U Crnoj Gori je boravio 1842. godine, pa je u Sankt Peterburgu 1847. godine objavio knjigu "Путешествие в Черногорию", o svojim impresijama iz Crne Gore. On je prvi slavista koji je pośetio Crnu Goru, a u Crnoj Gori je upoznao i Njegoša. Kod nas je njegovu knjigu sa ruskog preveo Slavko Šćepanović a objavio 2000. godine Službeni list Crne Gore pod naslovom "Aleksandar Popov: Putovanje u Crnu Goru".
Popov je u knjizi pisao o čuvenom crnogorskom junaku Nikcu od Rovina koji je živio u 18. vijeku, nije naveo ko mu je o Nikcu pričao, možda sami Njegoš. Evo što je Popov zapisao:
"Nazivi četa već pokazuju značaj sličnih družina. To je nekoliko ljudi, međusobno udruženih, i zakletih na život i smrt. Postoji bezbroj priča o herojskim podvizima četa. Mnogi od njih su opjevani u narodnim pjesmama. Sačuvana su imena nekih junaka koji su se posebno proslavili u sličnim pohodima. Na primjer, prije mnogo godina živio je čobanin Nikac Tomanović, u plemenu Cuce u Katunskoj nahiji, slavna ličnost iz narodnih pjesama, strah i trepet za susjedne Turke. Njega su zvali Galebom. U vrijeme smrti Mitropolita Danila, Ćehaj-paša sa dvjesta hiljada vojnika je napao Uble. Tako se zvalo mjesto gdje su bili pašnjaci i nekoliko pastirskih staja. Pastiri su pobjegli, ostavivši stada i čitavo imanje. Među njima je bio Nikac. On je nagovorio (bilo ih je oko četrdeset ljudi) da se među sobom zakunu da će se osvetiti Turcima, na taj način što će upasti u logor i ubiti pašu. Pastiri su se složili i Nikac ih je poveo u turski logor. Upavši u logor, oni su obavijestili Turke da su Drobnjaci, da hoće da pomažu Turcima i da žele da vide pašu i da mu poljube ruku. Paša je bio obradovan tom ponudom, videći u njoj pokornost Drobnjaka, uskočkog plemena koje se uvijek bunilo protiv Turaka. Samo što su otvorili vrata šatora, da bi ih pustili unutra, oni su otvorili opštu paljbu, ranili su pašu i poubijali sve Turke koji su okruživali turske vojskovođe.

Tako su počeli Nikčevi podvizi koji su opjevani u mnogim narodnim pjesmama. Ja ću ispričati jednu od njih, poznatu pod imenom "Četni dug" (zajam).
Polećela dva crna gavrana od Rudina, nikšićke planine, spustili se na krov Sefera Pipera. Niko nije primjetio ptice, samo ih je vidjela Seferova žena i ovako je govorila: Jeste li za sreću ili nesreću vi ptice doletjele od Rudina, nijeste li tamo vidjele mog Sefera Pipera i sa njim Šukića barjaktara i njihovu hrabru četu? Oni su pošli da presretnu crnogorsku četu. Da li su je sreli i poubijali? Vranovi su odgovorili da su vidjeli i Sefera i barjaktara i četu, vidjeli smo kako su polijegali po travi, a Sefer je legao nasred puta kada je u daljini vidio četu Crnogoraca, na čijem je čelu bio Nikac. Četa se vraćala iz Hercegovine i bila je umorna, ali je Nikac išao naprijed i pjevušio: Ah, kad bi mi bog dao da se sretnem u planini sa Seferom Piperom, ili barjaktarom Šukićem, slavno bismo se pozdravili sa njima. Samo što je Nikac prišao bliže, Sefer je pucao u njega, ali nije pogodio, već je iza njega mladog Crnogorca, zatim je poletio da mu odsječe glavu, ali ga je Nikac zaštitio i ubio tvoga Sefera. Drugi Crnogorac je ubio barjaktara i čitava četa je poubijana, ili se razbježala. Ako nam, pak, ne vjeruješ, pogledaj kroz prozor. Turkinja je pogledala kroz prozor, i vidi preko dvorišta nose nekoliko nosila. Na jednima je njen ubijeni muž. Za nosilima ide njegov konj. Na drugima nose Šukića barjaktara. Ne mogavši se oduprijeti bolu, Turkinja se bacila kroz prozor, i
Bez duha je zemlju dočekala.
Na kraju je Nikčeva drskost išla do te mjere da je tražio porez od turske tvrđave Nikšić. Tražio je sto ovnova i oružje. Begovi su se okupili na savjetovanje i svi su se složili da mu daju porez. Međutim, pojavio se Jakšar Babić, koji se isticao kao dobar jahač, tražio je da mu daju šest stotina vojnika i obećao da će donijeti Nikčevu glavu. Turci su mu dali šest stotina ljudi i u osvit zore on je sa njima napao čobanske staje, opljačkao ih i oteo stada. Prilazeći Nikčevoj kolibi, beg je rekao:
"Dobro jutro" i nišanio u Nikca.
Nikac je već bio naoružan i pucajući mu odgovorio:
"Dobra ti sreća" - Pucnji su odjeknuli istovremeno i oni su oba pali mrtvi na vratima kolibe."
(str 139, 140 i 141)