Najprije: posmatrano je pet televizija, uključujući jednu kablovsku, četiri dnevne novine i dva portala. Zanimljivo da "pod lupom“ nije bio portal koji za sebe tvrdi da je najčitaniji i najuticajniji na politički život u Crnoj Gori. Logično, zar ne?
Drugo: zaključak je kako su, citiram, praćeni mediji poštovali period predizborne tišine. Stvarno? Mora da su posmatrači prespavali subotu, 14. april, vrijeme izborne tišine, kada je u jednom posmatranom mediju i onom već pominjanom neposmatranom portalu, osvanuo sadržaj pod naslovom „Fašistički“, kojim se, sa distance od tri dana a samo nekoliko sati prije otvaranja birališta, obračunavaju sa stavom jednog predsjedničkog kandidata.
Prema opšte prihvaćenoj definiciji kršenja izborne tišine, ali i prema definiciji Agencije za elektronske medije, u tom periodu zabranjeno je medijsko predstavljanje kandidata za predsjednika Crne Gore. Bilo kakvo. Pozitivno ili negativno.
Neka se posmatrači vrate na dopunski, pročitaju pomenuti tekst, pa ako zaključe da je sve u redu, onda ništa.
Dalje, kako je to RTCG ,,ispunila očekivano“ od javnog servisa kada je, prema brojanju posmatrača, u vijestima nacionalnog TV emitera Draginja Vuksanović bila zastupljena sa 5 odsto, a Vasilije Miličković sa 19 odsto?
I onda stižemo do, meni, najvažnijeg. Kaže se kako su: ,,…praćeni privatni emiteri pokazali pristrasnost. Pink M TV i Prva TV uglavnom su favorizovali gospodina Đukanovića, sa 80 i 66 procenata pokrivenosti u vijestima; ton izvještavanja je bio uglavnom pozitivan na Pink M TV i neutralan na Prvoj TV. Vijesti TV su posvetile 27 procenata svog novinarskog izvještavanja gospodinu Đukanoviću – često u negativnom tonu, a 20 procenata gospođi Vuksanović, 18 procenata gospodinu Milačiću i 17 procenata gospodinu Bojaniću - uglavnom u neutralnom tonu...“
Čudna dioptrija međunarodnih posmatrača, reklo bi se, bifokalne naočari: vide pristrasnost u 60 odsto neutralnih izvještaja Prve o Đukanoviću, a negativne izvještaje Vijesti TV ne broje, nego opisuju sa metodološki neupotrebljivim izrazom – često. Logično, zar ne?
Da pogledamo činjenice što se tiče Prve televizije. U periodu 26. mart - kada je shodno zakonskim odredbama zvanično počela kampanja, pa do 13. aprila, kada je po uzusima počela izborna tišina - u našim informativnim emisijama emitovali smo 169 minuta izvještaja o predizbornim aktivnostima kandidata. To je bilo, što bi rekli posmatrači, u neutralnom tonu – čisti izvještaji gdje je ko bio i šta je tada rekao. Ako prihvatimo da je o Đukanovićevim aktivnostima bilo 66 odsto, onda znači da je o aktivnostima opozicionih kandidata bilo 34 odsto "običnih“ izvještaja.
Ali, na to se mora dodati, a posmatrači to nisu učinili, još oko 20 minuta čistog analitičkog novinarstva kroz naše magazine (nedjeljom u 19 sati) i bar još oko 80 minuta jer smo u posmatrano vrijeme imali četiri emisije Ukrštenih riječi (ponedjeljkom od 21) i u svakoj od tih emisija bar je po 20 minuta bilo posvećeno analizama u vezi sa izborima.
Gledaoci u Crnoj Gori znaju da u Ukrštenim riječima ne može biti favorizovanih političara – zato je najgledanija politička emisija u zemlji. Takođe sagovornici – analitičari, u prilozima za magazine su bili Draško Đuranović, Nikola Marković, Zlatko Vujović – uvijek bar dvojica, često sva trojica, a u prilogu o tome ima li ruskog uticaja na ove izbore Zorana Bojić, dopisnica srpske agencije Beta iz Moskve.
Po sastavu imena jasno je da favorizovanja bilo kog kandidata teško da je moglo biti. Dakle, kad podvučemo crtu. Prva televizija je objavila 169 minuta „običnih izvještaja“ i oko 100 minuta televizijskog sadržaja koji, prema svim novinarskim standardima, jesu analize. Baš one za koje posmatrači tvrde da ih nije bilo u domaćim medijima!
Razumijem da nijesmo ,,Zvezde granTa“, ali ipak... mogli su posmatrači da te zaključke ne sfušere ovoliko! Kad međunarodni posmatrači prave ovakve preliminarne zaključke; kad Evropska komisija umjesto zajedničkog projekta Medijskog samoregulatornog tijela i ombudsmana Vijesti i Dana, briselsku crkavicu za crnogorske medije ipak dodijeli jednoj slovenačkoj NVO i jednoj britanskoj novinarskoj zverki; kad niko - od ambasade SAD do OEBS – ne umije da prepozna značaj Ukrštenih riječi - jedinog ostrva u crnogorskom javnom prostoru gdje neistomišljenici razgovaraju sa uvažavanjem- onda je osnovano pitati: je li sve to baš slučajnost ili fušeraj?
Ili je, ipak, riječ o političkoj nekorektnosti međunarodnih posmatrača?
(autorka je glavna urednica Prve televizije)
