Regionalna direktorka UNICEF-a za Evropu i Centralnu Aziju i specijalna koordinatorka za izbjegličku i migrantsku krizu u Evropi, Afšan Kan, razgovarala je danas s barskim gimnazijalcima, profesorima i roditeljima o programu za razvoj socio-emocionalnih vještina koji se, uz podršku UNICEF-a, sprovodi u ovoj školi.
Tom prilikom, Kan je kazala da će iskustvo iz Crne Gore biti dragocjeno i za druge zemlje u kojima UNICEF djeluje.
„Veoma sam inspirisana onim što radite, onim što rade nastavnici kroz program Ministarstva prosvjete i nadam se da je ovo nešto što možemo primijeniti i u drugim zemljama u budućnosti. Učimo od vas i uvjereni smo da će naredni lideri u Crnoj Gori biti lideri mira i napretka u ovoj zemlji“, poručila je Kan.
Šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru, Osama Kogali, pozvao je mlade da progovore o svojim pravima podsjećajući ih da je budućnost u njihovim rukama.
„Mi znamo da je budućnost u vašim rukama i sve što možemo da uradimo je da vas pripremimo za sjutra. Ali, i naša budućnost je u vašim rukama. Dakle, očekujemo od vas da ovo primjenjujete i van škole. Mislim da ovaj razgovor ne treba da se samo završi u školi, već i da vas pripremi da preuzmete lidersku ulogu u vašoj zajednici, među vašim prijateljima, vršnjacima“ poručio je Kogali.
Toj posjeti pridružila se i pomoćnica ministra prosvjete Arijana Nikolić Vučinić, koja je istakla da ovaj program jača vaspitnu ulogu škola:
„Škole su obrazovno-vaspitne ustanove. Do sada smo imali akcenat na obrazovanju, u budućnosti treba da stavimo akcenat i na vaspitanje. Zapravo, da djeci omogućimo da razvijaju socio-emocionalne vještine, nekognitivne vještine, sve ono što ih kasnije čini osobom koja može da izađe na tržište rada sa svim vještinama koje su neophodne.“
Sedamnaestogodišnji Mustafa Ramović jedan je od 33 učenika koji su prošli radionicu socio-emocionalnih vještina:
„Te radionice su nas podstakle da više razmišljamo o nama samima i naš međusobni odnos je bio mnogo bolji. Više smo pričali jedni sa drugima i bolje se upoznali i, kako smo prolazili radionice, atmosfera na drugim časovima je bila mnogo bolja“.
Šesnaestogodišnjoj Maši Gačević su najzanimljivije bile radionice o kreativnosti „zato što smo kao tim uspjeli da oformimo nešto naše i da stavimo pečat na nešto u čemu je cijeli tim učestvovao i da doprinesemo kako pojedincu, tako i cijelom timu.“
Profesorica engleskog Ana Đurović primijetila je da su radionice programa za razvoj socio-emociolanih vještina promijenile đake, ali i same profesore.
„Ne samo ja, nego i moje kolege uvidjeli smo da gotovo da nema sadržaja i časa u koji ne možemo uključiti vaspitni segment. To ne znači da vaspitni dio isključuje obrazovni cilj, već se oni dopunjuju. To nam sve pomaže da stvorimo prijatnu atmosferu u učionici koji će podstaći naše učenike da uče na drugačiji način, ali možemo i mi dosta da naučimo od njih“, istakla je Đurović.
Profesorica književnosti Marica Nikitović objasnila je da je program razvoja socio-emocionalnih vještina lako primjenjiv na časovima književnosti i da pomaže učenicima da o književnosti drugačije razmišljaju.
„Da ne razmišljaju samo šta je uradila Ana Karenjina ili zašto ili nije uradio neki književni lik, nego da promišljaju - šta bih ja na njihovom mjestu?“ objašnjava Nikitović.
Direktorica Gimnazije „Niko Rolović“, Marija Đonović, smatra da program socio emocionalnih vještina treba primijeniti u redovnoj nastavi:
„Stvarno bi bilo divno da se ovo proširi na sve škole i sve nastavnike. Naša djeca danas žive u drugom vremenu u odnosu na vrijeme u kojem smo mi živjeli, znanje im je dostupno na svakom koraku, a nastavnik mora da ih nauči nekim drugim vještinama koje su im neophodne za život.“
