Druga analiza rezultata, kaže on, pokazuje da u stanju rasutih glasova i neobjedinjene opozicije, te presipanjem opozicionih glasova iz jednog opozicionog tabora u drugi, korist imao samo i isključivo DPS.
„U Podgorici smo imali četiri rasuta mandata što je izuzetno visoki broj u odnosu na broj odborničkih mjesta. Analiza ukazuje da je čak i u modelu koji je DF zagovarao, takođe pred same izbore, a to ako ne može u jednu, onda u dvije kolone, koju bi sa jedne strane činili ta tzv. građanska opozicija, a sa druge strane DF, SNP i ostali činioci. Tada i pri ovoj izlaznosti i ostvarenim rezultatima koalicija oko DPS-a ne bi imala apsulutnu vlast. To znači i da pri povećanju izlaznosti za nekoliko procenata, što je normalno i logično pri potrebno sihronizovanom djelovanju opozicije, oni ne bi mogli imati vlast ni zajedno sa svojim satelitima“, smatra Bajčetić.
Jasno je, prema njegovim riječima, da određeni politički činioci i određeni centri moći, nisu imali interes da se dođe do smjene režima u Podgorici, već je, kako tvrdi on, interes bio da se oslabi DF.
„Kako drugačije tumačiti ponašanje DCG koji su bili izričiti u svojoj neprincipijelnosti i antirežimskom djelovanju i ovaj put. Sada su otišli sa URA-om, nisu htjeli ni da čuju za jednu opozicionu kolonu. Formirali su i objavili koaliciju u jeku predsjedničke kampanje, dok s druge strane, pojedini opozicioni činioci, kao npr. Ujedinjena CG, nijesu htjeli da razmatraju opciju za formiranjem eventualno druge kolone, kao model drugog najboljeg rješenja. Nažalost, moramo konstatovati da je to sve rađeno po ingerencijama spoljašnjih centara moći, a konkretno američke ambasade uz punu podršku pojedinih unutrašnjih medijskih centara poput Vijesti i Dana“, tvrdi Bajčetić i dodaje da je to još jedan u nizu nastavaka osmišljenih akcija protiv DF-a „gdje primarno nije smjena režima, već slabljenje DF-a“.
„Postavlja se pitanje, ko ima interes od slabljenja DF-a. Logično, kao što smo vidjeli. Samo režim. Politički progon kroz koji DF prolazi, poslednjih godinu i više dana, i činjenica da je jedan od lidera DF-a Milan Knežević u zatvoru kao politički zatvorenik, te nesolidarnost dijela opozicije i civilnog sektora, nisu učinili da unište DF, što je bio cilj od parlamentarnih izbora 2016. godine. Sve ovo ukazuje da građani Crne Gore treba dobro da razmisle i uvide prave činjenice. Ko, kako i na koji način je posvećen javnom interesu, smjeni ovog režima i uspostavljanju Crne Gore kao države vladavine prava, socijalne pravde, države blagostanja.
Jedno je jasno, bez ozbiljnog odgovora cijele opozicije, nema stvaranja pretpostavki o smjeni ove vlasti. Zajednički imenitelj rada svih političkih subjekata, je u većini zajednički. Sve ono u čemu se razlikujemo, u demokratskim okvirima je i normalno. Vrijeme pred nama je možda i vrijeme posljednje šanse da se udružimo i snažno zajedno odgovorimo“, poručuje Bajčetić.
