Piše: Mira FOLIĆ
Jedinstveni planinski lanac Himalaji (Sniježna boravišta), masiv dug 2400 km, nastao sudaranjem ploče indijskog podkontinenta sa azijskim kontinentom prouzrokovao je uzdizanje Himalaja u obliku luka, nadvijenog nad Pakistanom, Indijom, Nepalom i Butanom.
Drugi nesagledivi masiv, Pamir, razgranat je kao hobotnica i pruža pipke od Afganistana do Kine ukrštajući se sa Himalajima iznad Pakistana, a čine ga: Hindukuš, Karakorum, Kulunšan, Pamiri Tijen Šan najduži krak koji seže do Kine. Dva kraka, Kulunšan sa juga i Tijen Šan sa sjevera u samrtnom zagrljaju drže najsuroviju pustinju Taklamakan.
Dramatično naboran reljef, zgusnut, sa vrhovima i preko osam hiljada metara, na nesagledivo velikom prostoru, onemogućava prodor vlažnog vazduha sa okeana i čini barijeru kiši za Centralnu Aziju.
Oskudica vode i umiranje Aralskog jezera: Dok su azijske zemlje južno od navedenih planinskih masiva, uključujući i Kinu, bogato nagrađene i kišom i rijekama: Gang, Bramaputra, Ind, Jamuna, Huango (Žuta rijeka), Jangcejang, Mekong, Iravadi...(nekima je izvorište Himalaji, a drugima plato Tibeta) centralna regija Azije pati od velike oskudice vode. Sjeverna strana Pamira i Tijenšana daruje Centralnu Aziju dvijema rijekama (što bi rekao Zuko Džumhur: rijeke iz gimnazije) Amudarijom, poznata pod latinskim nazivom Oksus, izvire na Pamiru i Sirdarijom na Tijenšanu. Obje teku prema Aralskom jezeru noseći život u pustinjsku regiju nazvanu Transoksijanija.
Letimo od Taškenta, glavnog grada Uzbekistana, prema gradu Hivi, ka jugozapadu zemlje i kao na dlanu posmatramo kako je Amurdarija okićena bezbrojnim polukrugovima vještačkim koritima, koji podsjećaju na ukrštanja na autoputevima, a sve da bi hranili vodom pustinjske djelove zemlje. Taj sistem navodnjavanja održava život stanovništvu, ali narušava ekosistem što za posljedicu ima umiranje Aralskog jezera.
Odumiranje Aralskog jezera
Stižemo u Hivu, staru prijestonicu drevnog Horezma, tirkizni grad okružen moćnim, nazubljenim zidinama od cigala pravljenim od blata. Nekada davno, bila je sigurno odmorište karavana na putu svile.
Hiva, panorama
Hiva, prijestonica Horezma: Čitav je grad pješačka zona, popločan ciglama, sa restauriranim istorijskim spomenicima, pod zaštitom UNESCO-a i njihovom izdašnom pomoći, džamijama, medresama sa preko 100 soba i galerija, minaretima, palatama, nekropolama... Arhitekturu čine mnogobrojni detalji tipični za islamski stil, ali ipak autentični, kako diktiraju mogućnosti prirodnog okruženja: predivna drvena vrata, prozori, zašiljeni lukovi, drveni stubovi u džamijama...
Svaki korak je novi horizont. Na pustinjskoj boji grada, stopljenoj sa okolinom, tirkizna boja kupola i minareta pod zracima zalazećeg sunca ovdje i poeziju obesmišljava. Britanski Telegraf je uvrstio Hivu među najljepše gradove svijeta.
Hiva, Mira Folić
U ovom gradu je rođen i veliki matematičar, astronom, Muhamed Ibn Musa Alharizmi iz čijeg je imena izveden pojam algoritam. Kao što ćemo u daljem tekstu vidjeti, ovaj prostor je bio plodno tlo za njegovanje onih naučnih disciplina u čijoj je osnovi bila matematika. Da li je tome bio razlog dolazak, u VIII vijeku, intelektualne elite iz Persije, koja se sklonila od nadirućeg talasa islama, ili je neka duga klica posijana na ovom prostoru, odgovora bi svakako moglo biti.
