Knjigu je prevela i priredila Marina Martinović koja za Aleksandrova kaže da je 1883. završio Istorijsko-filološki fakultet u gradu Kazanu. Poslije toga je na njemačkom jeziku odbranio magistarsku tezu. Godine 1886. je dobio stepen magistra nauka a 22. septembra 1888. je takođe na njemačkom jeziku odbranio doktorsku disertaciju i promovisan je u doktora slavističke filolologije. Od školske 1888/89 profesor je na Kazanskom univerzitetu. Martinovićka još o njemu kaže:
"A. I. Aleksandrov je imao poliglotsko obrazovanje; govorio je više slovenskih jezika; savršeno je znao sanskrit. U cilju naučnih istraživanja dosta je putovao (u periodu 1893-1895), napose po slovenskim zemljama (Bugarska, Srbija, Dalmacija, Crna Gora). Osim knjiga i rasprava o Crnoj Gori, Aleksandrov je pisao niz knjiga iz slavistike, uporedne gramatike, ruske dijalektologije, crkveno-slovenskog i litvanskog jezika, psihologije i fiziologije...”
Aleksandrov se 1910. zamonašio, a već 1913. je postavljen za episkopa Jamburskog i za rektora duhovne akademije u Sankt-Petersburgu.
Petar I Petrović Njegoš, u narodu poznat kao Sveti Petar Cetinjski, hirotonisan je u Srijemskim Karlovcima 1784. godine. Petar I je na hirotoniju prvo krenuo u Rusiju, ali su ga zbog nekih političkih intriga Rusi odbili. Ruski istoričar Jurij Bičkov piše:
“Nakon smrti mitropolita Arsenija Plamenca, sinovac vladike Vasilija, Petar, kao nasljednik cetinjskog crkvenog prijestola, s ciljem da učvrsti prijateljske odnose sa Rusijom, namjeravao je da dobije zvanje vladike u Sankt Peterburgu. Ipak, put sa J. Radonjićem u Austriju stvorio je sumnjičav odnos prema Petru u ruskim političkim krugovima. Shodno tome, ruski poslanik u Beču D.A. Golicin odbio je da mu izda pasoš za odlazak u Rusiju.” (Jurij Bičkov, Istorija i savremenost, montenegrina.net)
Petar I je kao rezervnu varijantu izabrao Srijemske Karlovce. Tamo ga je 13. oktobra 1784. rukopoložio mitropolit Mojsije Putnik. Aleksandar Aleksandrov piše: “Poslije obavljenog čina novopostavljeni episkop Petar, crnogorski mitropolit, održao je govor, koji se nalazi u predmetu o hirotonisanju u obliku rukopisa koji je napisao sam vladika – mitropolit Petar, i veoma je važan i interesantan – to je još uvijek javnosti nepoznat spis vladike crnogorskog.” (Aleksandar Aleksandrov, O Crnoj Gori, CID, Podgorica 2006, str. 267 i 268).
Aleksandrov je ovo objavio u Rusiji 1897. godine, u fusnoti je napisao: “Original, pisan rukom samog vladike, nalazi se u Arhivi Karlovačke mitropolije.”
“Prevashodnejši visokopreosvešteni visokodostonejši Gospodine Arhiepiskope
Bez sumnje da se svaki blagorazumni i razboriti čovjek naročito obraduje kada dobija kakvu stvar, dostojanstvo ili drugo kakvo dobro, koje neće samo njemu služiti na čast, slavu, korist i spas i znake svoje radosti ne krije u sebi nego otkriva i drugima. Ja sam, nedostojni sluga i rab Isusa Hrista primio danas sa blagoslovom i polaganjem ruku Vašega Prevashodstva na sebe čin Arhijereja i osjećam u sebi puno naročito utjehe i radosti, radosti koja utoliko više moje srce obuzima, koliki je broj pravoslavnoga istočnoga ispovijedanja hrišćana sa mnom zajedno u toj radosti učestvuju. Ja se danas radujem da se izvršava nada mnom blagodatna Božja promisao, ali se raduju sa mnom i svi pravoslavni hrišćani Crne Gore, moji najdraži parohijani, ako i neće me za svog duhovnog arhipastira izabrati i samo su me izvolili poslati, isto se raduju i to bezmjerno umnožava radost moju.
Ali ko je radosti ovoj glavni krivac?
Uistinu niko no Vaše Prevashodstvo!
