U tom stilu je i lider SDP-a Ranko Krivokapić pokušao da umiri duševne patnje glasača. Predśednik-emeritus ustanovio je da, zamislite, njegovo ime nije bilo istaknuto u naslovu izborne liste, pa dezorjentisani esdepeovski glasači nijesu mogli da potrefe koga predstavlja i za što se kandiduje onaj namrgođeni Cetinjanin Ivan Vujović, što se u spotovima nevoljno šetkao njemu nepoznatim podgoričkim ulicama sa nasmijanom Draginjom Vuksanović i elegičnom Tinom Raičević.
Nešto u stilu: da su juče imali današnju pamet i da je zlatnim slovima na listi koalicije bilo ispisano ime Dragog vođe, sve bi bilo drugačije - sramni Milo i DPS u opoziciji, a slavni Ranko i SDP na čelu svekolike opozicije. Pa je onda, umjesto da razočaranim glasačima SDP-a uputi jednu smislenu, ohrabrujuću, poruku za budućnost, kao nesrećna Skarlet O’ Hara u "Prohujalo sa vihorom“, Krivokapić kazao da će o eventualnoj ostavci – razmisliti sjutra. Da, sjutra je novi dan i emeritus će o vlastitoj odgovornosti za istorijski najgori rezultat SDP-a razmišljati tek "ako bude loš rezultat na parlamentarnim izborima“?!
U međuvremenu će prekinuti bojkot i naprasno početi pregovore o fer uslovima za parlamentarne izbore sa, pogađate, omrznutim Đukanovićem. Da, istim Đukanovićem kojem je, dva dana pred izbore – kao, ne bilo primijenjeno, Tijanić nekad Đinđiću – prijetio da će se, "kad njega više ne bude (!) razbježati i svi njegovi miševi“. I tek tada će Crnoj Gori svanuti. Kakav moralni harakiri.
Grijeh bi bilo samo kroz Krivokapićeve istupe posmatrati licemjerje nekih opozicionih lidera. Bilo je u ova dva-tri postizborna dana još žovijalne opozicione naknadne pameti.
Recimo, Miodrag Ćaki Lekić: čovjek ladno reče da će organima stranke predložiti da se prekine bojkot i da se poslanici Demosa vrate u parlament. Samo je zaboravio da običnim smrtnicima pojasni: koji će se to poslanici Demosa vratiti u parlament? Na poslaničkoj listi Demosa odavno nema Gorana Danilovića i Gorana Radonjića, član partije više nije ni poslanica Anka Vukićević. Jedini "preživjeli“ sa poslaničke liste je lider te stranke. Ispada da će Miodrag Lekić predložiti da se Miodrag Lekić vrati u parlament. Kakva demokratija u partiji, čestitamo.
Najsimpatičniji je, ipak, bio Pivljanin Vladimir Joković, stečajni upravnik SNP-a. Veli da je, što se tiče prekida bojkota parlamenta, situacija u Socijalističkoj narodnoj partiji „prilično komplikovana“ i da će odluku "donijeti nakon sagledavanja situacije“.
Možda je ulaženje u partijsku intimu, ali nije na odmet došapnuti Jokoviću da situacija sa prekidom bojkota njegove partije - nije komplikovana. SNP ne može prekinuti bojkot zato što ni jedan poslanik sa te stranačke liste nije pod stranačkom kontrolom! Aleksandar Damjanović nije u partiji i vratio se u parlament, Srđan Milić je već duže odsutan, a Danijela Pavićević je izbrisala telefonski broj centrale partije. Dakle, kada budu u SNP-u "sagledavali situaciju“, ne moraju mnogo da dumaju: sve i da se u vrhu SNP-a odluče za povratak u parlament, nema ko da ih posluša.
Bilo je i onih opozicionara koji se nijesu mogli čuti: od lidera Demokratskog fronta ni traga ni glasa. Mučno, ali razumljivo ćutanje. Mandić, Medojević, Bulatović i družina nemaju više što da kažu: taj politički savez politički odumire. Sad samo valja gledati kakva će biti brakorazvodna parnica i hoće li u javnost isplivati mnogo prljavog veša.
Njihovo mjesto, kao najjača opoziciona grupacija, sada je zauzela koalicija Demokrate - Ura. Izborni srećni luzeri - "naš Aleksa“ i "naš Dritan“ – nijesu ipak pokazali vrhovnu političku pamet kad su, ekspresno, odbacili svaku mogućnost povratka u parlament, očito smatrajući da im bojkot pogoduje, pa će izgleda do izbora 2020. godine uredno da peglaju crvene kravate, glancaju odijela, liferuju političke floskule i šalju nove poruke u boci.
Jasna logika: što se manje izjašnjavamo, porašće nam popularnost. Možda to jeste pobjednička šifra za primat unutar opozicionih stranaka, ali teško da će destabilizovati vlast vladajućeg saveza u Crnoj Gori.
U postizbornim nastupima većina lidera opozicionih partija upečatljivo je nacrtala vlastita ograničenja, otvoreno pokazujući neodgovornost prema glasačima. I tako su mnogi, svjesno ili nesvjesno, razotkrili prave razloge opozicionog sunovrata: Đukanovićev DPS i koalicioni partneri lako su zgazili opoziciju koja, ovakva kakva jeste, sebe tjera u prošlost.
Zato, za buduće dane Crne Gore nije sada najbitnije odgonetnuti kako će se opozicija revitalizovati. Važniji je odgovor na pitanje: da li su apsolutni pobjednici voljni i vlasni da poraze, ne opoziciju, nego vlastite demone, uklone tumor korupcije i kriminala sa državnog tijela i pokušaju gradnju društva normalnijeg življenja i Crne Gore koja zna svoj identitet.