Džamija Džuma, Hiva
Dug put do Buhare: Prestoji nam prilično dug put do Buhare i izvjesno vrijeme pratimo uzvodno rijeku Amurdariju. Široka, neprozirna, boje stopljene sa pustinjom, lijeno teče ka svome ušću u Aralsko jezero. Put nas odvaja od toka Amurdarije i dalje nastavljamo kroz Kizilkum pustinju prema Buhari.
U oazi ove pustinje, na Shahrud kanalu, smješten je drevni grad Buhara. Naše konačište se nalazi u centru starog grada, do kojeg nije bilo moguće doći autobusom zbog uskih ulica. Išli smo pješice sokacima koji su zadržali izgled iz starih vremena, bez asfalta i kaldrme, i znatiželjno isčekivali da vidimo mjesto našeg boravka u starom gradu Buhari.
Prilaz hotelu
Bili smo začuđeni ugledavši natpis Hotel pored jedne neugledne kapije. Iza kapije nas je čekalo prijatno iznenađenje, tipično za islamsku filozofiju življenja. Spolja skromno, a unutra raskoš. Izdvojeni djelovi palate povezani avlijama, porticima i mnogim vratima, kakva je nekada bila organizacija bogatih familija, sa haremima, kuhinjama, hamamima, poslugom itd.
Intimnost i ljupkost dvorišta sa balkonom nas je asocirala na balkon u Veroni, pa smo sve poželjele da budemo Julije i neko se našao da izgovori stihove:
Romeo, o, Romeo! Zašto si Romeo?
……..
Šta je ime? Cvijet što se ruža zove
Mirisao bi lijepo i sa drugim imenom ….
Međutim nije bilo poznavalaca Šekspira.
Danas, prostor u kome je hotel, raspolaže sadržajima koji su potrebni za komforan boravak savremenog namjernika, recepcija, internet, restoran, bašte, luksuzna kupatila, a sve skriveno od očiju prolaznika.
Enterijer hotela
Centralni trg je na pet minuta hoda prepun vreve i događaja. To su bile dvije noći vraćanja u stara vremena, budila su bajkovita maštanja o načinu života u velikim konacima. Valija (titula, turc.) je imao obavezu da smjesti četiri žene u istovjetnim uslovima, zatim konkubine, poslugu, djecu........
Fascinantna dvorišta i grandiozne građevine: Mnoga dvorišta, povezana tajnim prolazima, omogućavala su glavi kuće da neopažano posjećuje jednu od žena, a da one tri to ne znaju ili u najboljem slučaju, kada mu ponestane snage i hrabrosti, ne ode ni kod jedne već se neopaženo i relaksirano iskrade i uputi u mahalu.
Kreativnost ne posustaje na ovim prostorima. Svila i pamuk štampani su karakterističnim ornamentima u bezbroj varijanti i simbolično nagovještavaju odsjaj sunca i mjeseca po površini vode. Koliko samo može mašta da nadomjesti ono čega nema, a koje se toliko želi.
Mutne vode Amurdarije ne mogu biti inspiracija, ali umjetnici kreiraju i ono što ne vide. Uprkos svemu stvaraju fantastičnu ponudu na tržištu mode, prepoznatljivu u svijetu. Modna revija kaftana, kapa i ostalih stilizovanih odjevnih detalja na temu tradicionalne nošnje, održana u prostoru autentične scenografije, u dvorištu jedne od medresa, sa četiri strane okruženim nizom kamenih lukova i odsjajem tirkizne kupole sa obližnje džamije, nezaboravan je ugođaj i potvrda koliko umjetnost može da bude moćna.
Modna revija, tipični uzbečki ornamenti
Značajne građevina, mahom iz perioda dolaska Arapa i širenja islama na ovim prostorima jedinstvene su po svojoj grandioznosti i estetici i dostojne divljenja. Ima se šta vidjeti, a zahvaljujući izdašnoj pomoći UNESCO-a skoro sve je obnovljeno iz, takoreći, pepela.
