Kultura

Napad na Španiju sa jednim kadrom

Vjerujem da će film biti primijećen, iako svjetski festivali od ostvarenja sa naših prostora obično očekuju neke malo sirovije, „tipične“ balkanske priče. No, u posljednje vrijeme selektuju i filmove koji su slični video-artu.

Napad na Španiju sa jednim kadrom
Pobjeda/ObjektivIzvor

Svjetska premijera kratkometražnog igranog ostvarenja „Puna glava radosti“ u režiji Branislava Milatović održaće se 30. maja na Filmskom festivalu u Alikanteu u Španiji. U crno-bijelom filmu, koji je snimljen u jednom kadru i rađen je po motivima istoimene priče Ognjena Spahića, igraju Slavko Štimac i Marko Baćović. Milatovićevo ostvarenje takmičiće se za svježe uspostavljenu „Mediteransku nagradu“ sa još 11 naslova iz Italije, Francuske, Grčke, Albanije, Izraela i Libana.

U susret premijeri Milatović govori za Objektiv o festivalu u Alikanteu, umjetničkom pristupu, kulturi (ne)gledanja kratkometražnih filmova na domaćem terenu...

OBJEKTIV: Obično kratki filmovi u domaćoj i regionalnoj produkciji startuju „kod kuće“ ili na festivalima u regionu. No, „Puna glava radosti“ imaće svjetsku premijeru u Alikanteu u Španiji. Zašto baš špansko „polijetanje“?

MILATOVIĆ: Nijesam želio mnogo da čekam i licitiram, budući da do kraja ove godine imam u planu da snimim dva kratka filma (dokumentarni i igrani). Smotra u Alikanteu došla je prva na red od festivala na koje sam prijavio „Punu glavu radosti“, pa mi je bilo prirodno da prihvatim premijeru.

Redosljed prikazivanja na potencijalnim festivalima ne mora da bude presudan, iako je svakako važno gdje će se održati premijera. Politika ovog festivala je takva da prihvata samo svjetske ili inostrane premijere, pa im se moj film uklopio u koncept.

02-kadar

OBJEKTIV: Kako mislite da će se uklopiti Vaša priča o egzistencijalnoj tjeskobi čovjeka 21. vijeka sa sunčanim, lepršavim Alikanteom?

MILATOVIĆ: Vjerujem da će film biti primijećen, iako svjetski festivali od ostvarenja sa naših prostora obično očekuju neke malo sirovije, „tipične“ balkanske priče. No, u posljednje vrijeme selektuju i filmove koji su slični video-artu.

OBJEKTIV: „Puna glava radosti“ snimljena je u crno-bijeloj tehnici, u jednom kadru. Da li je ovakav umjetnički pristup upravo „kandiduje“ za bogat festivalski život?

MILATOVIĆ: Nikad nijesam mnogo razmišljao što je to što „prolazi“ na filmskim festivalima, iako imam potpunu svijest o tome što se traži na filmskom tržištu, pogotovo kada dolazite iz ovog dijela Evrope.

Nijesam siguran da li je moja odluka da radim u ovim estetskim okvirima dobra ili nije za „šetanje“ filma. Festivali periodično protežiraju naslove određenog filmskog sadržaja, međutim to je više povezano sa temom, a manje sa filmskim izrazom. Tačno je i da u svijetu filma postoje takozvani trendovi. Međutim, oni predstavljaju samo filmsku tendenciju u datom trenutku, tako da je bitan momenat u kojem se ostvarenje plasira.

OBJEKTIV: Kada ćemo moći da pogledamo Vaš film u Crnoj Gori?

MILATOVIĆ: U Crnoj Gori je običaj da se domaće premijere odvijaju na Montenegro film festivalu u Herceg Novom, što je i bio slučaj sa mojim prethodnim ostvarenjem. Nego, s obzirom na to da sam iz Podgorice, ovog puta bih volio da to bude festival iz mog grada. Smatram da će Podgorica film festival u godinama koje slijede postati značajniji u segmetu u okviru kog će se prikazivati premijere domaćih autora.

03-poster-festivala

OBJEKTIV: Koliko se kultura (ne)gledanja kratkih filmova na domaćem terenu, ali i stanje u kinematografiji uopšte promijenilo između Vašeg prethodnog ostvarenja „Sve to“ (2012) i „Pune glave radosti“? Tapkamo li u mjestu ili se ipak nešto okreće?

MILATOVIĆ: Kratki film je festivalska forma po svojoj prirodi, pa se u Crnoj Gori zbog malog broja ovakvih smotri njegov život svodi na dva ili najviše tri prikazivanja... Moram napomenuti da su crnogorski kratki filmovi nastali posljednjih godina za sada u svakom filmskom segmentu najbolji reprezenti naše kinematografije, od estetskih dometa do uspješnosti na filmskim festivalima.

Ne mogu reći da ne postoji napredak i u sferi našeg dugometražnog filma. Naprotiv. Samo želim da apostrofiram da istaknutiji filmski festivali prepoznaju značaj kratkometražne forme, što režiserima tih ostvarenja znatno olakšava put ka dugometražnim projektima. Vjerujem da će u bliskoj budućnosti dugometražna ostvarenja crnogorskih autora imati uspjeha isto kao što sada imaju kratkometražna.

M. IVANOVIĆ

FOTO: Privatna arhiva / twitter.com

Portal Analitika