Ponekad u julskim predvečerjima u Kaliforniji oblaci klize niz okean tako da spajaju pučinu i nebo u beskraj spokoja i mira. Baš tada je, na terasi kuće skrivene u šumarku Lorel Kenjona, pod brdom Holivuda u Los Anđelesu, Džoni Mičel pisala najbolje pjesme.
Zalazak ušuškan pod stražom kalifornijskih zvijezda ne može da stane u riječi. Da biste shvatili o kakvoj je magiji riječ, ipak morate da pođete u Los Anđeles. No, prije 50 godina, sav taj okean, tišina, radost i tuga - stali su u jedan portret.
Sudbinski poziv
To popodne na terasi Lorel Kenjona, oslikano na licu Džoni Mičel, kroz rešetke kuhinjske stolice ukrao je foto objektivom u nju bezglavo zaljubljeni Grejem Neš. A Džoni i Grejem, britanska instant zvijezda iz grupe The Hollies, te 1968. bili su Lenon i Joko prije Lenona i Joko. Prvi princeza i princ rokenrola!
Grejem Neš je ikona roka, a na tome treba da zahvali upravo Džoni Mičel. Trećeg jula, prije pet decenija, ta ista kuća u šumarku Lorel Kenjona, na Aveniji Lukaut Mauntajn u Los Anđelesu, postala je magično mjesto susreta i nastanka prve supergrupe rokenrola. Njih trojicu, Krosbija, Stilsa i Neša, niko kasnije nije nadmašio.
Te julske večeri, pored kamina i tik iza terase, zapjevali su „You Don't Have To Cry“ na molbu Džoni Mičel... I ono čuveno troglasje, najljepša harmonija roka i muzike jednog vremena, zaplovilo je ka svim okeanima.
- Mogao bi ostati večeras. Biće tu Dejv Krozbi iz grupe The Birds i Stiv Stils iz Buffalo Springfield... Dođi zbog mene - rekla je Grejemu ranije tog dana, a Britanac iz Blekpula se decenijama kasnije mnogo puta zaklinjao da je istog momenta znao da će ostati tu cijelog života.
Osamljeno mjesto
Ni dan-danas, čak i pored brojnih (auto)biografija aktera ovog događaja, ne postoji usaglašena verzija priče o nastanku trija Krozbi, Stils i Neš! Zlobniji su govorili da je sjećanje nestalo u oblacima opijata najluđe hipi ere, a drugi da se samo radilo o najljepšoj igri, usudu i patini sjećanja na najbitnije momente mladosti i života.
O magiji mjesta Lorel Kenjona najljepše je govorila Džoni Mičel. U suštini, to je dio Los Anđelesa na kraju Sanset bulevara, pod brdom Holivuda, koje su urbanisti namjerno ostavili ruralnim i osamljenim - sa jednostavnim kućama za bogate kupce koji su znali da cijene mir i prelijepi okeanski pogled među borovima.
Kanađanka je već tada bila prepoznata pjesnikinja i ključna ženska figura rokenrola. Dejv Krozbi želio je da producira njene albume, a bio je poznat po upornosti i tvrdoglavosti.
Najluđe u Americi
Egocentrični, svojeglavi gitarista izbačen je iz grupe The Birds 1967. godine, pa natjerao Mičel da potegnu sve do Floride i tamo snimaju... Nije joj odgovaralo.
- Zašto Lorel Kenjon? Pa kada pitate Amerikance gdje je najluđe mjesto za život, to je Kalifornija. U Kaliforniji će vam reći da je najluđe u Los Anđelsu, a u ovom gradu da je epicentar ludila Holivud. No, Holivuđani će vas uputiti na Lorel Kenjon. Prvog dana kada sam došla sa istim pitanjem samo su mi prstom pokazali na kraj Avenije Lukaut Mauntin - objašnjavala je, sa neodoljivom jednostavnošću, Džoni Mičel.
Grejem Neš umio je da opiše to malo sočnije.
- Bend The Hollies je stao tih mjeseci. Odrasli smo i upali u ćorsokak. Ma, ja sam bio samo musavi Englez, klinac kog je žena ostavila jureći za nekim kretenom po Španiji. I onda se odjednom desio Los Anđeles. I na tom tremu odjednom je predamnom stajala Džoni Mičel. Prelijepa i ostvarena – ma, zračila je jače od sunca tog ljeta. I prije nego što me je pitala, znao sam da sam stigao kući - govorio je Neš.
Trio Krozbi, Stils i Neš je važan i dan-danas jer je njegova muzika pokorila planetu na način na koji to nije uspjela ni kultna grupa The Beatles. Riječ je o prvom bendu koji je početkom sedamdesetih bukvalno dan za danom uspijevao da napuni desetine stadiona širom Amerike! Od prvog albuma „Crosby, Stills & Nash“ (1969) i čuvenog „Deja Vu“ sa Nilom Jangom godinu kasnije, do kultnog „4 Way Street“ (1971) koji je naslutio prve svađe i neminovne razlaze...
Povratak saglasja
Ova trojka rok musketara, sa mladim Jangom koji je igrao ulogu D'Artanjana i uz Džoni Mičel koja je bila njihov Rišelje, Luj i pisac Aleksandar Dima istovremeno, imala je savršenu formulu, uhvaćenu u harmoničnom saglasju tri glasa i talenta sa različitih krajeva svijeta. I u miru i jednostavnosti folk roka koji je rušio sliku o rokenrolu kao izgovoru za bahanalije na talasima droge i slobodne ljubavi.
- Krozbi, Stils i ja bili smo samo izbjeglice koje su nekim čudom dobile zajedničko sklonište. U suštini, uvijek sam znao da sam manji i nedostojan Džoni Mičel. I uvijek sam ostao onaj klinac koji je odrastao u Salfordu, nedaleko od Junajtedovog stadiona ,,Old Traford“, sirotinja koja nije vrijedna muzike i roka, njihovih zabava i velikih riječi. Džoni je dugo to voljela, a zatim je otišla. Ili sam ja otišao. Tako ludima, bilo nam je suđeno da se svađamo, odlazimo, ponovo sastavljamo... Ali nikad je nijesam prebolio - napisao je Neš u knjizi „Wild Tales“ (2013).
Džoni Mičel sada ima 74 godine. Nakon teškog moždanog udara prije tri godine govori otežano i rijetko se pojavljuje u javnosti. Krosbi, Stils i Neš snimili su do 1999. devet albuma. Sa Nilom Jangom, nakon desetina djetinjih svađa i pomirenja, prošle godine najavili su mogućnost novih nastupa! Pedeset godina nakon Lorel Kenjona, vidjeli su da je prošlo vrijeme za razmirice jer, kako kaže Neš, „kad smo muzici potrebniji, ako ne sada, u Trampovoj eri...“
I ima li, poslije ovih najava, ljepšeg dokaza Grejemu Nešu - da ona kuća među borovima u Lorel Kenjonu i Džoni, uhvaćena foto objektivom na mjestu gdje se spajaju okean i nebo - nikad i nijesu prestajali da traju za njega?
S. STAMENIĆ
FOTO: morrisonhotelgallery.com / theguardian.com / Henri Dilc / relix.com
