Nije da se nije očekivalo, bilo je samo pitanje dana kada će Kajzer zvanično potonuti, ali kada dođe taj trenutak, jasno je - "oblači se crnina". Za klub koji nikad u svojoj skoro 120 godina dugoj istoriji nije ispao u treću ligu, ovo večeras predstavlja neku vrstu sahrane. Možda ne kluba, no svakako jedne ere.
Kajzerslautern je kasno na mjesto trenera postavio Mihaela Fronceka, čovjeka koji je podigao ekipu proteklih nedjelja i učinio da se javi nada u preživljavanje. Premali bodovni saldo učinio je svoje, došli su neki očekivani porazi i provaliju je bilo nemoguće eskivirati. Pečat na najgoru sezonu u istoriji kluba udarila je Arminija iz Bilefelda, koja je s večerašnja tri boda zadržala šanse da se domogne baraža, pošto sad ima samo dva boda manje od trećeplasiranog Holštajn Kila.
Zanimljivo, Kajzer je imao dva gola viška (pogađao Sebastijan Anderson u 37. i 54. minutu), činilo se da će "opijelo" biti odloženo, da bi u posljednjih 25 minuta Bilefeld uspeo da napravi totalni preokret. Odlučio je crveni karton Kesela u 62. minutu. Prilikom tog prekršaja skrivio je i penal... Klos prvo pogađa sa bijele tačke za 1:2, Volgzamer poravnava u 70, a svojim drugim pogotkom u 94. minutu iskusni Fabijan Klos donosi veliku radost domaćim navijačima.
Ovaj veleobrt Arminije gotovo da je ostao neprimijećen u vodećim njemačkim medijima. Logično, svi pišu o istorijskom ispadanju Kajzera i podsjećaju da je kroz pet dana na Fric Valteru obilježavanje 20. godišnjice od posljednje, četvrte titule šampiona.
O slavnoj istoriji Đavola sa Fric Valtera sad nema mnogo smisla trošiti riječi. Jer pred klubom je potpuni restart. U najkraćem, u treću ligu ide jedan od najpopularnijih njemačkih klubova; jedan od onih koji je uvijek hrabro prkosio najvećem gazdi (Bajernu) i jednom prilikom ga tukao sa 7:4, iako je poslije 60 minuta gubio 1:4; jedan od najljepših stadiona; jedna od najvrelijih atmosfera...
U treću ligu ide klub koji je dao čak pet reprezentativaca za najveći uspjeh njemačkog fudbala - za ono finale i čudo u Bernu: Frica i Otmara Valtera, Vernera Kolmajera, Horsta Ekela i Vernera Libriha. U treću ligu ide i klub koji će poslije toga iznjedriti takve asove poput Klausa Topmelera, Jozefa Pirunga, Hans Petera Brigela, Andreasa Bremea, Tomasa Alofsa, Mihaela Balaka, Miroslava Klosea...
Pomenuti Ekel je jedini živi član tima sa Mundijala '54. I on se pitao šta bi na današnji dan rekao njegov prijatelj Fric Valter...
"Još ne mogu da povjerujem... Prije nekoliko godina nisam mogao da zamislim Bundesligu bez mog Kajzera. A sad moram da prihvatim da ga neće biti ni u Cvajti".
Moraće da se navikne na to Hort Ekel. Baš kao i navijači...
Znate koliko stanovnika broji grad? Jedva nešto preko 100.000. A znate koliko ih je bivalo na stadionu. I po 50.000! Jedinstvena strast za fudbalom i tim crvenim dresovima.
Večeras ih je u Bilefeldu bilo oko 1.000. Niko nije zviždao. Samo su plakali i aplaudirali...
