Kada je Aleksandar Džikić stigao u Budućnost očekivalo se od njega da unese borbenost u tim i da prije svega promijeni pristup igračima. To je uspio. Plavi su napravili tim koji je baziran na domaćim igračima i to im se isplatilo.
Džikić je odveo Budućnost do prvog finala, a potom i do prve titule u Jadranskoj ligi.
Trener Budućnosti razgovarao je sa kolumnistom Germanijaka Zoranom Čuturom i dao intervju povodom osvajanja titule, ali i cjelokupne slike i stanju u košarci na Balkanu, kao i šansama Budućnosti da zaigra - na terenu zarađenu - Evroligu.
Da li je titula Budućnosti iznenađenje?
„Svako ozbiljan trebalo bi da shvati značaj i ulogu novca/finansijske stabilnosti u profesionalnom sportu. Novac ne igra sam, ali je vrlo rijetko svjedočiti nekakvim 'iznenađenjima' na ovom nivou košarke. Drugim riječima – bolji igrači koštaju više. Oni koji su kvalitetniji, fizički dominantniji, oni koji su manje podložni uticajima tokom sezone. Naravno i tržište određuje cijene, i vještina agenata, cjelokupna situacija… Dakle, ako u nekom takmičenju postoje klubovi s boljim sastavima i boljom logistikom – a ove sezone dva kluba koja su se baš izdvojila po tom pitanju u ABA ligi bila su Zvezda i Cedevita – imaju startnu prednost i nema dileme oko toga jesu li u ulozi favorita. Kad se sve ovo unese u jednačinu – nije bez osnove reći da osvajanje titule jeste iznenađenje“.
Ima li Budućnost preduslove da igra Euroligu? I da bude kompetitivna u toj Euroligi? Ako nema – šta bi u organizaciji/logistici kluba trebalo promijeniti?
„Postoje preduslovi za naše igranje Eurolige, ali i realni problemi. Prije svega to se odnosi na uslove igranja u našoj dvorani, u Morači. Dvorana nekako mora da dođe do 5.000 sjedišta, to je osnovni preduslov za igranje s najboljima. S druge strane, prema onome što ja znam, pronalaženje materijalnih uslova neće biti lako, ali je izvodljivo. Ekipa mora biti bolja da bi bila konkurentnija. Sljedeći potreban korak je dizanje organizacije kluba na nivo koji zahtijeva Euroliga – organizacija utakmica, tiketing, marketing, sve ono što zovemo 'košarkom izvan parketa'… U svakom slučaju, to je izazov za klub, za grad, pa i za državu“, kaže Džikić za Germanijak.
Džikić je u karijeri radio na mnogim mjestima, a djeluje da mu ovaj naš region najbolje leži...
„Ima svega i svačega u mom CV-ju. Mnogo godina rada s različitim i kvalitetnim trenerima, NBA iskustvo, pet godina u Sloveniji uz titule s oba kluba u kojima sam radio (mislim da je samo meni to uspjelo), pa godina i 'kusur' u Lijetuvos Ritasu, pa godina i po u Partizanu i sada Budućnost. Realno, Litvanija i NBA jesu izvan 'regiona', ali se ne mogu usaglasiti s time da jesam okrenut prema 'regionu'. Nemam pravog objašnjenja za to… Bilo je ponuda i iz drugih država, ali za sada je to bilo ovako… Vidjećemo šta donosi sjutra. Generalno, mislim da preduslov za moj angažman nije geografska odrednica“.
Interesantno je to što se Džikić nikada ne slika sa svojom ekipom. Zbog čega, da li je to sujeverje?
„Praznovjerje, sujevjerje, rituali – zar je bitno o čemu se radi? Mene svaka utakmica iscrpi, i posle toga samo gledam kako da se maknem u stranu. Uostalom, ta slikanja i sve slično nisu deo mog posla, to je samo forma. I pokušavam da je izbjegnem kad god mogu. A i klubovima je lakše, manje fotošopa kad te sklone usred sezone“.
Kuda? Veoma važno pitanje...
„Mislim da je regionalna liga potrebna, neophodna. Kao i ABA 2. To je prirodan nastavak želje najboljih klubova da igraju protiv što boljih suparnika. Nacionalne lige, svaka pojedinačno, nisu dovoljno kvalitetne da bi bile ikakva ozbiljnija konkurencija ovoj ligi. Uz to, iz njih nema nikakve prohodnosti prema Euroligi i Eurokupu, što su najkvalitetnija evropska klupska takmičenja. S druge strane, liga ima i te kako puno prostora za dalji napredak, od kalendara, preko uslova takmičenja, do formata. Recimo, mislim da bi bilo dobro povećati broj klubova u plej-ofu na šest, s tim da bi prvi i drugi bili 'nagrađeni' neigranjem četvrtfinala. Povećanje broja učesnika plej-ofa sigurno bi diglo takmičarski nivo. Možda treba razmisliti i o tome treba li ABA počinjati, ili ipak završavati sezonu“.
O kalendaru je mnogo toga rečeno... Džikić predlaže nacionalna takmičenja na početku sezone.
„Možda bi trebalo igrati domaća takmičenja na početku sezone, a s regionalnom ligom početi posle prve runde Eurokupa ili nakon prvog Fibinog 'prozora' za kvalifikacije. Dakle, olakšati život klubovima koji nastupaju u evropskim takmičenjima koliko se može, pomoći im da budu uspješniji. Vrlo je teško biti uspješan paralelno i u ABA i u Euroligi ili Eurokupu. Sledeća stvar koja je apsolutno neophodna jeste pravilo da svi ABA klubovi moraju igrati dvije utakmice nedjeljno. Ove sezone neki su igrali i po tri utakmice nedjeljno, a neki samo jednu. Isti uslovi za sve znače i veću regularnost takmičenja".
Zna se da je Džikić ljubitelj muzike.
„Da, muzika je važan deo mog života… Baš kao i film i knjige i stripovi. Žanr? Recimo da ne mogu da slušam muziku koja nema energije. Od hip-hopa do Prophets of Rage i Metalike. Ono što ne podnosim jeste isprazna tzv. klupska muzika za jednokratnu upotrebu“, rekao je Džikić za Germanijak.
