Držite se dobro, ma gdje bili: u ponedjeljak, 4. juna počinje četvrto izdanje Džada festa, manifestacije koja jednom godišnje pretvara podgoričke ulice u masovna stjecišta filmofila. Ponavljamo, držite se, ma sa koje strane puta stajali: jer ili ćete radosno zauzeti pozicije na klupicama ili strunjačama na jednoj od ovogodišnjih sedam lokacija - ili ćete doživljavati nervne slomove zbog obustave saobraćaja u datim djelovima grada. U svakom slučaju, do nedjelje, 10. juna kada se ovaj festival završava, moraćete da osjetite posljedice „džadašenja“.
Na ovogodišnjem izdanju čeka vas čudnovat spoj evropskih filmova: magična bezvremena animacija, britki britanski humor, almodovarska provokacija, najsmješniji kengur na planeti, Dino Dvornik, opasno dobra švedska drama u kojoj porodicu bukvalno i figurativno pogađa sniježni odron i njemačko remek-djelo u kom je jedan kadar sa reklamom Koka-kole dovoljan da shvatite suštinu kapitalizma i komunizma...
Ovaj broj Objektiva zamišljen je kao mini-vodič kroz prvi dio programa. Ako ga ne ugrabite do početka festivala, pozivamo vas da dođete do našeg kutka na Džadi, gdje ćete moći da dobijete besplatan primjerak, više informacija o projekcijama i uputstva kako da se uključite u našu nagradnu igru (dostupna i na strani broj šest u ovom izdanju).
Male osvrte na preostala tri filma pronaći ćete u narednom Objektivu koji izlazi u četvrtak, 7. juna.Pa... Što čekate? Asfalt se zagrijava, a projekcije počinju kad ulice nadvije mrak, između 21 i 21.30 sati. Čekamo vas na Džadi!
DAN:Ponedjeljak, 4. jun
LOKACIJA:Ulica Svetozara Markovića
FILM: Kad porastem biću Kengur
REŽIJA: Radivoje Andrić
ULOGE: Sergej Trifunović, Nikola Vujović, Boris Milivojević
TRAJANJE: 92 min
Koliko puta ste otkrili neku novu foru nakon svakog ponovnog gledanja „Kengura“? Razlog je vrlo jednostavan: prethodni put ste se toliko smijali, da nijeste uspjeli da je čujete!
Pa kako odoljeti filmu u kom David, ovjekovječen kao mali fudbalski klub Ipsvič, uspijeva da pobijedi Golijata, u ovom slučaju - Mančester junajted? Da li je potrebno da pominjemo da je na golu Ipsviča Kengur (Nikola Đuričko), dijete beogradskog asfalta, momak koji je uspio, ali nije zaboravio staro društvo iz kraja, a ni stare manire? Pa kakvi bi Duje (Nikola Vujović) i Šomi (Boris Milivojević) bili ortaci kada ne bi navijali i kladili se na druga?
Svi oni koji nijesu znali koje auto vozi Gabrijel Batistuta, nakon gledanja „Kengura“ doživjeli su prosvjetljenje – Jugo, 65 A, crni kabrio. Ipak, neka pitanja ostala su nerazjašnjena. Nijesmo saznali što je sa 500 miliona neprijavljenih Kineza, ni jesu li Avaks (Lazar Strugar) i Hibrid (Miodrag Fišeković) najrentabilniji kada gluvare na krovu. Makar smo shvatili da nas „maste“ oni koji tvrde da je novac stečen u kladionici lako zarađen. Ovo bi sigurno potvrdio Živac (Nebojša Glogovac) - ili bi jednostvano pojeo mastilo iz hemijske.
Ova naizgled lagana komedija godinama zasmijava sve generacije, ali i tjera na razmišljanje. Duhovito i nečujno pokreće društvena, socijalna i egzistencijalna pitanja, ostavljajući pomalo razočaravajući ukus realnosti. „Kengur“ je i postao kultni film zbog toga što su pitanja koja je pokrenuo 2004. aktuelna i dan-danas. I zato mu se uvijek rado vraćamo.
DAN:Utorak, 5. jun
LOKACIJA:Siti kvart
FILM: Volver
REŽIJA: Pedro Almodovar
ULOGE: Penelopa Kruz, Karmen Maura, Lola Duenjas
TRAJANJE: 121 min
U španskom selu, u kom se odvija radnja Almodovarovog filma „Volver“ (2006), muškarci umiru mnogo prije žena – i sve je nekako podređeno kultu smrti. Izjavljivanje saučešća liči na takmičenje, grobnice se kupuju godinama prije smrti, a mještanke održavaju nadgrobne ploče umrlih opsesivno čistim, kao da pokušavaju da im nadoknade ljubav i pažnju koju im nijesu dale za života.
