Sedam jedinica Rihterove skale i devet stepeni Merkalijeve ostavile su pustoš i u infrastrukturnim objektima. Procijenjeno je da je šteta koju je izazvao katastrofalni zemljotres bila veća od 70 milijardi dinara, od čega se više od trećine odnosilo na privredne objekte.
NA MJESTU NESREĆE
Pobjeda je istog popodneva štampala vanredno izdanje na osam strana. Naši novinari i fotoreporteri vrlo brzo su stigli na mjesta stradanja da bi riječju i slikom izvijestili o posljedicama katastrofe koja je bez krova nad glavom ostavila više desetina hiljada žitelja Crnogorskog primorja i okoline.
Naslovi ,,Domovi pretvoreni u ruševine“, ,,Gromade satrle stotine kuća“, ,,Stravič- no jutro“, ,,Stihija je odnijela sve“, ,,Brodogradilište u moru“… prenijele su strahotu zlokobnih stradanja.
– To je bilo strašno, brda su se tresla. Jedva smo uspjeli da se domognemo vrata, a već je sve bilo porušeno. Djeca su skakala kroz prozore. No, velika je sreća da smo svi živi i zdravi – dio je jedne od brojnih ispovijesti ispričane reporteru Pobjede u Starom Baru.
Djevojka iz Kumbora pričala je kako ju je probudila strašna huka, tutnjalo je desetak sekundi, u panici je iskočila kroz prozor i samo što je izašla – kuća se prepolovila…
Mladić iz Bijele kazao je da su stvari oko njega ,,oživjele“, da je krevet počeo da igra, luster da se trese, stvari da se razbijaju...
– Djeca i žena su vrištali, plakali. Mislio sam da je to kraj, jer nijesmo imali kud sa četvrtog sprata. Treslo je toliko žestoko da se čovjek nije mogao kretati nego je padao – prenijela je Pobjeda njegove riječi. O sreći u nesreći svjedoče riječi primarijusa iz kotorske bolnice koji je ispričao da je samo dva minuta prije udara sestra na kolica postavila 22 novorođenčadi i odnijela ih na dojenje. Ta dva minuta su ih i spasla najgoreg...
Stranice Pobjede bilježile su tih dana i mnogo priča sa zlokobnim krajem, a neke od njih potiču iz crmničkih sela i mnogo su više od drame. Braća, dječaci, spavali su u porodičnom domu, dok su majka i baka spremale kolače za rođendan jednoga od njih.
- Uz silnu tutnjavu, zemlja se otvorila, planina naježila, snažno se zatresla kuća od koje je nekoliko sekundi kasnije ostala samo gomila kamenja. Rođendan nije proslavljen, kamenje je poklopilo mala bratska tijela. Nastao je pakao. Rodbina je golim rukama zaronila u kamenje i munjevitom brzinom otkopavala, ali je bilo kasno...
POTONULO BRODOGRADILIŠTE
Strahote aprilskih ruševina uništile su infrastrukturu, oštećeno je 550 kilometara puteva... Sat na ulazu u brodogradilište stao je tačno u 7.19 minuta. Pala je dizalica, kao kule od karata mrvile su se zgrade uprave, stovarište, radionice – od svega što je godinama stvarano ostala je samo gomila kamenja i gvožđa.
- Ogromni talasi krenuli su prema obali i nivo mora se izjednačio sa rivom. Zatim je još jače zatreslo. Trajalo je to ne znam koliko, možda desetak sekundi , možda čitavu vječnost. Sve se njihalo, rušilo. Gledao sam kako tone brodogradilište - ispričao je tih aprilskih dana jedan od mještana Bijele.
Kad se dogodi zemljotres, spašavanje je trka sa vremenom. U borbi sa posljedicama ćudi prirode ostalo je zabilježeno da je crnogorski čovjek ostao uspravan i kad se sve oko njega rušilo. Strahote aprilskih rušenja ujedinile su akcije požrtvovanja, solidarnosti i humanosti. U prvim satima nakon zemljotresa, ljudi su samoinicijativno pomagali, a kolektivna akcija krenula je nakon organizovanja Republičkog štaba civilne zaštite.
Savezna skupština donijela je Zakon o obnovi Crnogorskog primorja, pa su sve republike tadašnje Jugoslavije solidarno učestvovale u obnovi, a pomoć je stizala iz cijelog svijeta… Tragovi prirodne nesreće odavno su izbrisani, a moderna lica crnogorskih turističkih centara godinama su među prestižnim na mapi svijeta. Tragovi i ožiljci su ostali, posebno u srcima onih koji su u katastrofi izgubili najdraže.
Katastrofa u brojkama
Na sajtu Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju zapisano je da je zemljotres od 15. aprila 1979. godine sa magnitudom sedam jedinica Rihterove skale izazvao katastrofalna razaranja sa intenzitetom od devet stepeni Merkalijeve skale na cijelom Crnogorskom primorju, na dužini od preko 100 kilometara.
Epicentar se nalazio u Jadranskom moru između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od 15 kilometara od obale. U ovom zemljotresu 101 osoba je izgubila život u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Stradali su gradovi: Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan i Herceg Novi, a razoreno je 250 naselja.
Uništen je ogroman dio modernih hotelskih kapaciteta u regionu, oštećena su 53 zdravstvena objekta, 570 objekata socijalne i dječije zaštite, 240 školskih objekata.
Posebno su stradali kulturno istorijski spomenici (manastiri, crkve, muzeji, arhivi), koji su koncentrisani uglavnom u najugroženijem primorskom pojasu. Jedna od specifičnih manifestacija oštećenja tla izazvana zemljotresom bile su pojave likvifakcije (tečenja tla), klizišta i odroni.
Do kraja 1979. godine registrovano je 90 jakih naknadnih zemljotresa, sa magnitudom većom ili jednakom četiri, preko 100 zemljotresa sa magnitudom od 3.5 do 4, kao i skoro 10.000 slabijih potresa.