Jer ste odmah i blagonaklono preuzeli pismenu molbu crnogorskog Guvernadura i naroda, drage ste volje primili dozvolu i nalog koji je dao njegova Svjetlost Cesarsko – Kraljevsko i apostolsko Veličanstvo Josif Drugi i sa Božjom pomoću da nije bilo pred samim vratima ovoga grada slučajne prepreke, Vi biste ubrzali ispunjenje želje pastira crnogorskog naroda i svrhu njegovog dolaska.
No što je bilo bilo je. Danas je sve to sa Božjom milošću uređeno i Vaše prevashodstvo ispunilo je tako da su zaboravljene sve pređašnje muke i teškoće.
To loše vrijeme već je prošlo i mene i moju duhovnu pastvu čeka samo radost, za koju je sa mojim dragim parohijanima Vašemu Prevashodstvu, kao nazaslužnijem i najdostojnijem krivcu, kao i u tome učestvujućoj preosvećenoj Gospodi Arhijerejima, besmrtnu zahvalnost i sad i uvijek ću pred prestolom svevišnjeg izražavati.
Istini za volju da je kod sve moje radosti, lako bi se duh moj mogao pomutiti, kad bih razmislio koliko je veliko breme arhijrejski čin i koliko teških obaveza i dužnosti sa tim dostojanstvom padaju meni u dio, ali je i tu, sem drugih pouka i primjera živi i uzbudljivi primjer Vašeg Prevashodstva mene osobito obodrio. Jer, kratko vrijeme po mojemu dolasku sopstvenim očima sam vidio, koliko mnogim i različitim crkvenim i narodnim poslovima u toliko eparhija sa neumornim i stalno budnim trudom Vaše Prevashodstvo upravlja, a videći to, ja sam se jako obodrio i naučio kako ću morati brižljivo jaram arhijerejstva nositi i starati se poslije danas da tome zavjetu budem dostojni pastir povjerenog mi stada Hristovog, a nade mojih ljubaznih parohijana u mene neće biti zaludnje, nego će se potpuno ispuniti.
Došao sam pod svod Svevišnjeg Boga, koji svim dobrima upravlja ali sam došao kao što je svima poznato tužan i brižan, utoliko je sa više radosti i veselja ispunjeno moje srce sada, jer sem što sam lako dobio visoki čin Arhijereja, imao sam najpodobiju priliku da se uživo obavijestim o ovdašnjoj duhovnoj, svetovnoj i monaškoj upravi, i da upoznam mnogo drugih i pohvale dostojnih institucija pod upravom Vašeg Prevashodstva. Ali iznad svega ostavili su u mom srcu neizbrisivi pečat zahvalnosti očinska blagonaklonost, iskreno povjerenje i izvanredna ali tako prirodna humanost, sa kojima je Vaše Prevashodstvo mene i moju pratnju izvoljelo primiti i držati.
Vraćajući se u krajeve određene mi mojom sudbinom, niti mogu niti hoću prestati ni ja niti sa mnom ljubljeni parohijani, za koje duboko u mom srcu napisana propovijed, da slijedimo tolike izvrsne vrline, a one pobuđuju i mene i njih – da ćemo zajedno blagodarstvenim i radosnim uzvicima svevišnjeg Boga neprestano strasno moliti za blagostanje, zdravlje i spasenje Vašeg Prevashodstva, kao i sveg crkvenog klira i svih pravoslavnih hrišćana u svim cesarsko-kraljevskim zemljama.
Izvolite, Vaše Prevashodstvo, kao i Preosvešteni Arhijereji, da ne samo mene kojeg ste danas u službu Arhijerejsku izvoljeli uzeti, no i svu moju dragu pastvu u molitvi, ljubavi i nezaboravnom pamćenju čuvati, a ja ću zajedno sa parohijanima mojim, iako se daleko nalazimo i sa svih strana smo raznim nesrećama napadnuti, ali u istinskom savezu vjere, ljubavi i nade do kraja života biti sa vama. Amin.“
(ista knjiga Aleksandra Aleksandrova, strane 273, 274 i 275)
Sudeći prema onome kako nas ubjeđuju iz SPC, za očekivat je da u govoru Petra I nađemo srpske nacionalne ośećaje, zahvalnost srpskom mitropolitu što ga “sunarodnik“ hirotoniše. Ali, od toga nema ništa.
