Taj dio takmičenja smatram zagrijavanjem za najbolje. Naravno, neke od najboljih svjetskih reprezentacija nijesu se dobro ,,zagrijale” i ispale su iz daljeg takmičenja. Glavne borbe dolaze, slijede dani uživanja u fudbalu. One reprezentacije koje su do sada najbolje obavile posao, igrale su četvrtfinalne utakmice. To su utakmice koje po pravilu donose rezultatsku neizvjesnost sa mnogo borbenosti i taktičkog nadmudrivanja. Ne moraju uvijek da pobijede oni koji imaju najbolju ekipu. Pobjednici su oni koji taktički igraju najbolje, ili bolje rečeno ekipe na čijem su čelu najbolji selektori. Oni određuju najbolju taktiku, a fud bale rije tokom utakmice uspješno realizuju. Da bi to uradili, moraju da igraju izuzetno disciplinovano, da svi pruže svoj maksimum i da pritom individualni kvalitet pojedinaca dođe do izražaja kroz kolektivnu igru.
Prvo su na teren izašle reprezentacije Francuske i Urugvaja.
Odigrali su utakmicu onako kako sam i očekivao. Francuzi kao kolektiv jači, sa igračima koji kao mali roboti
igraju fudbal u kojem ne uživam, ali ga poštujem. Igraju tako da zatvore sve prilaze svom golu. To rade veoma kvalitetno jer je Kante najbolji svjetski vezni defanzivac, a i Pogba je u tom pogledu vrhunska klasa. Nakon postavljanja dobrog defanzivnog bloka i oduzimanja lopte, hitro se transformišu u napad koristeći brzinu i kvalitet Mbpea i Grizmana. Urugvaj stabilan u fazi odbrane, ali poprilično nemoćan u organizaciji napada i samoj završnici. Odsustvo Kavanija bio je nenadoknadiv hendikep. Kada ekipa poput njih primi prvi gol nakon prekida, što krajnje neobično, a drugi nakon neshvatljive greške golmana, onda je poraz neminovan. Sve u svemu, Francuzi su zasluženo postali polu fina listi.
Svako Svjetsko prvenstvo ima svoju utakmicu ljepoticu. Od utakmice Brazil Belgija očekivao sam mnogo.
Na moje veliko zadovoljstvo, ta utakmica je pružila više od očekivanog. Ne pamtim i da je jedan trener tako kvalitetno spremio i taktički postavio kao selektor Belgije Martinez u prvom poluvremenu. To je bilo veličanstveno. Znao je da njegovoj ekipi najveća opsanost prijeti sa lijeve strane Brazilaca. Tu opasnost je taktičkom vratolomijom pretvorio u prednost svoje ekipe. Zatvorio je tu stranu sa četiri fudbalera. U fazi napada po toj strani postavio je korpulentnog Lukakua široko, maltene uz aut liniju. Skroz na suprotnoj lijevoj strani bitisao je Azar. U širokom prostoru između Lukakua i Azara, sa potpunom slobodom kretanja, dejstvovao je De Brujne. Po prirodi stvari, lijevi brazilski štoper Miranda izlazio je za Lukakuom. Tako je ostavljan veliki prostor u odbrani Brazilaca. Lukaku je odigrao maestralno. Njegovi saigrači su nakon oduzimanja lopte od protivnika, kada su to mogli, istu upućivali prema njemu. On ju je zadržavao i prosleđivao svojim saigračima koji su se munjevito transformisali iz faze odbrane u napad, ili je pretrčavao sporijeg suparnika. Brilijantna taktika i maestralno sprovođenje iste u djelo. Proizvod toga bilo je ubjedljivo vodstvo Belgijanaca u prvom poluvremenu.
Izvanrednom selektoru Brazilaca Titeu bilo je jasno da su se Belgijanci u prvom poluvremenu izuzetno potrošili (nijesam gledao utakmicu u kojoj su fudbaler i jedne ekipe toliko pretrčali u sprintu kao Belgijanci), pa je u drugom povukao izvanredne poteze. Izvršio je izmjene i oštricu napada usmjerio po desnoj strani. Postavio je igru tako da su njegovi fudbaleri vršili presing na protivničkoj polovini. Brazilci su atakovali i sabili protivnika u mišju rupu. Prema mom mišljenju, to je bilo njihovo najbolje odigrano poluvrijeme na šampionatu. Nijesu uspjeli da izjednače i ispali su iz daljeg takmičenja. Bilo mi je drago što su se Belgijanci kvalifikovali za polufinale, a veoma žao što su Brazilci ispali. No, kako god bilo, ova utakmica je u svakom pogledu bila izvanredna, najbolja do sada, a vjerujem da će tako biti i do kraja šampionata. Bez obzira na to kako će se razvijati stvari u nastavku, samo na osnovu onog što je do sada prezentovao selektor Belgijanaca Martinez, biće dovoljno da ga proglase za najboljeg selektora.
Poslije utakmice između Belgije i Brazila, bilo je teško gledati utakmicu između Engleske i Švedske. Spora i dosadna igra, sa čekanjem greške protivnika. Prvi su pogriješili Šveđani i primili gol poslije prekida igre. Neshvatljivo je da je jedan niži švedski fudbaler nakon izvedenog prekida ostao u skoku sam, sa znatno jačim i višim protivnikom. To se na ovako kvalitetnim takmičenjima ne toleriše i Englezi su poveli. U daljem toku utakmice Šveđani su bili bolji, ali nijesu bili u stanju da postignu gol. Tako su Englezi, koji prema mom sudu nemaju nešto posebno kvalitetnu reprezentaciju, igrajući solidno i ništa više od toga, potpuno zasluženo postali polufinalisti. Drago mi je zbog njih, ali mislim da je, kada je u pitanju kvalitet grupe događaji koji su im opredjeljivali protivnike, fortuna bila na njihovoj strani. Dobro je to za engleski fudbal, za državu koja je kolijevka fudbala, ali za Svjetski fudbalski šampionat i za nas neutralne ljubitelje fudbala, poželjnije bi bilo da je kvalitetnija reprezentacija postala polufinalista.
Posljednja četvrtfinalna utakmica između predstavnika istočnoevropskog fudbala reprezentacija Rusije i Hrvatske, nije bila toliko lijepa, koliko uzbudljiva i neizvjesna. Rusi su igrali onako kako jedino mogu sa kvalitetom koji posjeduju. Maksimalno su se suprotstavili kvalitetnijem protivniku. Ponovo potenciram izvanredne taktičke postavke njihovog selektora i borbenost i disciplinu igrača u izvršavanje istih.
Rezultate ruske reprezentacije na ovom šampionatu ocjenjujem kao uspješane, pogotovo što su postignuti bez i najmanje pomoći sudija, što do sada nije bila praksa kada su domaćini u pitanju. Hrvati, i pored toga što imaju izvanrednu ekipu, nijesu me impresionirali na posljednje dvije utakmice. Kada neka ekipa pobijedi dva puta uzastopno nakon izvođenja jedenaesteraca, onda se tu radi o sreći. No, sreća uvijek prati hrabre. Očekujem da Hrvati svoj kvalitet pokažu u polufinalnoj utakmici protiv Engleza.
P. S. Završnica Svjetskog prvenstva liči na završnicu Evropskog – sve četiri ekipe su iz Evrope. Još jednom se pokazalo da Evropljani stvaraju bolje ekipe,a Južnoamerikanci fudbalske majstore.