Zvuči mračno i nekako previše poznato, zar ne? Da, ali nije zato što je Almodovar majstor da u priču o snažnim ženama koje su, opet, na ivici emotivnog sloma, umetne taman toliko crnog humora koliko je dovoljno da vas spriječi da ne briznete u plač.
„Volver“ je emotivno iscrpljujući film koji dotiče izuzetno bolne teme, ali zahvaljujući režiseru, koji koristi nekonvencionalne metode, na kraju ne čini da se osjećate umorni – već oslobođeni. Spremni da pričate o onom što vas najviše boli. I potpuno lišeni sumnje da je Penelopa Kruz jedna od najtalentovanijih svjetskih glumica, uprkos nizu stereotipnih, glupkastih rola u mejnstrim filmovima. Vođena Almodovarovom rukom – ovdje je postala boginja.
DAN:Srijeda, 6. jun
LOKACIJA:Dječji park, Moskovska ulica
FILM: Mali princ
REŽIJA: Mark Ozborn
SINHRONIZACIJA: Anđela Džaferović, Aleksa Radujko, Jelena Tomašević
TRAJANJE: 108 min
Organizatori Džade pronašli su idealan naslov da otvore novi segment festivala. Prvo izdanje programa „Džada džunior“, u potpunosti posvećenog najmlađim filmofilima, otvoriće animirani dragulj „Mali princ“ (2015) u Dječjem parku u Moskovskoj ulici.
Nemoguće je ne ostati bez daha, bez obzira na to jeste li dijete ili odrastao čovjek, pri susretu sa ovom magičnom animacijom. Nemoguće je ne vrtjeti citate iz Egziperijeve knjige i prizivati njegove ilustracije u glavi (iskorištene su i u filmu), dok u glavi odzvanja rečenica: „Oni koji znaju što je život, ne mare za brojeve“. Ili: „Suštinske stvari su nevidljive oku. Čovjek samo srcem dobro vidi.“
Da ne govorimo o zmiji, koja je pojela slona, kako crtež vide djeca, ili o otrcanom šeširu, kako ga posmatraju dosadni odrasli. Jednostavno je nemoguće ne poželjeti, bez obzira na to koliko ti je godina, da ne zatražiš nekome da ti nacrta ovcu, ne patiš za nekom samo tvojom Ružom ili ne poželiš da ti Lisicapostane prijatelj...
DAN:Četvrtak, 7. jun
LOKACIJA:Ulica 27. marta, Zabjelo
FILM: Dvije čađave dvocijevke
REŽIJA: Gaj Riči
ULOGE: Vini Džouns, Džejson Stejtam, Džejson Fleming
TRAJANJE:107 min
Ima li tog majčinog sina koji nije pogledao „Dvije čađave dvocijevke“ („Lock, Stock and Two Smoking Barrels“), dugometražni debi Gaja Ričija? Vjerovatno ne, budući da je ovo britansko ludilo staro dvije decenije. Štoviše, baš 23. avgusta slavi 20. rođendan. No, projekcija Džadinog „oldtajmera“ može da bude više nego zanimljiva, prvenstveno zbog lokacije.
Zabjelčani su uvijek tu da naprave navijački dar-mar kad „dođoši“ zaposjednu ulice njihove republike. Oni koji su bili na prošlogodišnjoj Džadi, kada je na Zabjelu prikazivan „Trainspotting“, dobro znaju o čemu zborimo.
S druge strane, iako je Ričijev naredni film „Snatch“ (2000) neuporedivo bolji od „Dvocijevki“ (kao da je imao šanse pored Ciganina Breda Pita dvije godine kasnije!), lijepo je podsjetiti se početka ovog režisera.
Zaglavljen među šibicarima, mangupima i vaćarošima na londonskim ulicama, u kojima neki tip sa zlatnom kajlom i opakim jezikom uvijek gura glavu neke nesreće u bure puno vode tjerajući ga da prizna što je učinio sa novcem, drogom ili djevojkom, Riči je snimio najbolje i najmanijakalnije filmove. Onda je uronio u blokbastere – i bi mu ga rabota.
Uostalom, ako nijeste obnavljali gradivo, sto posto ste zaboravili neke zabavne detalje u vezi sa pričom Vinija Džonsa i Džejsona Stejtama. Na primjer, kameo jedne muzičke legende – Stinga!
(Nastavak u idućem broju)
S. VIŠNJIĆ
M. IVANOVIĆ
FOTO: Džada fest / leptirica.rs / pinterest.com / hdqwalls.com / rottentomatoes.com