Komentari (49)
Kako su se Serblji crnogorski razgicali da komentarisu vjeru i svetost naseg Petra!!! Prvo malo edukacije o nevjeri i izdaji drzave mali,nepametni,inficirani gremlini...
Da li su se Sremski Karlovci nalazili u Srbiji pa su srpska crkva?
Od kada su Sremski Karlovci postali Srijemski Karlovci? Ne mogu se imena ijekavizovati, pogotovu ovakva koja i u izgovoru zahtijevaju napor. Ovo mi liči na onaj Cetinjski vic o prijebačiti, umjesto prebačiti.
Pa imate i crnotgorske šojiće koji stavljaju crticu na s pa nije sjutra kao što je vjekovima bilo no ekavizirano šutra...nažalost strašno smiješno!!!!!!
Ne zna zasto su Srbi napustili Kosovo i Pecku patrijarsiju, a tačno je to da im je Austrougarski car ponudio veliki novac, imanja i crkvu da bi ih naselio kao tampon na samoj granici izmrđu AUSTROUGARSKE I Turske, ta teritorija se zvala vojna krajina....da bi Srbi branili Austrijance i Mađarae od najezde Turaka za uzvrat su dobili Autokefalnu Mitropoliju novac i zemlju, zato su u dva navrata i presli na teritoriju Austrougarske a napustili rodno mjesto Pec i Kosovo.....Pecka patrijarsija je bila Turska ispostava za kontrolu poreza, i politickih prilika na Balkanu, svaki patrijarh je služio Turskoj...to je svima poznato osim ovim velikosrbima. Koji bi da slave nesto sto nije njihovo ali je profitabilno...
Ne zna zasto su Srbi napustili Kosovo i Pecku patrijarsiju, a tačno je to da im je Austrougarski car ponudio veliki novac, imanja i crkvu da bi ih naselio kao tampon na samoj granici izmrđu AUSTROUGARSKE I Turske, ta teritorija se zvala vojna krajina....da bi Srbi branili Austrijance i Mađarae od najezde Turaka za uzvrat su dobili Autokefalnu Mitropoliju novac i zemlju, zato su u dva navrata i presli na teritoriju Austrougarske a napustili rodno mjesto Pec i Kosovo.....Pecka patrijarsija je bila Turska ispostava za kontrolu poreza, i politickih prilika na Balkanu, svaki patrijarh je služio Turskoj...to je svima poznato osim ovim velikosrbima. Koji bi da slave nesto sto nije njihovo ali je profitabilno...
Srbi su napuštili Kosovo iz istih razloga zbog kojih su naši preci napuštili Cetinje 18412kada je Ahmet paša spalio Cetinjski manastir,iz istih razloga su naši napušzili Cetinje i 1814 kada je Numan paša poveo kaznenu ekspediciju kao i 1785kada je skadarski vezirMahmut paša učinio isto.Razlog se zove strah od Turske osvjete..Pa i sada vlast kontoliše vjerske zajednice a ne tad u zlo vrijeme..Komentar vam je vrlo vrlo pokvaren ali od takvih nijesmo bolje ni očekivali
Ali su se Crnogorci vraćali u svoje krše da obnove popaljeno i nastave borbu za slobodu. Srbi su sjeli u Austriji a Kosovo je naselio bijeli svijet ,svake rase, pa i Crnogorci. Najmanje Srbi. Zato je u početku na tim prostorima i postojala "Srpska vjera" , da bi danas vi zvečali o srpstvu, iako je tu mnogo naroda. Jesu li Karađorđe i Pašić bili Srbi ?
greška u kucanju izvinjavam se treba 1712 i 1714
Ne zna ko je formirao Pećku patrijarsiju i zašto...nju su formirali Turci radi kontrolisanja pravoslavnog življa, ne samo Srba, vec Makedonaca, Bigara, Grka i jednim dijelom Crnogoraca...znači, pečku patrijarsiju je formirao Mehmed pasa Sokolovic za vrijeme Turskog sultana Suljemana veličanstvenog....Srpska crkva nestaje padom Smedereva 1459. Godine i nema je sve do 1879. Godine kada dobija autokefalnost od Carigradske patrijarsije kao Mitropolija.....vi treba da Nate da je kralj Dusan na nekanonski način uzdigao SPC kao Patrijarsiju u Skoplju....tada je Carigradska patrijarsija bačila anatemu na tu crkvu, kralja Dusana i na srpski narod....Anatema znači prokletstvo....ta Dušanova crkva se zvala Srpska i pomorska crkva.....a zasto taj naziv nema Pecka patrijarsija vec je dobila naziv po gradicu i zato....Crnogorska crkva nije imala veze sa Peckom Turskom patrijaršijom, kojom su vladali Grci i Srbi....pročitaj nesto velikosrbine.
