Ističe da manir ,,sjedjenja na dvije stolice“, koji je Vučić ,,pokupio“ od Tadića, nigdje ne vodi u vremenu opasne konfrontacije Zapada i Rusije, već je to samo produbljivanje krvave srpske tragedije koja je započela sa Slobodanom Miloševićem.
POBJEDA: Pobjeda Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori porazila je one snage koje bi Crnu Goru da vrate sa evropskog i evroatlantskog puta, ponište priznanje Kosova i zaštitu za svoju politiku traže u Rusiji. Da li se sada može očekivati smanjivanje tenzija i podjela unutar Crne Gore?
KORAĆ: I pored ubjedljive pobjede Đukanovića i DPSa, tenzije se, na žalost, neće smanjiti. Više je uzroka. Možda najnebitniji je da lideri opozicije u većini nijesu spremni da snose odgovornost za ovaj težak poraz pred svojim biračima. Za mnoge od njih to bi bio kraj političke karijere od koje, ruku na srce, pristojno žive, a i ne umiju ništa drugo da rade. Ali nešto drugo je tu nevjerovatno. Najveći dio crnogorske opozicije već duže vrijeme ne kandiduje kao teme za izbore svakodnevni život građana Crne Gore i njihove probleme, već jednom opsesivnošću to stalno pretvara u referendum o nezavisnoj poziciji crnogorske države i njenoj ukupnoj spoljnoj politici. I oni svaki put to izgube! Razuman čovjek bi tu rekao da je odgovor dobio i da treba da traži druge teme gdje bi eventualno mogao na izborima da dobije većinu. Ali ne. Zato vaši izbori svakom čovjeku koji zna istoriju Crne Gore djeluju tako anahrono. Kao da smo vječito na Podgoričkoj skupštini gdje će oni uz pomoć majčice Rusije da ponovo pobijede. A u međuvremenu prošlo sto godina i cio svijet se promijenio. Pa on se za posljednjih pet godina promijenio do neprepoznatljivosti. Često se piše da Đukanović i DPS vladaju duže od bilo koje partije u regionu.
Ali uvijek se izostavlja i ono mnogo bitnije - a šta na tom referendumu nudi većina opozicije? Stvari su se unekoliko promijenile posljednjih godina jer sada više nijesu ni okrenuti Beogradu, i jedan dio lidera DF-a pljuje Aleksandra Vučića što će im on zapamtiti, već Rusiji. Zemlji koja je ophrvana ogromnim ekonomskim problemima i gdje šačica ljudi drži cjelokupno bogatstvo, a većina jako teško živi, u vojnoj i političkoj ekspanziji vidi sredstvo smirivanja unutrašnjih tenzija.
POBJEDA: Kako će u budućnosti izgledati odnosi Srbije i Crne Gore pošto imamo brojna neriješena pitanja - od državljanstva do onih crnogorskih državljana nekada visokih državnih funkcionera koje Crna Gora potražuje, a Srbija ne želi da izruči – ne znamo iz kojih razloga?
KORAĆ: Odnosi Srbije i Crne Gore su na nekom minimumu korektnosti, ali se brojni problemi sklanjaju u stranu i prećutkuju. Srbija je koncentrisana na moguće rješenje kosovskog problema i realno nema ni mogućnosti ili potrebe da ozbiljnije pomaže dijelu opozicije u Crnoj Gori. Politički gledano, ona je potpunim okretanjem Rusiji i za nju postala problem. Ponekad se učine simbolički potezi kao što je Srpska kuća u Podgorici ili ta famozna deklaracija o položaju srpskog jezika u regionu, ali to je daleko od pomoći koju su pružale vlasti Tadića i naročito Koštunice. To ima za posljedicu da je taj posao preuzela skoro u potpunosti SPC, koja je za razliku od Srbije, u Crnoj Gori potpuno javno politizovana i praktično identifikovana sa DF. Njena ideja da samo ljudi koji se u Crnoj Gori osjećaju Srbima, a njih je značajan broj, mogu biti njeni vjernici imaće dugoročno loše posljedice za sve.
POBJEDA: Srbija je već jednom sebe proglasila za lidera u regionu, to je bilo vrijeme vladavine nekadašnjeg predsjednika države Borisa Tadića. Sadašnji predsjednik Aleksandar Vučić često govori da bez Srbije nema stabilnosti u regionu, ali ministri svojim izjavama otvaraju regionalne svađe: ministar Popović već nekoliko puta je tražio da se internacionalizuje pitanje Srba u Crnoj Gori, ministar Vulin kako progovori tako se pokvare odnosi sa Hrvatskom. Tu je i pitanje odnosa sa BiH i Republikom Srpskom. Zašto Srbija nema jasnu regionalnu politiku?
KORAĆ: Srbija će biti lider u regionu u onoj mjeri u kojoj bude slobode medija, poštovanja ljudskih prava, spokojnog života ljudi i ekonomskih sloboda. Nikakva samozavaravanja tu neće pomoći. Vučićevo biračko tijelo je vrlo široko i u velikoj mjeri izrazito nacionalističko. Pa on je politički nastao kao predvodnik pobunjenog dijela Šešeljeve stranke. On ima u vladi ljude koji šalju tačno takve poruke tom dijelu biračkog tijela. Oba ministra koje ste spomenuli imaju potpuno marginalne stranke i u vladi su isključivo da se umire proruski i antihrvatski birači. Tome služi i Dačić. Ali to samo pokazuje koliko je Vučić zapravo stvarno proevropski političar. On je potpuno cinično shvatio da Zapad interesuje jedno kakvotakvo rješenje kosovskg problema, a oni ga jednako cinično hvale da bi to uradio. To već ima za posljedicu ogroman pad podrške u Srbiji za evropske integracije. Ako se evropski političari ljube sa Vučićem, a on uništava jednu instituciju za drugom i od medija je napravio prostački servis vlasti, šta prosječan čovjek u Srbiji treba da misli o tome?
POBJEDA: U većini medija posjeta predsjednika Srbije Rusiji opisana je kao spektakl sa izuzetnim počastima. Zašto je to potrebno ako se Srbija opredijelila za EU i vojnu neutralnost – ili još ne zna gdje će?
KORAĆ: Posjeta Rusiji je imala dvostruku poruku. Svojim biračima da ne shvate preozbiljno evropske integracije, a Zapadu da on ima i drugu opciju sem tih integracija. Za sada mu u tome dobro ide. Ali plašim se ne još dugo. Srbija realno nema nikakvu alternativnu politiku sem evropskih integracija, a one sada u potpunosti zavise od problema Kosova. I sve je očiglednije da se Vučić boji tog rješenja. Sam je hranio kosovskim mitovima svoje biračko tijelo, sada tog moloha treba nahraniti nečim drugim. Kupovina polovnih ruskih vojnih aviona neće pomoći. Vučić je paradoksalno tek sada pred alternativom da postane proevropski političar, a to je suprotno njegovoj cjelokupnoj političkoj istoriji pa i onome šta je kao čovjek. Može se to razvlačiti još godinu dana, ali odluke će se morati donijeti. Bojim se ishoda. Ne čini državnika kontrola medija i farsični mini kult ličnosti. Njega čine političke odluke. A odricanje od ruskog mita i stvarno okretanje Zapadu bi za Srbiju bili jedini garant njene budućnosti. Ovako priča o ,,dvije stolice“, koju je Vučić ,,pokupio“ od Tadića, nas nigdje ne vodi u vremenu opasne konfrontacije Zapada i Rusije. To je samo produbljivanje krvave srpske tragedije koja je započela sa Slobodanom Miloševićem.
Opširnije u Pobjedi
