Na to upozoravaju ekolozi, poslovni ljudi koji imaju mogućnosti da podmire domaće potrebe za sadnicama, ali glavna barijera ostaje finansiranje i koncept gazdovanja i koncesija, koji su nedovoljno usmjereni na očuvanje zelenog blaga.
NOVI PRISTUP
Toga su svjesni, kažu, i u Ministarstvu poljoprivrede gdje rade na promjeni koncepta gazdovanja šumama. Novi model se ne bi svodio samo na naplatu prihoda od korišćenja šuma i stvaranje uslova za bolju dostupnost sirovine za drvoprerađivače, nego je zamisao da se kroz reorganizaciju modela koncesija stvori i efikasnije polazište za pošumljavanje, odnosno očuvanje šumskih resursa.
- Kroz program reorganizacije sistema koncesija, koji je u toku, a koji predviđa osnivanje privrednog društva u državnom vlasništvu koje će gazdovati šumama, biće izvršena i reorganizacija poslova vezanih za šumsko uzgojne radove i pošumljavanje. Cilj je da se uspostavi efikasniji sistem gazdovanja šumama, sa brojnim pozitivnim efektima, ne samo u ekonomskom smislu, već jednako i ekološkom. Tu mislimo na pošumljavanje, djelovanje protiv šumskih požara i sanaciju opožarenih površina. Znači, novi koncept donijeće novi pristup, ali i nove obaveze. U dijelu pošumljavanja stvoriće se preduslovi za izdvajanje više sredstava za tu namjenu- potvrđeno je Pobjedi u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Podsjećaju da je 2005. godine donijet program pošumljavanja goleti na period od 10 godina, koji je predviđao pošumljavanje sa dva miliona sadnica godišnje.
- Projekat je kandidovan kod različitih finansijskih institucija, ali nijesu uspjele obezbijediti finansijska sredstva za njegovu realizaciju tokom predviđenog perioda – kažu u Ministarstvu.
Trenutno, prema njihovim podacima, pošumljavanje varira na godišnjem nivou.
- U prethodnom desetogodišnjem periodu godišnje je sađeno od 700.000 do 1.900.000 sadnica. Ne može se govoriti o projektovanom optimumu kao stalnoj kategoriji. Potrebe zavise od obima radova predviđenih osnovama gazdovanja šumama i potreba za sanacijom u slučajevima degradacije šuma požarima ili od drugih šteta u šumama – navode iz Ministarstva.
DOMAĆI KAPACITETIVlasnik najvećeg rasadnika četinarskih i sadnica lišćara u Crnoj Gori Luka Maksimović, iz Gornjeg Polja kod Nikšića, naglašava da sadnica ne može da fali, samo kada bi se obezbijedio kontinuitet u sadnji i adekvatni planovi.
- Za proizvodnju sadnice potrebne su dvije do tri godine. To traži sredstva, rad, kao i adekvatne informacije kako bi mogli da planiramo proizvodnju. U uslovima kada su budžetska sredstva države opredijeljena za sadnju minimalna, a nema inicijative onih koji koriste šume ili posredno imaju ekonomski efekat od sječe, potražnja niti je stalna niti odgovarajuća – kaže Maksimović za Pobjedu.
Prema njegovim riječima, u takvim uslovima mnogo sadnica preraste sadni uzrast, ugovori koji se postave ne ispoštuju se. Sadnice, nerijetko i kada daruju, nema ko da iskoristi.
- Da ne govorim o činjenici da od opština bogatih ekonomski značajnim vrstama drveća, koje po osnovu koncesija ubiraju značajna sredstva od korišćenja šuma, godinama nije kupljena nijedna sadnica - kaže Maksimović.
Iako rasadnik kojim gazduje ima kapacitet od dva miliona sadnica, bez jasno utvrđene potražnje, nema ni izvjesnosti u poslovanju ni rentabilnosti.
- Potrebno je obezbijediti sjeme- koje se, nažalost, uvozi - podići sadnice, koje, ako prerastu, više nijesu upotrebljive jer se onda teško primaju, odnosno traže drugačije uslove. Ako nema kontinuiteta, onda je bolje proglasiti moratorijum i reći da se ništa neće saditi ili da neće potraživati sadnice na pet ili 10 godina – smatra Maksimović.
Prema njegovim riječima, postoje i dva rasadnika državna, u Kolašinu i Rožajama, za koje nema potvrdu da imaju stalnu produkciju i za koje smatra da bi ih trebalo privatizovati i pokrenuti proizvodnju i stvoriti konkurentnost na tržištu.
- Za protekle tri godine, od mene je kupljeno između 430 i 600 hiljada sadnica četinara godišnje. Koncesionar koji je ugovorima bio u obavezi da nadomjesti sadnjom dio šume, za proteklih godina uzeo je daleko ispod utvrđene cifre od 280.000 sadnica. Dodajte tome šumske požare koji godišnje progutaju ogromne površine, naročito na sjeveru, i dobijate ne baš šarenu sliku odnosa prema šumama- smatra on.
(opširnije u Pobjedi)
