Kada režiserska karijera počne uznemirujućim kadrovima koji šokiraju cijeli svijet, onda odmah znate da je riječ o autoru koji nikada neće biti zaboravljen. Taj scenario dogodio se 1929. godine velikanu španskog filma Luisu Bunjuelu. Ovaj majstor udružio se sa Salvadorom Dalijem, genijem nadrealizma, i ostavio ljude u čudu poslije premijere filma „Andaluzijski pas“ („Un Chien Andalou“).
Bunjuelov prvi dodir sa filmom bio je impresionistički zahvaljujući saradnji sa tadašnjim francuskim maestrom Žanom Epstajnom, ali brzo je pokazao da kuva u sebi nešto potpuno drugačije.
Šokantni pas
Nakon velikog uspjeha najpoznatijeg kratkometražnog filma u istoriji, Bunjuelu je postalo jasno kako mora da nastavi u tom stilu. I dežurni „izazivač nereda“ imao je štošta da kaže u više od 30 filmskih poduhvata.
Publika i dan-danas najviše pamtiti neponovljivog nekonformistu po klasicima kao što su „Ljepotica dana“ („Belle de Jour“, 1967), „Viridiana“ (1961) i „Diskretni šarm buržoazije“ („The Discreet Charm of the Bourgeoisie“, 1972). No, pitanje je koje je filmove publika zaboravila, a kritičari zaobišli?
U susret 29. julu, kada se obilježava 35 godina od Bunjuelove smrti, prisjetićemo se pet nepravedno zaboravljenih naslova ovog nadrealističkog genijalca.
Zabranjeno zlato
Nakon iznenađujućeg uspjeha „Andaluzijskog psa“, Bunjuel se ponovo udružio sa Dalijem. Godine 1930. premijerno je prikazan njihov dugometražni projekat „Zlatno doba“ („The Golden Age“).
Parodirajući nedaće sa kojima se borila tadašnja buržoazija, Bunjuel je naljutio Evropu. Nakon šokantne premijere, jedan od prvih francuskih filmova sa zvukom dočekan je na nož, a svaka sljedeća projekcija vukla je sa sobom i grupu vrlo iznerviranih nasilnih gledalaca, koji su imali samo jedan cilj - da se „Zlatno doba“ zabrani.
Političke face uspjele su u toj namjeri u Francuskoj, pa je Bunjuel morao da sačeka nekoliko decenija da bi njegov film opet počeo da se prikazuje.
Psihodelična istina
Da je volio da pliva i u neočekivanim vodama kao što su dokumentarne, Bunjuel je dokazao na početku karijere kratkometražnim poludokumentarnim ostvarenjem „Zemlja bez hljeba“ („Land Without Bread“, 1933).
Iako je tehnički označen kao dokumentarac, nakon gledanja ovog polučasovnog ostvarenja više nijeste sasvim sigurni da je ovaj nadrealni prikaz španskog regiona Las Hurdes zaista autentičan. Ova polupsihodelična studija tipičan je primjer ranih Bunjuelovih radova.
Meksička zakuska
Nakon nezaobilaznog prelaska iz Španije u Meksiko, počela je nova etapa u Bunjuleovom stvaralaštvu. Režiser je pomjerio fokus istraživanja isključivo na neostvarene, esktremne ljudske želje.
Ovaj dio njegovog opusa najbolje ilustruje „On“ („El“, 1953), u kom je u centru zbivanja nepodnošljivo ljubomoran muškarac, čiju je želju za ženom potpuno pobijedila posesivnost.
Fenomenalni glumci Arturo de Kordova i Delija Garses doveli su do ushićenja publiku u Kanu. Filmofili su ko zna koji put bili iznenađeni i očarani Bunjuelovim rješenjima.
Neshvaćeno hodočašće
Iako je Bunjuel redovno servirao gledaocima veliku dozu nadrealističkih segmenata, rijetko se događalo da njegovi filmovi budu neshvaćeni. Međutim, baš to mu se dogodilo sa dramom „Mliječni put“ („The Milky Way“, 1969). Čudnjikavi film donio je priču o simboličnom putu dva hodočasnika, koji uče drugu stranu istorije religije. Njihova potraga za istinom poslužila je Bunjuelu kao poligon za oštro kritikovanje i predstavljanje sudara savremenih i tradicionalnih pogleda na vjeru.
Problemi buržoazije
Da Bunjuel nije zaboravio ljubav prema igri živaca sa buržoazijom dokazao je 1962. lansirajući zanimljivo filmsko štivo „Anđeo uništenja“ („The Exterminating Angel“). Ovo alegorijsko ostvarenje o grupi aristokrata koji ne mogu da napuste prostoriju iz neobjašnjivih razloga, jedno je od rijetkih Bunjuelovih djela koji bez problema možete da gledate ponovo i smijete se svakog puta kao da je prvi.
- Valjda nijesmo svi načisto poludjeli! - kaže jedan od aktera Bunjuelove blistave satire, čiju je komičnu apsurdnost teško zaboraviti. L. MURSELJEVIĆ
FOTO: imdb.com / pinterest.com