Objekti su propadali i zbog pjeskovitog tla, ali i zbog neredovnog održavanja. Mora se priznati da se arhitektura sakralnih islamskih objekata u ovom dijelu svijeta odlikuje autentičnim stilom. Najznačajnije obilježje je boja svih nijansi tirkiza i lapis lazulija. A zašto? Planinski masiv Hindukus u Avganistanu i Pamir obiluju nalazištima ovog poludragog kamenja pomoću čijeg praha se proizvode boje koje čine neprevaziđenu ekstravaganciju ovih kupola i minareta.
Rebrasta kupola
Neke kupole su specifične po rebrastim detaljima, takozvane rebraste kupole, a minareti po oblicima sasvim različiti od marokanskih, tunižanskih, a naročito od mamelučkih u Egiptu. Fasade tj. portali džamija i medresa, kao i unutrašnjost ukrašeni su neiscrpnom kombinacijom floralnih i geometrijskih oblika sažetih u arabeskama, kao i predivnim dekorativnim kufskim pismom, sve u bojama tirkiza i lapis lazulija. To je druga vrsta izraza, poezija u slikama.
Svuda na prostoru Evrope, oko bazena Mediterana pa i šire, preko okeana uobičajeni su klasični grčki tipovi stubova dok je u centralnoj Aziji nešto sasvim specifično i originalno, prilagođeno mogućnostima koje diktiraju prirodni resursi. Stubovi su drveni, vitki, blago sužavani prema vrhu gdje se završavaju kapitelima u formi stalaktita, rezbareni floralnim i geometrijskim motivima i ispisani dekorativnim kufskim pismom.
Ornamenti na drvenim stubovima, tavanice
U Buhari je rođen čuveni Abu Ali Ibn Sina, poznat kao Avicena (kraj X i početak XI vijeka) filozof, matematičar, hemičar, astronom, ljekar i tvorac KANONA MEDICINE. Jedan je od uspješnijih tumača Aristotela, smatra se da je svojim djelima uticao na Tomu Akvinskog. Sada jedan od najvećih vrhova Pamira nosi ime Avicene. Koliko tu ima simbolike i metafore.
Zavodljivi Samarkand: Da li ijedan grad ima takvo zvučno i zavodljivo ime kao Samarkand. Čitava simfonija u jednom imenu. Prastari grad, prepun tragova znamenitih ljudi kako u graditeljstvu tako i u nauci. Utočište izbjeglih nosioca kulturnih i naučnih veličina zoroasterijanske religije iz Irana, kada se islam nezadrživo širio u VII i VIII vijeku. Centar najvećeg carstva u istoriji pod vlašću velikog Amira Timura zvanog Tamerlana, dostojnog sljedbenika Džingis kana.
Čitava Turska, Sirija, Jermenija, Gruzija, Azerbejdžan, Irak, Iran, sav prostor istočno od Kaspijskog mora, takozvani stanovi (države koje imaju u imenu stan), uključujući Mongoliju, dio Kine i današnji Pakistan su bile sastavni dio carstva Timurovog. Centar tog carstva bio je Samarkand, grad plavih kupola.
Priča o kineskoj princezi: Bibi Hanum je bila kineska princeza iz dinastije Ming i iz diplomatskih razloga sklopila je brak sa Timurom. Iako starija od njega uspjela je da ga očara i postane njegova omiljena žena. Svojoj novoj domovini donijela je u miraz, sakrivene u kosi, svilene bube i tako omogućila proizvodnju svile u Uzbekistanu. Proizvodna svile je bila tajna koju su u Kini dugo čuvali za sebe.
Jos jedan podvig vrijedan divljenja, ne samo za ono vrijeme već i za mnoga buduća, uspjela je da sagradi vjerski kompleks u Samarkandu, neviđene ljepote, danas poznat po njenom imenu.
Bajkovita priča prati, po običaju, gradnju velelepnih gradevina a ova glasi: Timur je bio na nekom od mnogih osvajačkih pohoda, a Bibi Hanum se upustila u gradnju velikog religijskog komleksa u čast povratka svoga muža. Ponestalo je finansija pa je prodavala dio po dio svog vrijednog nakita. Išla je svakodnevno u obilazak gradilišta, ali je gradnja i dalje sporo napredovala.
Glavni majstor se smrtno zaljubio u lijepu hanumu i jedini uslov, da bi radove ubrzao, je bio samo jedan poljubac u obraz Kineskinje. Pritisnuta isticanjem vremena, uzaludnim nuđenjem mladih pratilja za zamjenu, konačno je pristala na majstorov zahtjev. Radovi su ubrzo završeni.
