama priređivali nešto od tih divnih podaničkih meraka za kojima čeznete.
Eh, pusto tursko - što bi zavapio čuveni Stankovićev književni lik Mitke, i pusto ustaško - kako zakuka patrijarh Irinej. No, stvari su komplikovanije i opasnije od svetosavskih klerofašističkih teferiča i nebuloza.
Nedavno nas američki imperator Tramp umalo ne istjera ispod NATO-vog odbrambenog kišobrana. Kao zbog naše agresivnosti, a biće da je tajno, u četiri oka sa Putinom, trgovao Crnu Goru i Ukrajinu za Siriju, ili nešto slično. „Američkog da ne bi Kongresa i snažnoga NATO-vskog zgražanja, hazjainsko more nas potopi“.
Osim toga fanariotski Vaseljenski patrijarh iz Stambola piše „Tomos“ o autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. E sad, da ne bi i mi to možda dobili, Cezar iz Moskve, to jest „Trećega Rima“, posla Irineja zvanog Scipion Srbijanac kod nas da odbrani moćni Treći Rim. Scipion ukaka motku pa će Cezar morati raditi preko Erdogana. Nije još došlo do rata pa da odmah razmatramo taktike i strategije Sung Cua, Tukidida, vojvode Mirka Petrovića ili generala Peka Dapčevića, ali nije ni daleko.
No, dok je još mir podsjetimo se na dva genijalna pogleda na pitanje odbrane. Jedan od tih pogleda je stav ser Vinstona Čerčila, da ni u sred rata ne treba smanjivati budžet za kulturu, jer šta mi to onda branimo od neprijatelja ako ne svoju kulturu. Drugi je tanana strategija srpskog pjesnika Ljubivoja Ršumovića koja glasi: „Domovina se brani lepotom/ i čašću i znanjem/ Domovina se brani životom/ i lepim vaspitanjem“.
Prije nego što počnemo polagati živote za domovinu da vidimo šta od ovoga znaju i primjenjuju naše perjanice, predsjednik i premijer. Za Čerčila su čuli, ali ne ono u vezi kulture nego u vezi rata tompusa i viskija. Pogađate, za kulturu nisu uradili ništa. Na njihove oči, primitivci sa početka teksta devastiraju i otimaju spomenike i crkvenu i državnu imovinu i zatiru nam identitetski trag za tragom. Da na tom polju ne žele učiniti ništa novo ni u budućnosti najbolje govori kadrovska politika u toj oblasti. Šta odgovoriše Irineju na onu izjavu? Po meni ništa, jednostavno su izbjegli ozbiljno izjašnjavanje. Domovinu su branili ljepotom i elegancijom?!
Ne znam da li se nemuštost onih saopštenja može baš nazvati „lepim vaspitanjem“, ali ne može ni nevaspitanjem. Ma ni znanjem i čašću kao u drugom Ršumovićevom stihu. Dakle, prije postrojavanja u bojne redove ostalo nam je još da probamo mesopotamsku odbranu, koja se primjenjuje još od Hamurabija - Domovina se brani Zakonom. Prvo, po zakonu proglasiti nepoželjnim Irineja, a zatim proglasiti nepoželjnim svakoga ko brani njegovo pravo na nebulozne uvrede. Donijeti Zakon o slobodi vjeroispovijesti i podvrgnuti zakonu SPC i oduzeti joj nepravno stečenu imovinu uz procesuiranje aktera u toj raboti. To je daleko veća pljačka i od budvanske.
Ali, ne umijemo mi baš po zakonu jer ne shvatamo da on mora biti isti i vladici i vladaru i đavolu i đakonu. Zato uvijek improvizujemo. Valja, ipak, znati: dok postoji i provodi se zakon postoji i država i ona se najbolje brani vladavinom prava. Tek kada neko pokuša da ospori tvoje zakonodavstvo i pravni poredak i da nametne tuđi, tada ideš u rat, politički, kulturološki, društveni...
SPC ignorisanjem našega zakonodavstva već godinama ide samom ivicom sukoba, a Irinej je sada debelo prešao liniju. Pitanje je, samo, da li ovi iz vrha države imaju volju i onu rabotu da toj raboti stanu na kraj.
