Nedugo nakon što je lansirao drugi roman „Rozmerina beba“ („Rosmary's Baby“), prvo autorsko djelo u horor branši, autor Ira Levin dobijao je samo hvalospjeve. Pohvale su ga dovele i do mat pozicije: jedan od ljubitelja hororističnih priča, tada nepoznati producent Vilijam Kastel, uhvatio je zalet i kupio prava na adaptaciju romana iz 1967. Iako je želio da adaptira i režira istoimeni film, njegovi saradnici tvrdili su da im je potreban autor sa malo više iskustva. U tom momentu počela je manija zbog koje je kontroverzni Roman Polanski prvi put došao u SAD –i radi koje je horor žanr dobio neočekivani „obrt“.
Birana ekipaPolanski je na početku želio da pođe nekim drugačijim režiserskim putevima, ali brzo se „zalijepio“ za Levinovu knjigu i završio scenario budućeg horor hita u rekordnom roku. Pisanje je proteklo glatko, a onda je na red došao pakleni odabir glumačke ekipe.
Režiser je zamislio da ulogu Rozmeri odglumi ili Tjuzdej Veld ili njegova tadašnja vjerenica Šaron Tejt. Međutim, producenti su zapeli za Miju Ferou, koja je mogla da donese filmu drugu stranu holivudske popularnosti. Ta jaka familijarna veza možda jeste bila razlog za njeno agitovanje, ali ne može se poreći da je uspjela da ispuni očekivanja. Mnogo je scena u „Rozmerinoj bebi“ koje to dokazuju, ali završna tri minuta su definitivno lansirala karijeru dvadesettrogodišnje glumice.
Ni borba oko glavne muške uloge nije prošla lako. Producenti i Polanski vrtjeli su se oko Vorena Bitija, Roberta Redforda i Džeka Nikolsona, dok iskusnom režiseru nije palo napamet najbolje rješenje - Džon Kasavetes. No, ni ovaj glumac nije bio baš najsrećniji zbog mogućnosti da radi sa Polanskim...
Sakriveni detalji
Iako je imao odriješene ruke da se poigra sa Levinovom knjigom, Polanski je želio da ostane vjeran originalu, pa je izmijenjeno samo nekoliko jedva vidljivih detalja. Kako bi vjerodostojnost komada ostala autentična, Polanski je često zvao Levina u goste tokom snimanja, ne bi li dokučio još poneki detalj ili emociju, koju je autor sakrio između korica knjige.
Nakon premijere „Rozmerine bebe“ 12. juna 1968. u Americi, skoro svi vodeći kritičari tog vremena upoređivali su je sa filmom „Odvratnost“ („Repulsion“, 1965), jednim od najvećih filmskih hitova Polanskog. Ipak, ono što možda tom psiho-hororu nije pošlo za rukom, ovom jeste: horor sa Mijom Ferou bio je nominovan za dva Oskara. Jedan zlatni kip je čak i dobio. Iznenađujuće, osvojila ga je Rut Gordon, za sporednu žensku ulogu.
Da je film automatski odjeknuo pokazuje i nevjerovatan podatak da je producent filma, odnosno „glavni krivac“ za adaptaciju Vilijam Kastel, mjesecima dobijao prijeteće poruke. Gledaoci su mu prijetili da će ga ubiti zato što je „vratio demona u normalan svijet“!
„Rozmerina beba“ i dan-danas, pet decenija nakon premijere, ima kultni status i ne djeluje kao da je ostarila ni dana. Mnogi režiseri svrstavaju je na liste omiljenih, a fanovi psiholoških horora se svako malo vraćaju čudnjikavoj Miji Ferou i njenom „djetetu“.
FOTO: impawards.com / parajumpersjakkesalgnorge.info
