Cunami sa predsjedničkih izbora nastavo je da ruši opozicione figure i na lokalnom nivou: DPS je apsolutnu vlast osvojila u Podgorici, Bijelom Polju, Danilovgradu, Pljevljima, Šavniku i Žabljaku, dok će u Baru, Kolašinu, Golubovcima i Plavu sa tradicionalnim koalicionim partnerima Socijaldemokratama biti u prilici da formira vlast.
Doda li se tome pobjeda SD u Plavu i Bošnjačke stranke u Rožajama, uočava se politički presedan - u 11 opština na kojima su održani izbori opozicija nema ni teoretske šanse da formira vlast u makar jednoj! Razmjere opozicionog poraza dodatno odslikava i veličina izbornog tijela koje se izjašnjavalo: u nedjelju je na birališta moglo da izađe 306.000 glasača, odnosno 57 odsto ukupno upisanih birača u Crnoj Gori.
Drugim riječima, neka vrsta vanrednih parlamentarnih izbora je održana 27. maja i - opozicija je potučena do nogu.
,,Majka bitaka“
Najznačajniju pobjedu, sa najvećom specifičnom težinom, DPS je svakako izvojevao u Podgorici, gdje je mimo svih očekivanja apsolutnom pobjedom raspršio nade opozicije da "promjene kreću iz glavnog grada“.
Dobar rezultat odnosno preuzimanje vlasti u glavnom gradu bila je posljednja šansa za opoziciju da se nakon poraza na parlamentarnim i predsjedničkim izborima vrati na političku senu. Ipak, "majka svih bitaka“ - kako su u opoziciji nazvani izbori u Podgorici - završena je kao "majka svih poraza“.
Konačan rezultat u mandatima 36:25 za stranke vladajuće koalicije najbolje odslikava razmjere katastrofalnog poraza opozicije. U procentima taj odnos je 54,5:46,5. Samo godinu i po dana ranije na parlamentarnim izborima odnos je bio obrnut, opozicija je imala prednost od osam hiljada glasova ili gotovo sedam procenata. DPS je sa širom listom osvojio gotovo 48 odsto glasova ili 32 mandata, što je tri mandata više nego na prošlim lokalnim izborima.
Opozicija je sa osvojenih 25 mandata u odnosu na prošle lokalne izbore izgubila čak 20 odsto mandata. DPS je u apsolutnim brojkama osvojila 48.043 glasova, što je respektabilan rezultat imajući u vidu značajno nižu izlaznost od šest procenata u odnosu na prošle lokalne, četiri odsto u odnosu na predsjedničke i čak 15 odsto u odnosu na parlamentarne.
Daleko iza ostala je koalicija Demokrate-Ura, sa osvojenih 26.032 glasova. Bečić i Abazović su ipak laki luzeri. Poraženi su od Đukanovićevog saveza, ali su dobili jednu internu bitku: nakon neđelje postali su dominantan faktor u opoziciji nadmašivši duplo koaliciju DF-SNP koja je osvojila 12.291 glasova.
Odličan rezultat ostvarile su Socijaldemokrate sa osvojenih 5,1 odsto ili nešto preko 5.122 glasova. U lokalni parlament ušla je Albanska alternativa sa osvojenih 1,47 odsto. Ispod cenzusa je za sada ostala koalicija SDP-Demos sa osvojenih 2.985 glasova.
Dubina pada Krivokapića i ekipe još je uočljivija ako se zna da je predsjednička kandidatkinja te stranke Draginja Vuksanović osvojila gotovo 8.700 glasova. Ukoliko u ponovnom prebrojavanju glasova i namaknu tih nedostajućih 37 glasova (!) u SDP-u će morati da analiziraju: gdje je nestalo 5.700 glasova, da li su to zaista bili podržavaoci Socijaldemokratske partije ili tek jednokratni glasači.
Očito da je koalicija sa Lekićem imala negativan sinergetski efekat, ali ne može se samo time objasniti pad. Unutar SDP neko bi valjalo da preispita koliko su stranku koštale megalomanske ambicije lidera Krivokapića da bude koordinator svekolike opozicije, kakve je efekte imao uporni bojkot parlamenta i koliko im je glasova izvornih suverenista oduzelo koketiranje sa partijama koje pretežno gledaju u pravcu Istoka a ne Zapada.
I naravno, moraće socijaldemokrate sebi da odgovore: da li je bilo baš mudro da izvorna suverenistička partija "zamrzne“ identitetska pitanja u protekle tri-četiri godine i da intenzivno započne svađu sa DPS-om, sa kojim su bili u savezu punih 18 godina?
Prevaga
Šta je bila prevaga na izborima u Podgorici? Analize pokazuju da je moćna i disciplinovana DPS mašinerija, možda i najefikasnija partijska mreža na Zapadnom Balkanu, razrađena na predsjedničkim izborima izvela gotovo sve svoje birače.
Na drugoj strani, opozicija je izgubila povjerenje svojih tradicionalnih glasača: u neđelju je kod kuće ostalo čak 12.000 glasača opozicije, u odnosu na rezultate parlamentarnih izbora. Na opozicionim partijama je da naknadnim analizama utvrde uzroke tolike apstinencije, ali prve preliminarne analize pokazuju da je čak šest opozicionih lista: DemokrateUra, DF-SNP, SDP-Demos, Prava Crna Gora, Ujedinjena Crna Gora i Srpska koalicija demotivisalo opozicione birače od kojih makar deset odsto nije otišlo da glasa.
