"Moja prva samostalna izložba “Reprogramiranje” je osmišljena na osnovu sopstvenog iskustva u
samopoboljšanju. Cilj izložbe je da prikaže unutrašnji doživljaj i proces samopoboljšanja, bitku između svijesti koja želi da napreduje i da ispituje nepoznato i da ostvaruje svrhu čovjeka i podsvijesti koja stalno želi da je na sigurnom i želi da se ne mijenjamo, jer promjena boli. Slobodno, nesputano i veselo prikazivanje ukazuje na vedrinu duha i pozitivnost i životni optimizam", rekla je Kostić za Portal Analitika.
Na otvaranju izložbe djeca su podijelila odštampane motivacione poruke posjetiocima.
"Jako me interesuje mirenje kondtradiktornosti koje svi posjedujemo. Smatram da je razlog tome raskorak između podsvijesti - naučenog, prenesenog, ono čemu nas je naučila majka, baba, otac, ujak, stric, komšija, neki đed na ulici, drugari u školi, uvrede koje smo zapamtili, ograničenja koja su nam rečena da su naša, ono u čemu su nam rekli da smo dobri, i svijesti - naših ludih želja, onoga što čini da se smijemo iz srca od sreće, od uzbuđenja, onoga što nam je dato da prenesemo, sprovedemo u toku našeg života ovdje. Većina cijeli život provede nepomirenih kontradikornosti i to na uštrb svih želja koje imaju i snova, a veoma mali broj uzme da se reprogramira i da mijenja svoje navike i svoje postupke u cilju poboljšanja života. Svojim crtežima pričam o onome što znam, prenosim svoje doživljaje, svoja razmišljanja na osnovu stečenog iskustva u sopstvenoj promjeni na bolje. ", dodala je Kostić.
Meditacija, joga, promjena ishrane, odbacivanje loših navika, mijenjanje navika, to je sve ono što je nju oblikovalo da se zaista približi svojoj srži, iskrenom djetetu u sebi i njegovim željama, koje želi da ispunim.
"Naravno na tom putu su mi bile i više nego značajne pomoć drugih ljudi, njihovo vođenje, savjetovanje, razgovori, čitanje, tako da mislim da danas pogotovo možemo da nađemo ljude da nam pomognu (jer je to svakome potrebno), jer nas je internet spojio, ako ga koristimo na pravi način. Mnogi od nas su robovi svojih strahova, i žive polovične živote, i na kraju kad se osvrnu na samrtnoj postelji, šta mogu da zaključe? Da su živjeli nepotpuno, da su se skrivali, pretvarali, da nisu živjeli svoju suštinu. E, upravo je ova izložba za mene sama po sebi jedan most između moje svijesti i podsvijesti a ujedno i priča o tom raskoraku kojeg težim da pomirim", dodaje Kostić.
Podgoričanka, Hajdana Kostić, diplomirala je “grafički dizajn”na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Njena strast je crtanje, a prije dvije godine dobila je nagradu za crtež na studentskom bijenalu crteža u Bugarskoj.