Timur se vratio, uočio trag na obrazu i duši svoje žene, a majstor je poput Dedala napravio sebi krila i odletio u nebo.
Velika imena povezana sa Samarkandom su istaknute figure umjetnosti i nauke: Omar Hajam, matematičar (rasprava o algebri, jednačine III i IV stepena) i pjesnik, tvorac rubaija (četvorostih - tipična persijska pjesnička forma), Alishir Navai (pjesnik,filozof), Babur veliki vladar mogulskog carstva na prostoru današnje Indije, Avicena…
U XV vijeku Samarkand je centar astronomije pod vođstvom unuka Tamerlanovog, čuvenog Ulugbega koji je okupio matematičare Kašanija, Kazizade Rumia, Aliju Kuščija …da pomognu pri gradnji opservatorije, kažu najnaprednije u svijetu tog vremena.
Obrazovani Ulugbeg, voljeni unuk Tamerlanov (Timurov), nije vršio dalja osvajanja već se angažovao na polju obrazovanja otvarajući mnoge medrese. Grandiozni trg Registan je prostor sa tri medrese od kojih je jedna njegovo djelo kao najprestižnija škola toga vremena u tom dijelu svijeta.
Trg Registan, Samarkand
Neprevaziđeni kompleks umjetnosti: Shahi –Zinda je za mnoge namjernike neprevaziđeni kompleks timuridske umjetnosti. To je jedna slijepa ulica na jednom brdašcu, odvojena stepeništem od glavne saobraćajnice, a zaklonjena velikim portalom od pogleda spolja. Niz nekropola su poređane jedna do druge sa obije strane uske ulice, obložene pločicama od fajansa u širokoj paleti plave boje. Pri prolasku kroz portal, ta plava rapsodija svakog posjetioca zatekne nespremnog i skoro svi traže neki oslonac ili klupu da bi sjeli, da bi se malo pribrali i dohvatili svojih aparata.
„Arena istorije"
Armeni Vamberi, Mađar, preobučen u derviša, putovao je kroz Tursku u XIX vijeku ne bi li saznao porijeklo mađarskog jezika. Trag ga je odveo do Kazahstana i Mongolije i područja izmedu njih gdje živi narod Turi. Zaključio je da turski, finski i mađarski imaju isti korijen u turanskom jeziku. Na putu se zadržavao u Buhari i Samarkandu i napisao je:
„Centralna Azija leži između Evrope i Azije, na spoju ogromnih civilizacija, svijet planina, pustinja i oaza, svijet gdje žive različiti narodi i kulture. To je arena istorije koja traje više hiljada godina, mjesta po kom su prolazili nebrojeni karavani puta svile koji su vršili prenošenje kultura,mjesta po kom su hodali veliki umovi tih vremena, mjesto na kom su stvarana i uništavana velika carstva“.
***
Veliki ratnici: Tri velika ratnika hodili su ovim prostorima Aleksandar Veliki, Džingis kan i Amir Timur. Ne može se izbjeći pominjanje Aleksandra Makedonskog kada se putuje ovim dijelom svijeta. Oko gornjeg toka Amurdarije (Oksus) umetnuta izmedu obronaka Hindukusa i Pamira nekada je bila persijska satrapija (prevod) Baktrija, gdje se Aleksandar Makedonski oženio baktrijskom princezom i odakle je sa vojskom krenuo mukotrpnom rutom preko Hindukusa, prema Kajber prolazu da bi se domogao Indije. Prethodno je prolazeći kroz Persiju spalio Persopolis, veliku biblioteku i svetu zorastrijansku knjigu Avestu. Da li je on naredio ili je to bila nesrećna okolnost prouzrokovana pijanstvom pobjednika, nećemo saznati. Da li bi kao Aristotelov učenik mogao biti aboliran od ovog vandalskog čina?
Susreti
Bili smo u jednom od svetilišta, gdje je sahranjen jedan od njihovih svetaca. Pored bunara u dvorištu ispred glavnog ulaza su sjedele buharske žene, svaka sa maramom na glavi, zlatnim zubima, kao statusnim simbolom, srednjih godina i vrlo ljubazne.
