Manic Street Preachers cvjeta na đubrištu kontradikcija, što pokazuje formula novog albuma benda. Ploča „Resistance Is Futile“ zaglavljena je negdje između težnje „Meniksa“ da poznatim i već dobro istraženim zvukom pronađu energiju za neki novi bunt - i poruka koje su u totalnoj suprotnosti sa naslovima pjesmama.
Poraz i prkos
Iako je riječ o 13. albumu, velška alt-pank senzacija Manic Street Preachers nije dobacila dalje od pažnje temeljne britanske publike i slušalaca opsjednutim britanskom modernom pop kulturom. Zbog toga ne iznenađuje to što kreativna snaga pjevača i frontmena Džejmsa Dina Bredfilda djeluje pomalo istrošeno.
No, „Resistance Is Futile“ dokazuje da ovi rokeri svaki poraz u velikoj borbi sa vjetrenjačama prati nova injekcija prkosa. Bredfild čak djeluje vrlo zadovoljno zaključkom koji iznosi u pjesmi „Sequels of Forgotten Wars“.
- Neće biti parada i velikih govora za nas. Naši ratovi su osuđeni na propast - pjeva Džejms, u potpunom miru sa osjećanjem da je sam na ovom svijetu, ali dosljedan sebi i sopstvenim fascinacijama.
Banalan osvrt
Nažalost, album ima veliki problem: najslabiji je u momentima kada dotakne svijet Bredfildove intime, kao u pjesmi „Dylan and Caitlin“ koja je posvećena ljubavi čuvenog pjesnika Dilana Tomasa.
Promašaj je i „Liverpool Revisited“, prilično banalan osvrt na tragediju na stadionu „Hilsbrou“ prije 29 godina, kada je skoro stotinu navijača Liverpula izgubilo život u stampedu.
- Mislim na njih 96 i suze padaju po meni. Borite se za pravdu, borite za život, jer anđeli postoje ipak na nebu - govori Bredfild i u nizu pompeznih riječi ipak ne uspijeva da pogodi poentu.
Doza autocinizma
Najbolje momente donose pjesme koje su do kraja politične i angažovane, poput vrlo aktuelne „Broken Algorithms“, sa efektnom slikom „slomljenih okvira za slike koje nema ko da popravi“. U suštini, ova numera i euforična „Distant Colors“ dokazuju da je Bredfild najbolji kada je bijesan i u napadu - za razliku od situacija kada brani ono što voli i u što vjeruje.
- Ljudi se umaraju, ljudi stare, ljudi se zaborave, ljudi se prodaju - lamentira Džejms Din Bredfild u pjesmi „People Give In“. I ostavlja utisak da prije svega govori o sebi i grčevitoj borbi produkcijske mašinerije da održi aktuelnim veliki britanski bend.
Dobro je što je toga i sam svjestan, pa zdrava doza autocinizma spašava album. „Resistance Is Futule“ neće odjeknuti, ali je interesantna karika u velikoj priči Meniksa, koja traje više od tri decenije. S. S.
Ocjena: 68/100
FOTO: genius.com / nme.com
