Kol je u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori boravio početkom pedesetih godina 19. vijeka. CID iz Podgorice je 2005. godine preveo Kolov putopis pod naslovom "Putovanje u Crnu Goru". Priređivač knjige i prevodilac bio je Tomislav Bekić i on između ostaloga, predstavlja:
"Naime, J.G.Kol, koji je inače proputovao gotovo cio svijet, u sklopu tih svojih putovanja dolazi početkom pedesetih godina u Dalmaciju i Istru, zatim u Boku Kotorsku, iz koje se onda uputio u Crnu Goru, pa je svoje putopisne zapise neposredno po povratku u Njemačku objavio u nekoliko nastavaka u znamenitim augsburškim novinama Allgemaine Zeitung, koje su inače odigrale krupnu kulturno-posredničku ulogu između našeg i njemačkog prostora. Te svoje putopisne zapise je onda uklopio u svoju zamašnu knjigu Putovanje u Dalmaciju, Istru i Crnu Goru, ali se posve jasno vidi da dio o Crnoj Gori predstavlja posebnu cjelinu. . .
J.G.Kol je očigledno bio dobro upoznat sa radom Vuka Karadžića i njegovom knjigom o Crnoj Gori, što se posebno vidi po onom dijelu knjige koji je posvećen istoriji Crne Gore, njenom jeziku i književnom stvaralaštvu i, prirodno, narodnim pjesmama. . .
Reklo bi se da je za Kola bilo mjerodavno ono što mu je Njegoš rekao: 'Nadam se da ćete kod nas vidjeti ponešto zanimljivoga i ćete se pogdjegdje prisjećati Homera i njegovih opisa narodnih prilika.' I doista, sve što je vidio i doživio u Crnoj Gori Kolu se učinilo kao 'komentar uz Homera', te je za svaku istaknutu crtu Crnogoraca tragao za odgovarajućim crtama kod homerovskih junaka, budući da su se takve paralele, po njegovom uvjerenju, nametale same po sebi, počev od njihovog slobodoumlja preko borbenog duha, do krvne osvete. Tako onda i Hektorovu smrt tumači kao krvnu osvetu Ahila za ubijenog Patrokla, dok ga pregovori vođeni oko predaje mrtvog tijela Hektora starom Prijamu podsjećaju na izručenje odsječenih glava kod Crnogoraca. Crnogorci su za Kola naprosto 'Mirmidonci i Danajci naših dana', jer je oružje kod njih na tolikoj cijeni da bi prije pristali da poginu na bojnom polju nego da umru u postelji." (str 226, 228 i 229)
Na jednom mjestu u knjizi, Kol ovako piše:
"Ovi ljudi u Boki i uopšte ljudi u Dalmaciji, pa i sami Crnogorci i Morlaci, koliko god da su na niskom stupnju obrazovanja, imaju izuzetno razvijeno osjećanje za ono što se pristoji i za ono što ne priliči. Oni nikada neće okrenuti nikome leđa, a da se prethodno ne izvine. Ni u najmanjim bokeljskim i dalmatinskim mjestima ne bi mogle da se urade neke stvari, zbog kojih ovi ljudi ovdje ne bi pocrvenjeli i postidjeli se, a koje se u Parizu smatraju posve uobičajenim. Ali ovdje i u Dalmaciji su određeni policijski propisi, koji su u Beču istaknuti na vidnim mjestima, posve izlišni. Oni u međusobnom saobraćanju koriste cio niz izraza i ustaljenih fraza tako da bi čak i neki Parižanin svojim nastupom i ponašanjem kod njih izazvao utisak grubijana." (str 52 i 53)