Kako je DPS došao do najubjedljivije pobjede u Podgorici u posljednjih 20 godina? Lokalni izbori u Podgorici zakazani su svega četrdesetak dana nakon predsjedničkih gdje je Đukanović "počistio“ svoju konkurenciju pobjedom u prvom izbornom krugu.
Nema sumnje: inercija predsjedničkih izbora uticala je na rezultate lokalnih. Ali, to ne bi bilo dovoljno. Hrabar potez vrha DPS-a da - neposredno pred izbore a nasuprot nikad kritičnije nastrojenoj opoziciji i njima naklonjenim medijima – na teren izađe sa novim timom (65 odsto novih lica na listi) i nosiocem liste dr Ivanom Vukovićem, bio je onaj ključni, neophodni, element za trijumf.
Potez
Rizičan potez Đukanovića se na kraju ispostavio kao pun pogodak: Vuković je dominirao u kampanji, a i danas se citira njegov govor sa završne konvencije na kojoj je proročki obećao opoziciji da će ih "u nedjelju DPS oduvati kao podgorički śever“.
Vuković se kao novo lice ozbiljno nametnuo i kao kandidat za gradonačelnika Podgorice, što će zavisiti i od njegovih ličnih ambicija, ali i od "paket aranžmana“ koji DPS priprema sa SD-om i drugim strankama vladajućeg saveza. Opoziciji nijesu pomogla ni nerealna obećanja o izgradnji zoološkog vrta, besplatnoj legalizaciji divljih objekata, tramvaja ili besplatnih narodnih kuhinja.
Osim Podgorice, DPS je ostvarila impresivne rezultate i u Bijelom Polju, Pljevljima, Šavniku, Žabljaku i Danilovgradu, gdje su ostvareni najbolji rezultati u posljednjih 20 godina. Posebnu težinu ima preokret u Kolašinu: nakon četiri godine DPS je povratio vlast.
I u Baru su ,,popravili stanje“ uprkos ne baš najboljim odnosima unutar stranke na lokalnom nivou – popravili su izborni rezultat za dva odbornička mjesta. To samo govori da je partijska koordinacija vrha i baze funkcionisala besprekorno.
Pobjednici
Socijaldemokrate Ivana Brajovića su drugi veliki pobjednik ovih lokalnih izbora. Osim što su jedina stranka koja ima odbornike u svim crnogorskim opštinama, SD je uspio da trijumfuje u Plavu pa će po prvi put u svojoj istoriji imati i funkciju gradonačelnika.
- SD je dobrim terenskim radom ostvario dobar rezultat u Podgorici, Golubovcima, Danilovgrdu, Rožajama, Kolašinu gdje je duplirao podršku u odnosu na parlamentarne izbore i Baru gdje je gotovo utrostručio svoj rezultat u odnosu na parlamentarne izbore. U odnosu na parlamentarne izbore, rejting SD-a je najmanje dva puta veći, što ga već sada inauguriše u ključnog Đukanovićevog partnera u vladajućoj koaliciji.
Izazov pred opozicijom
Nakon poraza na predsjedničkim, a sada i na lokalnim izborima, opozicija je pred novim izazovom: kako nastaviti dalje odnosno koju strategiju političkog djelovanja treba izabrati. Protesti koje je predložio DF su glatko odbijeni od Demokrata, čiji lider Aleksa Bečić je takvu inicijativu ocijenio neozbiljnom. Povratak u parlament sada izgleda kao realna opcija, bez obzira na to što su ključni protivnici takvog rješenja Demokrate i dalje oštro protiv.
Međutim, to nijesu jedini problemi koji postoje u opoziciji. Od tri opozicione koalicije, samo je savez Demokrate-Ura pokazao sinergetski efekat. To se ne može reći za savez SDP-Demos koji je doživio fijasko na izborima, baš kao i koalicija DF-SNP za koju se na osnovu rezultata izbora ne može kazati da ima bilo kakvu perspektivu.
Ono što je izvjesno jeste da je dominacijom koalicije Demokrate-Ura u odnosu na DF, SNP, SDP, Ujedinjenu Crnu Goru i gotovo nepostojeći Demos završen proces prekompozicije opozicione scene, u kojoj su Demokrate Alekse Bečića ključni opozicioni faktor. Time je priča o daljem jedinstvenom djelovanju opozicije praktično završena, ako je ikada bila realno razmatrana, osim demagoški nabacanih fraza.
No, veliki su izazovi i pred Đukanovićevom partijom. Pobjedom na parlamentarnim, pa predsjedničkim i sada lokalnim izborima DPS je dobio makar dvije godine neophodne političke stabilnosti da bi se posvetio jačanju ekonomije, životnog standarda građana. Ali, što je najbitnije – uspostavljanju vladavine prava i rješavanju obračuna među kriminalnim klanovima koje su odavno počele da kose nevine žrtve i ugrožavaju bezbjednost svih građana.
Svaka odgovorna vlast, kojoj su građani dali podršku, mora preuzeti na svoja pleća brzo rješavanje sadašnje krize u bezbjednosnom sektoru. Od rezultata u toj oblasti zavisiće i naredni izborni rezultat DPS-a.
