Piše: Leila Murseljević
Dok su posjetioci evropskih filmskih festivala uzbuđeno razmjenjivali iskustva i emocije nakon gledanja posljednjeg ostvarenja Fatiha Akina, američka strana tražila mu je greške. Na „putu“ preko Atlantika emotivna drama „In the Fade“ nekako je izgubila važnost, ali i težinu. No, ne možemo reći da tome nije doprinio i sam Akin. Na kraju dana, pitanje što je želio da postigne ovom pričom o ženi čija porodica strada tokom bombaškog napada, ostalo je neodgovoreno. Da li je želio da stvori društvenu opomenu na probleme i strahove modernog doba ili da prikaže patnju i bijes jedne izgubljene duše?
Neprirodna igra
Fenomenalna, potcijenjena Dajan Kruger igra Kaću, Njemicu koja je udata za Kurda i ima petogodišnjeg sina. Uz tipično Akinovo prelamanje scena i ubrzavanje turbulentne porodične istorije, ključni zaplet filma dolazi uz atipičnu bombašku eksploziju. Njena porodica se, naizgled, pronašla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Nakon gubitka supruga i sina, jedino što preostaje Kaći jeste da se osloni na njemačke policijske snage i pravni sistem. Iako je već na početku osjetila da ovaj napad ima mnogo dublji scenario od neke stare osvete zbog narkotika, Kaću i njeno poimanje neo-nacizma niko ne shvata ozbiljno. Na kraju, bombaši su ipak uhvaćeni - ali ne i osuđeni. Sada joj je ostalo da se osloni samo na sebe i na očigledan bijes koji joj je ponudio režiser Fatih Akin.
Problem filma počinje upravo ovdje – sa Kaćinom osvetom. Da, logično je zaključiti da će energična njemačka plavuša pokrenuti osvetničku igru, ali ne i da će je početi i završiti tako krajnje nelogično i neprirodno, kako ne priliči jednom Fatihu Akinu. Trudeći se da od nje ne napravi Jovanku Orleanku ili zapadnjačku verziju nevjeste iz Tarantinovog filma „Kill Bill“, Akin je skrenuo sa standardnog emotivnog puta.
Nejasna poruka
S druge strane, da Akin nije otišao predaleko od simboličnog stvaralaštva dokazala je sama glumica, odnosno kadrovi koji su sve vrijeme bili fokusirani na Kruger. Ako je nekome bio potreban dokaz da može da iznese cijeli film, dobio ga je sa filmom „In the Fade“.
Kruger je možda bila sposobna da završi posao potpuno sama, ali je tokom borbe dobila neočekivanu podršku – muziku koju je za film komponovao Džoš Om, frontmen grupe Queens of the Stone Age!
Tačno je: Akin je u ključnim djelovima raspleta pogriješio i od zanimljive socijalne kvaziaktuelne teme napravio prosječan film za lagano popodne. Razlog vjerovatno leži u problemu tokom realizacije, odnosno njegove nemogućnosti da se odluči što je glavna poruka.
Svijetla tačka
Sve vrijeme pratimo bijesnu Kaću, a na kraju filma dobijamo potpuno drugačiji „otvoreni prozor“ koji je mogao da bude i nastavak! Akinovo upozorenje potkrijepljeno podacima o tome koliko su građani Njemačke svjedočili napadima na nacionalističkoj u posljednjih nekoliko godina, moglo je da se pretvori u zanimljiv fokus, ali repetitivnog karaktera.
Zlatni Globus za najbolji strani film nije slučajno pao baš na Akinove skute, bez obzira na to što ova specifična ženska drama ima slučajne, pa i namjenske scenarističke preskoke. Ovo ostvarenje za nekoliko godina neće biti lako uporediti sa bivšim radovima dokazanog Njemca.
Ipak, i pored toga što su kritičari uglavnom ostali nijemi na epitete koji bi se mogli pripisati režiji, glumi Dajan Kruger i montaži Britanca Endrua Birda, ostvarenje „In the Fade“ ostaće svijetla tačka u Akinovoj filmografiji.
Ocjena: 3/5