Ne zna ko je formirao Pećku patrijarsiju i zašto...nju su formirali Turci radi kontrolisanja pravoslavnog življa, ne samo Srba, vec Makedonaca, Bigara, Grka i jednim dijelom Crnogoraca...znači, pečku patrijarsiju je formirao Mehmed pasa Sokolovic za vrijeme Turskog sultana Suljemana veličanstvenog....Srpska crkva nestaje padom Smedereva 1459. Godine i nema je sve do 1879. Godine kada dobija autokefalnost od Carigradske patrijarsije kao Mitropolija.....vi treba da Nate da je kralj Dusan na nekanonski način uzdigao SPC kao Patrijarsiju u Skoplju....tada je Carigradska patrijarsija bačila anatemu na tu crkvu, kralja Dusana i na srpski narod....Anatema znači prokletstvo....ta Dušanova crkva se zvala Srpska i pomorska crkva.....a zasto taj naziv nema Pecka patrijarsija vec je dobila naziv po gradicu i zato....Crnogorska crkva nije imala veze sa Peckom Turskom patrijaršijom, kojom su vladali Grci i Srbi....pročitaj nesto velikosrbine.
Da li će si istoriski upisati gol Šakirija.Dali ima sta pametnije i novije pisati nego nekakve škrabotine ovog ili onog dok se sjever CG pretvara u prasumu.
....Nju je dobio na poklon vladika Petar I Petrović u Karlovcima prilikom čina hirotonisanja 1784 god. Poklonio mu je mitropolit Mojsije Putnik. Nju je simbolično stavio na glavu kralj Nikola prilikom čina krunisanja.u cetinjskom manastiru. Čuva se u riznici manastira.
Moj šef Amfilohije u riznici Cetinjskog manastira čuva i jednu tatarsku sablju, s ruskim pismenima, koju Bogohulno promoviše kao mač "srpskog kralja Milutina" iako je nebrojeno puta dokazamo i pomenuto da je u pitanju Aleksejov falsifikat darivan zabluđenom knjazu Nikoli... Veli se na Cetinje - takva Vam je sva istina!
Odlično
Kolega Toto je u svom postu gore tačno rekao ono u vezi krune Nemanjića - samo prilično šturo. Trebao je reći i to da je to jedina preživjela kruna loze Nemanjića i da je to kruna sv. Stefana III Dečanskog (koji nije nikada napuštao Kosovo), sina Milutinovog, a oca Dušanovog...nastaviću...
Malo podsećanja na slavnu crnogorsku prošlost.
Samo da interpretacija cijelog teksta zadovolji Montenegrine. Bitno je da je to njihova istina. I neka uzivajte u svojoj istini. Za sve imate objasnjenje i naucni dokaz cudo jedno. Ljudi progledase sa vama. Bravo.
Djordjije, svi vi posrbljeni Crnogorci, čiji preci su se borili za čast i dostojanstvo Crne Gore, ste najveće zlo koje se moglo dogoditi Crnoj Gori. Digli ste halabuku i mržnju prema Crnoj Gori što bi se reklo ka vještica na svoj rod. Dali je u vašim genima ostalo išta ljudsko od svojih predaka da povrati ljubav prema državi u kojoj živite i na koju pljujete svako malo. Neka vam bog da zdravlje kad vam je već razum uzeo.
Samo da interpretacija cijelog teksta zadovolji Montenegrine. Bitno je da je to njihova istina. I neka uzivajte u svojoj istini. Za sve imate objasnjenje i naucni dokaz cudo jedno. Ljudi progledase sa vama. Bravo.
KAKO ZAOBIDJE ISTINU TOTO KA VOZAC FORMULE
Austrija je bila drzava poznata po slobodi govora i nemanju nikakve cenzure i spijuna. Nije Petar Prvi bio Srbin. Jok. Samo je iz Karlovaca poneo krunu Nemanjica.
Toto evo me sa Džakom i Šaćirijem, slavili smo cijelu noć. Evo te pozdravljaju. E viva nezavisno Kosovo!
Dijete idi sa tatom kod čika doktora tebi stvarno nije dobro...što prije
