Izabranici Aleksandra Džikića su u prelijepoj subotnjoj večeri bacili na koljena Crvenu zvezdu i popeli se na tron.
Dnevne novine su juče razgovarale sa Petrom Mijovićem, trenerom juniorske selekcije podgoričkog kluba koji je sa velikom pažnjom ispratio kompletnu sezonu.
Petre, Budućnost je prvi put u istoriji osvojila regionalno takmičenje. Tvoj komentar?
“Nestvaran rezultat. Mislim da ovo prevazilazi ono sa čim ga upoređuju, a to su one godine velikog budžeta i igranje Evrolige početkom 2000. Ovo sada je proširena regionalna liga. Rezultat je ostvaren sa pozicije favorita iz sjenke i autsajdera na početku sezone”, počeo je Mijović i odmah nastavio. “Obzirom na sastave Zvezde koja je selektirana za Evroligu i Cedevite koja već godinama pravi ekipu za plasman u elitu, Budućnost je odradila nevjerovatan posao”
Prije nego smo se okrenuli priči o velikom finalu, naš sagovornik se dotakao polufinala protiv Cedevite.
“Cedevita je sa fantastičnim rosterom bila izuzetno težak i neugodan protivnik. Moje mišljenje je da je taktički bila pripremljenija od Zvezde. To su pokazale dvije teške utakmice u Podgorici i ona u Zagrebu”, ističe Mijović.
A, sad malo o finalu…
“Mislim da rezultat 5:1 u međusobnim okršajima dovoljno govori. U šest utakmica vidjeli smo šest različitih stilova košarke, nijedan meč nije bio na istu matricu. Utakmica na mali broj poena pobjeda Budućnosti, utakmice sa izuzetnim procentima šuta i veliki broj poena opet pobjeda. U različitim strukturama igre Džikić i momci su svaki put izašli kao pobjednici. U ligaškom dijelu Alimpijević je isticao umor od Evrolige. A vidjeli smo i sad kad su imali vremena da se energetski pripreme Budućnost je dobijala”
Kada je sami teren u pitanju, vidljivo je bilo da Džikić koristi neiskustvo kolege na drugoj strani.
“Nijesam vidio momenat u kojem je klupa Zvezde imala inicijativu u odnosu na klupu Budućnosti. Šahovski rečeno Budućnost i Džikić su uvijek bili potez ispred protivnika. Džikić je rotirao formacije u ekipi. Gordić kao startni plejmejker, tri mala igrača u isto vrijeme na parketu (Gordić, Ivanović, Popović), Nikolić ili Barović na petici, niska petorka sa Lendrijem na centru… U svim situacijama Zvezda se prilagođavala igri Budućnosti”, do tančina analizira Mijović postavke trenera i nastavlja.
“U važnim trenucima igre Džikić je forsirao igru sa jednim visokim igračem i četiri niska, gdje su Suad ili Sead na poziciji četiri. U tim trenucima Milko Bjelica ili Stefan Janković nijesu koristili prednost u visini, već se Alimpijević i u tim trenucima prilagođavao. Iz svih situacija Džikić je izlazio kao pobjednik”
Tokom cijele sezone ekipa iz Njegoševog parka fokusirala se na sjajnu timsku igru u kojoj uvijek neko iskoči. I upravo je to još jedna razlika između Budućnost i Crvene zvezde u ovom izdanju ABA lige.
“Hijerarhija i podjela uloga bili su na mnogo većem nivou. Sistem i disciplina u oba pravca takođe i to je bio ključ. Objektivno, igrači Zvezde su individualno nosili kvalitet više. Ali, timski, Budućnost je na znatno višem nivou”, jasan je Mijović.
“Plavi” su u sezonu ušli rasterećeno, bez rezultatskog pritiska da se po svaku cijenu nešto mora ostvariti. I upravo iz takvog pristupa stigao je trofej.
“Poznavajući trenera Džikića i njegove prethodne angažmane, mislim da on nije ušao u sezonu, a da ne proba da dobije svaku utakmicu koju igra. Tako je i spremao ekipu. Pritisak je u polufinalu bio velik, jer je ligaški dio sezone bio sjajan. Takođe, izdanja u Evrokupu i porazi od favorita na jednu loptu su pokazali da ekipa može dosta i jačali karakter. Budućnost je bila pod pritiskom da se konačno preskoči ta barijera polufinala. Posle toga olakšanje u ekipi je sigurno bilo veliko, ali je i samopouzdanje poraslo i stekli su se preduslovi da se napadne titula”, naglašava bivši trener Zete, Roana, Baškimija, Sigala, Mornara i Podgorice i na kraju izdvaja još jednu bitnu stavku psihološka stabilnost.
U ovakvom formatu jako je teško da se dobiju dvije utakmice u dva dana, a Budućnost je i to uspjela”, poručio je na kraju Petar Mijović.
