Filmovi i serije Džodija Hila rijetko odskaču od dobro utvrđenog sistema svedenog na Danija Mekbrajda koji govori bolesne, vulgarne, neprihvatljive stvari pred djecom. Ta formula je ostala ista, od filmova „The Foot Fist Away“ (2006) i „Observe and Report“ (2009), do visoko ocijenjene komične HBO serije „Vice Principals“. Ipak, na nesreću fanova zift crnog humora i priča o do zla boga osrednjim a previše samouvjerenim muškarcima, tandem je odlučio da odstupi od prepoznatljivog stila u Netfliksovom ostvarenju „The Legacy of a Whitetail Deer Hunter“.
Prilagođeni humor
Hil i Mekbrajd odlučili su da zauzdaju „neprimjerni“ humor i prilagode ga za porodični filmski ugođaj. Malo je reći da su neslavno propali.
„The Legacy“ donosi priču o Baku Fergusonu (Džoš Brolin), selebriti zvjezdici TV emisije o lovu, koji se temelji na „zabavi, tradiciji i porodičnim vrijednostima“. Bak upada u problem da „održi“ treću stavku koja opisuje njegov šou nakon raspada braka i odvajanja od supruge i trinaestogodišnjeg sina Džejdena (Montana Džordan).
Da bi vratio u sjedlo i emisiju i sopstveni život, donosi odluku da jednu od lovačkih epizoda posveti svom djetetu. Bak, njegov kamerman Don (Mekbrajd) i Džejden kreću u potragu za „atipičnim bjelorepim jelenom“ koji simboliše njemu važne porodične i životne vrijednosti.
Naravno, lovačka misija iskače iz predviđenih okvira. Bak mora da savlada Džejdanov telefon usijan od poziva djevojke, odveć laki i brzi gubitak interesovanja za sve što ga okružuje i tinejdžersku fasciniranost modernim alatkama kao što su automatske, a ne tradicionalne lovačke puške.
Dozirani Mekbrajd
„The Legacy“ je zamišljen kao šou tri čovjeka (Keri Kun i Skut Mekneri pojavljuju se kratko na početku), što znači da su upečatljiva gluma i zanimljiv scenario presudni za držanje pažnje gledalaca. Nažalost, film iznevjerava očekivanja na oba polja. Džoš Brolin je sjajan, ali nema dobar komedijaški tajming. Previše je ozbiljan tip da bi mogao da iznese uloge koje u Hilovim ostvarenjima obično dobija Mekbrajd.
S druge strane, teško je kriviti isključivo Brolina za neuvjerljivost lika. U kultnom „No Country for Old Men“ (2007) imao je vrhunskih mračnih komičnih momenata – ali ne samo zahvaljujući talentu, već i zbog mesnatog scenarija braće Koen.
Što se tiče Brolinovog „desnog krila“, Mekbrajd i u ovom filmu igra Mekbrajda. Nažalost, toliko je čudno iskontrolisan i doziran, da morate da pomislite kako su neke njegove „neprimjerne“ fore isječene iz prvobitne verzije zato što je ovo ipak „porodični film“. Taj utisak pojačava trajanje od samo 83 minuta. Mada, ako ćemo pravo, „The Legacy“ subjektivno traje mnogo duže.
Retrogradni Merkur
Treći glumac, mladi Montana Džordan, djeluje simpatično, naročito u kadrovima koje dijeli sa Mekbrajdom. Nažalost, ne postoji ni trunka hemije između njega i Brolina. Iako se istinski trudi, Džordan izvlači maksimum nekoliko kikota, baš kao i u iritantnoj ulozi tupavka u simpatičnoj porodičnoj seriji „Young Sheldon“.
Džodi Hil nije neko čudo od režisera i scenariste, ali definitivno umije da zakuva mnogo ukusne komedije. Isto važi za njegovog vjernog ortaka Mekbrajda. „The Legacy“ je bezubo ostvarenje, iako ima simpatičnih komičnih i dramatičnih upadica. Nije dovoljno da bude samo podnošljiv i gledljiv s obzirom na to da ovako simpatičan duo stoji iza njega.
Da li su se Hil i Mekbrajd žrtvovali zbog prilagođavanja „porodičnim standardima“ ili je retrogradni Merkur učinio svoje? Možda to i nije toliko važno. Samo neka se vrate starom receptu do početka treće sezone serije „Vice Principals“.
Ocjena: 5/10
Režija: Džodi Brolin Uloge: Džoš Brolin, Dani Mekbrajd, Montana Džordan, Keri Kun, Skut Mekneri Trajanje: 83 min
FOTO: imdb.com