Pokazivale su neskrivenu želju da stupe u kontakt sa nama računajući da smo približno istih godina. Govorile su i ruski. Danila, naša saputnica koja posjeduje divnu osobinu da lako stupa u komunikaciju a pritom zna ruski - ovako vodi razgovor:
Pita uzbečka žena, po imenu Nadir:
Odakle ste vi? Danila odgovara: iz Srbije i Crne Gore, bivših republika Jugoslavije.
Nadir: A koliko imaš godina?
Danila joj prilazi blizu i na uho šapuće.
Nadir začuđeno: Pa ja sam 20 godina mlađa od tebe, a izgleda kao da sam toliko starija. A ima li u tebe muža?
Danila: Ima, ima …
Nadir: A gdje je?
Danila: Ostao je kod kuće, mora da radi da bi zaradio pare da bih ja trošila šetajući po Uzbekistanu.
Slučajno sam se našla u blizini, slušala i posmatrala kako Nadir reaguje. Odjednom je široki osmjeh ozario njeno lice, pokrila je rukom usta puna zlatnih zuba, iskreno oduševljena Danilim odgovorom. Zagrlila ju je (vjerovatno priželjkujući slično).
Možemo samo da pretpostavimo kakva se konverzacija vodila te večeri u Nadirinoj kući i koliko dugo će se prepričavati u komšiluku i šire, ovaj slučajan susret.
Ne tako davno zlatni zubi su bili neizostavni statusni simbol uzbečke populacije. Sada, na sreću, sa tom modom se prestalo i mladi svijet ima blistave prirodne zube.
Inače smo srijetali, mahom sredovječne žene, kako u grupama, vođene pretpostavljam, nekim starešinom, disciplinovano obilaze kulturne znamenitosti svoje zemlje. Bili su to zaista prizori koji se ne zaboravljaju. Njihova gestikulacija je odražavala i ponos i nevjericu pri suočavanju, po prvi put, sa dostignućima neimara davnih vremena.
A djeca, po istom zadatku, osnovci, obučeni u crno bijelim uniformama, uvjek spremna da ukažu poštovanje starijima.
Učenice i učenici srednjih škola, sa priličnim znanjem engleskog jezika, su pravili male video reportaže o našim utiscima. Na svakom koraku toliko topline i ljubaznosti i želja da se fotografišu sa nama. Ne sjećam se da mi je kao turisti više pažnje i poštovanja ikada ukazano. Istog su mišljenja bili i ostali saputnici. To je možda trag starog gostoprimstva za karavane svile?
Tržnice: Vidjeti tržnice je poseban doživljaj gdje se najbolje može sagledati kreativnost uzbečkih zena. Nema šta nema na tim tezgama. Iznenađujuća ponuda životnih namirnica sušenih kajsija najkvalitetnijih u svijetu, sušenih dinja u vidu traka upletenih u pletenice, izduženo suvo crno grožđe, kikiriki pripremljen na bezbroj načina, stotine vrsta sireva, začina da se ne zna vrsta i broja, šafrana, gotovih torti kraljevski ukrašenih, hlebovi sa medaljonima u bojama, divni šalovi pleteni od kamilje dlake i ovčje vune i nevjerovatno otkriće ošvica tako prisutnih u našoj narodnoj nošnji...
Dekorisani hlebovi
Dogovorili smo nagradu za onog koji nađe bačeni papirić ili opušak...Uzaludno smo tražili i po tržnici i po trotoarima i po ulicama i po cestama ne bi li vidjeli bar jedan papir ili opušak. Nagrada nije dodijeljena.
Šta reći kraće i ljepše o Uzbekistanu nego citirati zapis:
„Da se ispriča priča o Uzbekistanu nije dovoljno ni 1000 noći … Da se shvati istok nije dovoljan život. No može se proživjeti nekoliko prelijepih dana tamo, gdje vrijeme teče polako, gdje je svaki kamen istorija i gdje ljudi prislanjaju ruku na srce. Ta zemlja čeka putnike“, Marko Polo.
Tako je i bilo. Proživjeli smo nekoliko prelijepih dana...
