Majsko specijalno izdanje štampano u slavu 1918. godine i odluka Podgoričke skupštine objavljeno je na dan kada je Crna Gora proslavljala 12 godina od obnove državnosti, a sadržaj novine jasno svjedoči što je bio cilj onih koji stoje iza ovog projekta. “Praznični specijal” dnevnog lista Sloboda, posvećen je negiranju crnogorske države s jedne strane, a sa druge hrabrenju pristalica ujedinjenja sa Srbijom da ne klonu duhom jer dolazi nova 1918. godina!
Tako Vladimir Božović u tekstu: “Da bi se ujedinili moramo da pobijedimo”, analizira prilike 100 godina od ujedinjenja konstatujući da je na sceni “sivilo, apatična, amorfna masa, bez damara životvorne slobode”.
“Nabujao šljam…Razvilo se crno vrijeme opadanja”. I apsurda. Pod jednim porodičnim krovom ljudi različite nacionalnosti. Nažalost, jasno je u što se, posebno na Balkanu, zakonomjerno pretvaraju te neprirodne i racionalne granice. Da se baš svi mostovi ne bi survali, da se naše unutrašnje obale ne bi potpuno razdvojile, da bi se ujedinili, moramo da pobijedimo! Opet, baš kao i 1918”, poručuje Božović.
A izvjesni Mihailo Medenica u tekstu: Nazdravljate sramotnoj 2006. godini proklinjući 1918.”, građanima Crne Gore koji su svojim potpisom 21. maja 2006. obnovili državu poručuje:
“Kakvoj se to samostalnosti radujete kličući ropstvu Crne Gore dukljanski udarnici temelja ničemu što veličate kao državu. Da je u pola pameti u vas koliko je gluposti, žalili biste za 1918, godinom i proklinjali 2006. i tu pogan od pokradenog referenduma…Ujediniće se Crna Gora i Srbija ponovo… Boli li vas što će se 1918. ponoviti, a hoće Bogu hvala. Država je ono kako srce bije, a vazda je tuklo srpski”, poručuje Medenica.
Da će do ujedinjenja ponovo doći siguran je i Miloš Ković koji poziva pristalice takve ideje da se pripreme za ujedinjenje.
Nije izostao ni osvrt na Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Tako dr Aleksandar Raković piše da “SPC ne može da blagoslovi naciju crnogorskih separatista”.
“Sadašnja državnost Crne Gore uspostavljena secesijom iz 2006. nema nikakav kontinuitet sa srpskom državnošću Crne Gore pod dinastijom Petrović Njegoš koju je zaključila Kraljevina CG. Riječ je, dakle, o dvije Crne Gore koje se paradoksalno isto zovu ali, kada je riječ o državnom identitetu i ideologiji, nemaju ništa zajedničko jedna sa drugom”, ocjenjuje Radović.
Ujedinjenju Boke Kotorske sa Srbijom bavi se izvjesni Nikola Malović,koji piše da će doći do “finalnog raspleta”, da je “bodež u leđa sestri Srbiji najdublje zarila u prsa Crna Gora …”
Dakle, sve ovo je napisano u specijalnom izdanju objavljenom 21.maja, na Dan nezavisnosti Crne Gore. Priče o junacima iz Prvog svjetskog rata su, nažalost, poslužile samo kao dekor za poruke u kojima se negira crnogorska država, pokazuje otvorena netrpeljivost, da ne kažemo mržnja, prema Crnoj Gori i njenim građanima. Uz ovakve poruke smiješno izgleda objašnjenje, nadugo i naširoko dato (na četiri stranice) Marka Bata Carevića da je proslava 100 godišnjice oslobođenja Budve iz plemenitih razloga, isključivo zbog uspomene na nekadašnje junake iz tih krajeva.
Naravno, radi o čistoj demagogiji, i “praznični specijal” dnevnog lista Sloboda nije ništa drugo do novi pokušaj provokacije Crne Gore i njenih građana, od poruka do datuma objavljivanja ovog izdanja. Svako nipodaštavanje i zanemarivanje ovakvih dešavanja je nož u leđa, ne Srbiji, kako kažu autori kolumni u specijalu koji slavi odluke 1918., nego Crnoj Gori.
