Piše: Nebojša TODOROVIĆ
Današnji izazovi sigurnosti su kompleksni i kreću se od zaštrašivanja od moguće upotrebe nuklearnog naoružanja koje je tokom jeseni prošle godine provodio Kim Džong Un, koje je utihnulo nakon završetka Kongresa Kumunističke partije Kine, pa do onih koji su vezani za neriješena pitanja granica, nekontrolisane migracije, etnička, vjerska, ekološka i druga pitanja koja predstavljaju takozvane soft izazove sigurnosti.
Iako će mnogi tumačiti današnji svjetski poredak kao multipolarni uslijed ekonomskog napretka Kine i pokušaja Rusije da makar u očima susjeda povrati svoj ugled velike sile, činjenica je da i dalje postoji unipolarno vodstvo SAD koje nije više tako dominantno kao u prvim godinama nakon završetka Hladnog rata.
Put pragmatizma: Bez dileme, u takvom poretku i za period manje od godinu dana je jasno, da je Crna Gora izabrala put pragmatizma i realnosti shvativši da tim strateškim zaokretom se konačno okreće sebi i svojim interesima. Iako Crna Gora uslijed različitog svjetonazora i religije se ne može smatrati baš “atlanskim svijetom” što je zagovornicima neutralnosti Crne Gore bio jedan od ključnih argumenata, jasno da nijedan aspekt bilo kog oblika neutralnosti: trajnog, medjunarodno-pravnog slobodno izabranog, nametnutog ili vojnog, Crna Gora nije mogla ispuniti iz prostog razloga, nemogućnosti samoodbrane.
Čini se nekom možda da je ulaskom u NATO naše putovanje završeno i da smo riješanjem sigurnosnog pitanja ostvarili sve ciljeve i benefite. To je pogrešno razmišljanje, jer sigurnosno pitanje nije i jedini benefit koji smo ostvarili ulaskom u NATO.
Članstvom u NATO-u dobili smo u političkom smislu mogućnost podrške u ostvarivanju svojih interesa od strane 28 najrazvijenijih država svijeta, što se najbolje očitavalo u situaciji oko definisanja državne granice sa Kosovom, tokom koje je Crna Gora uživala nepodijeljenu podršku najvažnijih činilaca na medjunarodnoj sceni.
Na ekonomskoj ravni, sada više nego ikada, imamo šansu za brži privredni i tehnološki razvoj usvajanjem i implementacijom NATO standarda. Svaka NATO članica ratifikuje STANAG (Standardization Agreement) i sprovodi ga unutar svojih oružanih snaga. Svrha STANAG-a je stvaranje zajedničkih operativnih I administrativnih postupaka i podrške, tako da oružane snage jedne zemlje članice mogu koristiti zalihe i podršku oružanih snaga druge zemlje članice saveza, čime se izbjegava dupliranje.
Potrebno podsticanje industrija: Sprovodjenje reformi u skladu sa NATO standardima Crna Gora treba iskoristiti za podsticanje industrija koje bi u Crnoj Gori proizvodile za NATO. Kroz razvoj vojne industrije i kroz promociju vojnih proizvoda namijenjenih za NATO misije u kojima učestvujemo zajedno sa ostalim članicama, treba tražiti mjesto na odbrambenom tržištu koje godišnje ostvaruje stotine milijardi eura prometa.
Naravno niko ne očekuje da Crna Gora proizvodi sofisticirano naoružanje, ali primjer Bugarske koja je nakon pristupanja NATO-u, modernizacijom i novom prozvodnjom u vojnoj industriji, postala važan partner kompanijama iz NATO država je dovoljan pokazatelja da ukazanu šansu treba iskoristiti. Uz modernizaciju oružanih snaga Crne Gore i mogući razvoj vojne industrije, NATO savez može pomoći u uspostavljanju NATO centara izvrsnosti, slično kao i u drugim članicama. U jednom od ranijih tekstova sam predlagao da bi se u Crnoj Gori za ovu svrhu mogao razviti Centar za obuku pilota helikoptera.
Medjutim uzimajući iskustvo iz oktobra 2016. godine, u Crnoj Gori bi se mogao uspostaviti Centar za vodjenje “hibridnog rata” i odbijanje prevrata i pokušaja državnog udara. Rad ovakvog jednog centra na indetifikovanju negativnih vanjskih uticaja, bio bi značajan izvor informacija za sve buduće NATO članice.
Pravilan izbor teme za uspostavljanje Centra izvrsnosti u Crnoj Gori zavisiće od sposobnosti i agilnosti šefa misije Crne Gore u NATO-u, da što bolje percipira koja tema zaokuplja pažnju NATO čelnika u ovom trenutku. Uz šefa misije, koji prema hrvatskom iskustvu bio pod direktnom nadležnošću Predsjednika države, vrlo bitnu kariku čine i vojni predstavnik Crne Gore pri NATO-u i savjetnik za odbranu Predsjednika države, koji bez obzira koje će mu još nadležnosti biti dodijeljene, treba imati širu sliku i znanja od ustaljene i klasične slike savjetnika zaduženog za bezbjednost koja ne doseže dalje od unutrašnje.
Dakle, Crna Gora ulaskom u NATO je dobila garanciju za prosperitet i stabilnost koji se očitavanju u postizanju boljeg kreditnog rejtinga države koje manifestuje povjerenje u Vladine politike i koje se desilo već par mjeseci nakon ulaska u NATO, povećenja direktnih stranih investicija, novim mogućnostima za razvoj specifičnih grana industirje, ali i mogućnost da još vise njeguje već stečene tekovine multietničkog sklada što je bio jedan od osnovnih političkih uslova za prijem potencijalnih članica, definisanih u Studiji o proširenju NATO saveza iz Septembra 1995. godine.
(Autor je magistrant na odsjeku Vanjska politika i diplomacija, Fakulteta političkih znanosti, Sveučilište Zagreb i učesnik programa “Izazovi spoljne politike Amerike")
