Portparolka Ministarstva prosvjete, Milica Lekić, rođena je Podgoričanka.
U rodnom gradu je s uspjehom završila gimnaziju „Slobodan Škerović“, a potom i Fakultet političkih nauka.
Diplomirala je kao jedan od najboljih studenata u klasi, da bi zatim magistrirala na Ekonomskom fakultetu, takođe u Podgorici.
Bila je zaposlena u Ministarstvu eknomije, Ministarstvu održivog razvoja i turzma - i to na poslovima vezanim za odnose sa javnošću.
Sada radi na poziciji portparola Ministarstva prosvjete. Milica se usavršavala na brojnim seminarima, kako u zemlji, tako i inostranstvu.
Udata je i ima trogodišnjeg sina.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- U principu volim što sam „odrasla“. Ne žalim za djetinjstvom, ali ga se sjećam kao lijepog.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što mogu da raspolažem svojim vremenom i donosim sopstvene odluke. Ne koristim doduše tu slobodu, ni približno koliko bih mogla i koliko bi trebalo, ali i to se uči.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ples. Svijet bez muzike bi bio krnji i mnogo siv.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Potrebu da izađem u susret drugima preko svojih mogućnosti.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kad se bave primarno sobom, umjesto greškama drugih. I suzdržanost kad govore o drugim ljudima, posebno onima koje ne poznaju. Rijetka osobina. I sama moram da joj se učim.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne znam kako bi se zvala, rano je još. Frensis Mekdormand me oduševljava glumačkim i ljudskim karakteristikama, pa možda ona, ako je zaslužim :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Jaka, predusretljiva, vrijedna, suzdržana, sanjar.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Veliki sam gurman, a ne mogu se sjetiti ničeg što bi me opisalo pravilno. Znam samo da bi bilo nešto po staroj recepturi i kalorično sigurno.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Liječenje ljudi.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Kafkom. Da vidim kako je to išao na standradni posao, radio standardne činovničke stvari uz standardnu činovničku platu, a onda od toga stvarao književnu magiju. Sa V iz „V for Vendetta“. Sa mnogo drugih likova, fiktivnih uglavnom. Što me navodi na misao da ne percipiram stvarnost pravilno :-)
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Šetam i druzim se sa sinom, mužem i porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Točak - „Ukor“. Često za tu numeru znam da kažem da je nebeska muzika. Doduše, i ostalo što su oni radili je u vrhu svega sa ovih prostora.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Posljednji dobar film koji sam pogledala je „Three billboards outside Ebbing, Missouri“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Njujork i Tibet. Kažu da sam prilično ambivalentna, a i oksimoron mi je omiljena stilska figura :-).
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Auto je kazna za mene. Užasno podosim svaku, pa i gradsku vožnju.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome sve. Ali podosta majki, Mladenu, Mileni, Seki, ranije i Ivani, sad i Tini.
Čemu se uvijek obradujete?
- Radujem se Ognjenu naravno. Odlasku u bioskop, noći u kojoj organizujem „filmsko veče“ sa Sekom i dobrom filmu uopšte. Putovanju bez poslovnog stresa. Dobroj pjesmi koju sam „otkrila“. Noći u kojoj imam vremena da sjedim kući sama sa sobom i slatkišima. Ranoj jutarnjoj šetnji do posla na sunčan dan. Kafama sa majkom kad imamo vremena za njih. Poklonima vezanim za uređenje enterijera i poklonima uopšte. Kad ugošćavam prijatelje... U suštini, iskreno uživam u nekim potpuno svakodnevnim stvarima, iako me familija optužuje da rijetko kad izgledam oduševljena nečim.
Da li za nečim žalite?
- Ovo bih preformulisala, ako mi dozvoljavate, u „za nekim, ili nečim“. Za nekoliko ljudi koji nijesu više tu. I ničim izazvanim osjećajem vrijednosti i ljepote čitavog svijeta, koji sam kao mlađa imala mnogo češće nego sad.
Bez čega ne možete?
- Ognjena. Muzike. I vremena u kome sam sama sa sobom. Za stvari uopšte ne marim u mjeri da ne mogu bez njih, što čak zna da pređe u drugu krajnost.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinim se uvijek kad mislim da treba. Ne mogu nikako da shvatim niti da se snađem u navali uvjerenja o sopstvenoj važnosti i ispravnosti, a sa kritičkim odnosom prema svakome drugom.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za Ognjena (i za ostale ako bi se računalo kao jedna želja :-)), mudrost da prepoznam prave ciljeve svog života. Za treću bi trebalo da razmislim, jer bih vjerovatno gledala da bude pet želja, a da joj ih prodam kao jednu :-).
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ima tu nekoliko stvari.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Bila bih mnogo više sa ljudima koje volim. Što me podsjetilo da bih mogla da počnem i bez skore smrti u najavi :-)
Kako biste voljeli da umrete?
- Nijesam o tome razmišljala. Voljela da budem spremna, ako je tako nesto moguće. Vjerovatno bi trebalo svi češće da imamo u vidu sopstvenu prolaznost, jer će nam pomoći da pravilno postavimo prioritete, a nebitno odbacimo.
Koji bi bio vas epitaf?
- „Make me always ready to come to you
with clean hands and straight eyes,
so when life fades, as the fading sunset,
my spirit will come to you
without shame.“
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
