U izjašnjenju Kliničkog centra, međutim, navodi se da nijesu obavezni da isplate ovaj dodatak. Bjeković je zatražio od Fonda za zdravstveno osiguranje i Ministarstva zdravlja da urade analizu primjene važećih propisa koji regulišu oblast zarade zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, te naročito instrukcije o obračunu zarada i ostalih ličnih primanja zaposlenih u zdravstvenim ustanovama od 2012. godine, piše Pobjeda.
“Treba da ujednače način utvrđivanja rezultata rada i stimulacija u ustanovama na koje se ovaj akt odnosi”, naveo je Bjeković u preporuci.
Zamjenik ombudsmana preporučio je Kliničkom centru da u pregovorima sa zaposlenima Klinike za psihijatriju utvrdi kriterijume i mjerila za uvećanje zarade shodno zakonu, Opštem i Granskom kolektivnom ugovoru i instrukciji za obračun zarada.
Zaposleni podgoričke Klinike za psihijatriju požalili su se Bjekoviću da se u njihovom slučaju ne primjenjuje takozvana instrukcija o obračunu zarada i ostalih ličnih primanja u zdravstvenim ustanovama koja je donesena 2012. godine, ističući da su zbog toga prije dvije godine vodili sudske postupke pred podgoričkim Osnovnim sudom, Višim sudom i Vrhovnim sudom Crne Gore, a po osnovu kojih im je isplaćena ta nadoknada sa kamatom za period od 22. marta 2012. do 17. marta 2015. godine.
Klinički centar, međutim, ni nakon što su dobili sudski spor nije nastavio da im obračunava i isplaćuje stimulaciju.
“Prinuđeni smo da nastavimo sa vođenjem sudskih postupaka radi zaštite jednakosti”, kazali su oni.
Iz Kliničkog centra su, međutim, izjašnjavajući se o tim optužbama, rekli Bjekoviću kako nijesu obavezni da spornu stimulaciju isplaćuju zaposlenima. Kako kažu, instrukcija ne može imati imperativni karakter, jer nema utemeljenje u zakonskim i podzakonskim propisima kojima se regulišu prava i obaveze zaposlenih.
“Drugi parnični postupak koji je vođen po istom pravnom osnovu, okončan je presudom Višeg suda u Podgorici od 29. septembra 2017. godine kojom je preinačena prvostepena presuda Osnovnog suda u Podgorici od 28. februara 2017. godine i tužbeni zahtjev tužioca odbačen u cjelosti kao neosnovan uz obrazloženje da instrukcija nema imperativni karakter za KCCG kao tuženog”, naveli su oni.
Kako dodaju, zbog kontradiktornosti sudske prakse obratili su se predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore i dobili odgovor u novembru prošle godine da instrukcija ne predstavlja prinudni pravni propis.
Bjeković je, međutim, zaključio u mišljenju da se navodi KCCG o neobaveznosti primjene instrukcije ne dovode u pitanje sa stanovišta formalnog značenja i sudskog tumačenja ove norme, ali da se ne može prenebregnuti činjenica da se obračun i isplata stimulacije vrši srazmjerno ostvarenom rezultatu rada koji se vrednuje shodno kriterijumima sprazumno utvrđenim od poslodavca i sindikata zaposlenih.
Kako je istakao, za razliku od Odjeljenja psihijatrije Opšte bolnice u Nikšiću, poslodavac, odnosno KCCG nije podnio dokaze da je stupio u pregovore, niti da je na bilo koji način stvorio pretpostavke da dokaže da obim i kvalitet rada zaposlenih u Klinici za psihijatriju nije odgovarajući kriterijumima kojima se utvrđuje standard rada iznad prosječnog, odnosno planiranog.
