Šešelj nije prisustvovao objavi presude, kao što je ranije i najavio.
Žalbeno vijeće osudilo je Šešelja po tačkama 1, 10, 11 - za prisilnu deportaciju i podsticanje deportacije Hrvata iz Vojvodine, dok je odbacilo žalbe tužilaštva po ostalim tačkama prvostepene presude Haškog tribunala.
Šešelj je na mitingu SRS, 6. maja 1992. godine, pročitao spisak od 17 “nelojalnih” Hrvata koji su odmah morali da se isele iz svojih kuća. To se smatralo početkom progona Hrvata iz tog mjesta, koji su u njemu tada činili većinu stanovništva, da bi danas u njemu živjelo 80 odsto Srba. Snimak mitinga u Hrtkovcima je jedan od dokaza koje je tužilaštvo izvodilo u Hagu.
Dugi haški proces lideru Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislavu Šešelju prema ocjeni glavnog tužioca Serža Bramerca „nije najbolji primjer međunarodne pravde”.
Nakon suđenja koje je trajalo od 2007. do 2012. godine Haški tribunal je prvostepenom presudom 30. marta 2016. Šešelja oslobodio svih optužbi za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93.
Krajem februara ove godine sudski Mehanizam u Hagu, pravni nasljednik Haškog tribunala, precizirao je da će žalbeno vijeće presudu izreći i ukoliko Šešelj, koji je na privremenoj slobodi u Srbiji, odluči da ne prisustvuje izricanju u haškoj sudnici.
Šešelja je Mehanizam teretio za zločine protiv čovječnosti koje uključuju progon nesrba na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi, zatim deportaciju i prisilno premještanje, koje nisu dokazane po prvostepenoj presudi.
On je prvostepenom presudom oslobođen i optužbi za kršenje zakona i običaja ratovanja.
Prije izricanja prvostepene presude Šešelj je u pritvoru Haškog tribunala već proveo 11 i po godina, od marta 2003. do novembra 2014., čime je, kako tvrdi, bilo prekršeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku.
